Najstarija dalmatinska učiteljica (92) opet među učenicima: ‘Tumačila je gradivo kao da je jučer izašla iz razreda‘

Već 33 godine uživa u zasluženoj mirovini, ali ne miruje. Još uvijek rado pomaže djeci u učenju, posebno ako im nešto „zapne“. Protumači im to onako „pod starinski“ kako se to nekada u školama radilo. Aktivna je i u udruzi Oca Ante Gabrića gdje se okuplja na zajedničkim druženjima umirovljenika. Ona je Koviljka Šetka, umirovljena učiteljica iz Metkovića, koja je generacije i generacije mladih učila ne samo čitati i pisati već ih je pripremala i za onu ne manje važnu životnu školu. Kao vedre vesele i nasmijane učiteljice Kove sjećaju se brojni njeni nekadašnji učenici.

A takva je i danas premda je zagazila duboko u 92 godinu. Učiteljica Koviljka Šetka je po rođenju Mostarka, rođena je 11. srpnja 1932. godine. Do dolaska u Osnovnu školu Stjepana Radića u Metković radila je na Šćitu u Rami i na Slatini, BiH. Po dolasku u Metković najprije je radila u područnoj školi u Prudu.

Učiteljica Kova zasigurno nije najstarija Dalmatinka po godištu, ali je najstarija učiteljica koja još uvijek poučava i koja se na jedan dan vratila u razred. Tako je dobila priliku vratiti se u učionicu te podučavati neke nove generacije.

Naime, njena kćer Ivana Bašić učiteljica je u Osnovnoj školi Opuzen. U svome radu često koristi inovativne i zanimljive metode učenja. Tako je danas u sklopu nastavnih predmeta Glazbena kultura i Priroda i društvo odlučila svojim učenicima iz 3.b razreda prikazati kako su se podučavale brojne generacije u prošlosti, istovremeno ispunivši najveću želju svoje majke povodom 92. rođendana. Omogućila joj je povratak na jedno od mjesta koje najviše voli – školsku učionicu. 

Koviljka Šetka sa kćerkom Ivanom Bašić

  - Moja majka dugi niz godina ima želju da održi barem još jedan nastavni sat, a svojim učenicima često pričam o njoj i njezinoj ljubavi prema učiteljskom pozivu te su oni nedavno izrazili želju da je upoznaju. S obzirom na to da joj se bliži 92. rođendan odlučila sam joj tu želju ispuniti. Kada je to čula, njezinoj sreći nije bilo kraja. Ne zna se tko je više bio uzbuđen, ona ili moji učenici koji su je željno iščekivali, priča nam Ivana.

Jedan učenik me pitao što će ona njih poučavati. Rekla sam mu, poznavajući svoju majku, da će ona s njima pjevati i plesati. Djeca su ostala malo zbunjena jer znaju koliko ima godina, ali kad su je danas ugledali poletnu i nasmijanu shvatili su da sam pogodila što će ona s njima raditi. Rado su svi stali u kolo i zajedno zapjevali i zaplesali. Na kraju njezinoj sreći nije bilo kraja jer se vratila u učionicu koju je uvijek voljela, a i još sanja da je u njoj. Ljubav prema učiteljskom poslu nije prestala bez obzira na to što je 33 godine u mirovini. I dan danas, ako nekom djetetu treba pomoć u učenju ona se rado odazove i uči s njime, priča nam Ivana.

Učenici su bili radosni što su je upoznali i od nje čuli kakvi su bili uvjeti školovanja u njezino vrijeme te na koji način je ona poučavala svoje učenike. Zaključili su da se dosta toga promijenilo, ali da neka pravila vrijede i danas”, istaknula nam je učiteljica Ivana Bašić koja je izrazila i veliko zadovoljstvo time što je majci ispunila želju i što su njezini učenici bili zadovoljni. Kako nam kaže, po završetku sata, zajedno su pojeli školsku marendu i bombone koje im je umirovljena učiteljica Koviljka donijela.