Rat zbog šteta od divljači eskalira! Lovci udarili po poljoprivrednicima, a onda im je stigao brutalan odgovor

Sukob lovaca i poljoprivrednika eskalira: „Lovci nisu bankomati”, poručuju iz HLS-a. „Pravo bez odgovornosti je privilegija na tuđi račun”, uzvraćaju poljoprivrednici

Rasprava o izmjenama Zakona o lovstvu prerasla je u otvoreni sukob Hrvatskog lovačkog saveza i Hrvatske poljoprivredne komore. Dok lovci poručuju da nisu dužni bezuvjetno plaćati štete od divljači te traže da poljoprivrednici više brinu o zaštiti svojih usjeva, poljoprivrednici uzvraćaju da ne mogu preuzimati troškove zaštite od divljači kojom gospodare drugi. U središtu spora pitanje je tko treba snositi financijske posljedice kada divljač uništi poljoprivrednu proizvodnju.

Hrvatski lovački savez oštro je reagirao na nezadovoljstvo dijela poljoprivrednih proizvođača predloženim izmjenama Zakona o lovstvu, odbacujući tvrdnje da se novim rješenjima pogoduje lovcima na štetu poljoprivrednika. Iz Saveza upozoravaju da se štete od divljači godinama gotovo automatski pripisuju lovoovlaštenicima, dok se obveze vlasnika i korisnika poljoprivrednog zemljišta nedovoljno uzimaju u obzir.

„Hrvatski lovci nisu ničiji bankomati, a lovačke udruge nisu osiguravajuća društva koja su dužna bezuvjetno podmirivati štete nastale na tuđoj imovini”, poručuju iz Hrvatskog lovačkog saveza.

Smatraju da bi poljoprivrednici koji traže odštetu trebali dokazati da su pravodobno poduzeli razumne mjere zaštite usjeva i nasada. Pritom naglašavaju da ne osporavaju pravo na naknadu opravdane štete, nego traže jasnije utvrđivanje obveza svih sudionika.

Lovci: Nećemo plaćati tuđi nemar

U Hrvatskom lovačkom savezu posebno upozoravaju na mogućnost zlouporabe sustava naknade šteta. Smatraju da se lovačke udruge ne smiju izlagati neosnovanim odštetnim zahtjevima i dugotrajnim sudskim postupcima koji mogu ugroziti njihovo financijsko poslovanje.

Iz Saveza pritom otvaraju i pitanje poljoprivrednih potpora, osiguranja proizvodnje te troškova zaštite vlastitih usjeva. Neprihvatljivim smatraju da se istodobno koriste javne potpore, traži naknada štete i zanemaruje mogućnost njezina sprječavanja.

„Poljoprivredna proizvodnja mora biti proizvodnja, a ne poslovni model temeljen na poticajima, odštetnim zahtjevima i sudskim tužbama”, poručuju iz HLS-a.

Naglašavaju da pritom razlikuju odgovorne poljoprivrednike od pojedinaca koji bi mogli pokušati iskoristiti sustav naknada. Pošteni poljoprivrednici i lovci, smatraju, trebali bi imati zajednički interes u sprječavanju šteta, zaštiti proizvodnje i suzbijanju zlouporaba.

Iz Saveza podsjećaju i na položaj lovačkih udruga, čiji članovi velik dio poslova obavljaju dobrovoljno, ulažu vlastiti novac i vrijeme u gospodarenje lovištima te održavanje objekata i zaštitu divljači.

„Ne pristajemo na to da se lovačke udruge pretvaraju u financijski servis poljoprivredne proizvodnje”, poručuju.

Poljoprivrednici uzvraćaju: Vi gospodarite divljači, a mi bismo trebali gospodariti štetama?

Odgovor Hrvatske poljoprivredne komore nije trebalo dugo čekati. Njezin predsjednik Željko Mihelić ocijenio je izjave Hrvatskog lovačkog saveza neprimjerenima i zlonamjernima te odbacio pokušaj prebacivanja troškova šteta na poljoprivrednike.

U svojem reagiranju ironično se osvrnuo na poruku da lovci nisu bankomati, poručujući kako dvije strane potpuno različito gledaju na obveze koje proizlaze iz gospodarenja lovištima.

„Do sada smo, očito potpuno pogrešno, vjerovali da onaj kome je država povjerila gospodarenje lovištima uz određena prava preuzima i određene obveze. Ali sada ste nam objasnili kako bi to, po vašem mišljenju, trebalo funkcionirati. Vi biste gospodarili divljači, a poljoprivrednici bi gospodarili štetama koje ona napravi”, poručio je Mihelić.

Ističe da poljoprivrednici ulažu vlastiti kapital u proizvodnju, kupuju strojeve, obrađuju zemlju, zapošljavaju radnike i proizvode hranu. Njihova osnovna djelatnost, smatra, ne može biti postavljanje kilometara ograda, nadziranje polja i trošenje radnog vremena na zaštitu usjeva od divljači.

„Mi proizvodimo hranu. Vi gospodarite s divljači i nemojte svoje obveze pokušavati pretvoriti u naše troškove”, poručio je Mihelić.

Upravo je pitanje troškova zaštite poljoprivrednih površina jedna od glavnih točaka sukoba. Dok lovci traže da poljoprivrednici dokažu kako su poduzeli odgovarajuće mjere zaštite, u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori upozoravaju da bi takav pristup mogao nametnuti nerazmjerne obveze proizvođačima koji obrađuju velike površine, često razdijeljene na brojne parcele.

Mihelić kao primjer navodi poljoprivrednika koji obrađuje stotinu hektara na tridesetak parcela. Prema njegovu stajalištu, zahtjev da takav proizvođač postavlja i održava kilometre ograda predstavlja dodatno financijsko i organizacijsko opterećenje, uz već postojeće troškove proizvodnje.

Sporne i poljoprivredne potpore

Dodatno zaoštravanje izazvalo je pitanje poljoprivrednih potpora, koje je Hrvatski lovački savez uključio u svoju argumentaciju.

U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori smatraju da potpore za poljoprivrednu proizvodnju ne mogu biti argument za prebacivanje troškova uništenih usjeva na njihove vlasnike. Ističu da su potpore instrument poljoprivredne politike, a ne naknada za štetu koju uzrokuje divljač.

„Kakve veze imaju potpore za proizvodnju hrane s odgovornošću za štetu koju uzrokuje divljač? Znači li to da poljoprivrednik koji prima potporu treba sam platiti uništene usjeve?”, pita Mihelić.

Prema njegovu stajalištu, pravo na potpore i pravo na naknadu štete moraju se promatrati odvojeno, u skladu s njihovom svrhom i uvjetima za ostvarivanje.

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore od Hrvatskog lovačkog saveza traži jasan odgovor na pitanje koje konkretne obveze u vezi sa štetama od divljači lovci prihvaćaju, a koje smatraju da trebaju snositi poljoprivrednici.

„Ako smatrate da su obveze koje proizlaze iz gospodarenja lovištima prevelik teret, nitko vas ne prisiljava da tražite ili zadržite pravo gospodarenja pod takvim uvjetima. Pravo bez odgovornosti nije gospodarenje, nego privilegija na tuđi račun”, poručuje Mihelić.

Upozorava i na širi problem hrvatske poljoprivrede, ističući da Hrvatska u nizu poljoprivrednih proizvoda ne proizvodi dovoljno ni za vlastite potrebe. Smatra da zaštita domaće proizvodnje hrane mora biti jedan od ključnih kriterija pri donošenju odluka koje utječu na položaj poljoprivrednika.

„Lov je za mnoge hobi, dok je poljoprivreda posao od kojeg živimo i kojim hranimo Hrvatsku”, zaključuje Mihelić.

Tko će na kraju platiti štetu?

Iza sve oštrijih poruka dviju organizacija ostaje pitanje kako urediti sustav u kojem će oštećeni proizvođači moći ostvariti opravdanu naknadu, a istodobno spriječiti neosnovane zahtjeve i nerazmjerno financijsko opterećenje lovoovlaštenika.

Hrvatski lovački savez traži da se pri odlučivanju o odštetnim zahtjevima uzmu u obzir mjere zaštite koje je poduzeo poljoprivrednik. Hrvatska poljoprivredna komora, s druge strane, upozorava da takvi uvjeti ne smiju postati način prebacivanja troškova gospodarenja divljači na proizvođače hrane.

Daljnji tijek spora ovisit će o konačnom sadržaju izmjena Zakona o lovstvu i načinu njihove primjene. Jedno je jasno: sukob više nije samo pitanje naknade štete na njivama i nasadima, nego i rasprava o tome kako pravedno raspodijeliti troškove i rizike na prostoru koji istodobno koriste poljoprivrednici i lovoovlaštenici.