-Osjećamo se potpuno nezaštićeno, k‘o glineni golubovi na streljani i samo čekamo pucnje da vidimo koga će pogoditi! Na betonu se još vidi trag lokve krvi ozlijeđene djevojčice. A vlast i policija nam svaki dan obećavaju da će za šest mjeseci doći radar, kamera, usporavanje..- Ali, od toga ništa! Sad su sve to vezali s autobusnom stanicom za koju je pitanje kad će biti jer ne mogu je spojiti bez nogostupa. Govore nam da je ovdje zebru ne mogu iscrtati jer je krivina i da nema nogostupa, ali znam da je slično u Dolima ili Zatonu. Tamo su Slavici Ecklstone postavili pješački prijelaz, a u Orašcu i ispred pekare. Ovdje nema volje ni načina, potpuno smo zapušteni. Policija je nakon nesreće došla tek oko 21 sat. Slično i cestari, tek za tri sata, kad su kao upozorenje uključili rotaciju.
Priča nam to starosjedilac Trstenog, radiolog Igor Skljarov i napominje kako mještanima zbog magistrale treba traumatolog. Njegov susjed dobacuje:
-Zbog psihičkih trauma treba nam i psihijatar!
Predugo im pričaju bajke
Trsteno smo posjetili na poziv samih mještana zabrinutih za ukupnu a posebno sigurnost svoje djece. Priznaju kako u mislima još uvijek intenzivno proživljavaju trenutke prometne nesreće koja se, kraj najstarije europske platane dogodila u nedjelju 4.kolovoza popodne, kad samo stjecajem sretnih okolnosti nije nastradao nitko od brojnih mještana i turista koji se tu redovito okupljaju. Kako nam reče Đivo Matković strani vozač za kojeg se ne zna je li zaspao, prebrzo vozio ili mu je došlo zlo, vozeći ka Pelješcu s autom izletio iz trake, prešao punu liniju te udario u stražnji dio forda njegova susjeda koji ga je ispred platana na kratko parkirao da doma odnese spenzu:- Forda je odbacio nekoliko metara naprijed, a on se potom zarotirao te zabio i odvalio kameni zid i kolonu. Sreća da tad nitko nije sjedio ispod platana, inače bi odlomljeni dijelovi smrskanih vozila ozbiljno ozlijedili nekog od mještana ili turista. Pitanje je bi li vozač forda preživio da se slučajno zatekao u vozilu?!
Nekako najprisebniji bio je u tom trenutku radnik gradskog komunalnog poduzeća ”Vrtlar” Marinko Radić koji je prvi došao na mjesto nesreće:- Bio sam doma i čim sam čuo udarac, za minutu sam došao i vidio da je ford ”izbijen” čak 7 metara od mjesta gdje je bio parkiran. Još se vidi krv žene koja je pri udaru u ford i padu stranog vozila niz ovaj skalin ispala iz tog auta. Našao sam je kako leži tu u kantunu!- emotivno prepričava Radić i podsjeća da se već godinama priča o uređenju prometa kroz Trsteno:- Već dugo govore da će postaviti ”ležeće policajce” koji bi usporili vozila i ”prodrmali” one zaspale od umora. Najavljuju i semafore, a mi smo sve manje sigurni. Nova nesreća je pitanje dana i nitko ne zna hoće li ga tko zna koje auto nekog od nas ”samo” lupiti i ozlijediti ili grubo ”pokositi” i ubiti.
Dolazak novinara bio je povod mještanima da se okupe i javnosti prenesu dugogodišnje bojazni i osobne frustracije zbog, tvrde, sustavnog zanemarivanja i nečinjenjem nadležnih. Doznajemo da je prva žrtva magistrale, izgrađene 1964. godine, bila Marija Burić koju je već iduće godine, kad je imala tek 15 godina, pri prelasku kolnika ”pokupio” autobus bivšeg gradskog prometnog poduzeća i je vukao 20 metara:- Preživjela sam a danas suprugu, u šali, znam reći da mi ništa nije mogao autobus pa neće ni on! Inače, smatram da se prioriteno mora načiniti još jedna traka. Svašta su nam u bivšoj državi obećavali, ali i gradonačelnici suvremene Hrvatske. Molili smo ih, ali nisu ispunili obećanja. Kupnjom prostora za izmještanje autobusne stanice iznad crkve i oko 100 metara od platana, načinjen je iskorak, iscrtat će i zebre kod vrtića, zapadno od platane. Želim da gradonačelnik ispuni obećanje, a ako ne rijet ću mu ”Obećanje ludom radovanje”!
Strah od švicarskih tablica
Vrlo iztravan je i umirovljeni revizor Josip Disopra koji najavljuje nove, slične incidente:- Svemu je doprinos dala i vertikala vlasti od mjesta do ministra prometa i Hrvatskih cesta. Lažu a 2020. godine iz MO Trsteno su prenijeli obećanje da će te godine postaviti nadzornu kameru, pješačke prijelaze i ostalo Sad je 2024. ali ti još nije ralizirano! Prozivam gradonačelnika i tvrdim da nakon slijedeće nesreće treba podnijeti kaznenu prijavu zbog nečinjenja. Ljut sam jer sam dida: imam unuka koji do igrališta mora ići uz i potom preko magistrale. Nemamo nogostup ali imamo lošu javnu rasvjetu. Nije postavljena ”po zanatu” nego slijedi liniju kuća: gdje je kuća uvučena u odnosu na cestu, tako je i rasvjeta! Ovdje smo doista k‘o glineni golubovi, a gađaju nas Albanci- izravno optužuje Disopra i pojašnjava:
-Ti ljudi voze neprekidno jako dugo, nitko im ne kontrolira umor i dužinu vožnje. Ako to MUP RH ne zna riješiti, nek‘ ministar Božinović dâ ostatku i prepusti rješenje onom tko zna! Osobno su me Talijani zaustavljali i tjerali da nakon pređenih 250-300 kilometara stanem i popijem kavu. Kod nas ništa, čak nas puste da vozimo 16 sati! Stoga bježim kad vidim švicarsku registraciju!
Zatekli smo i više turista koji dijele bojazni mještana. U posjeti dečku je glazbena pedagoginja iz Zagorja Jelena Sviben i tvrdi da ju je uvijek strah kad idem u dućan i mora loviti trenutak kad će pretrčati cestu. Informatičarka Klara Živičnjak i strojar Antun Štivičić stigli su iz Požege priznju kako se osjećaju nesigurno kad moraju preći kolnik. To priznanje bilo je ”okidač” za nove ogorčene iskaze mještana da, kao i umirovljenica Željka Batinić, ustvrde da se kroz Trsteno ”debelo trguje životima”:- Prelazak ulice do butige i odlazak do vrtića je kao ples na žici. Samo da još netko otvori kladionicu i prima oklade kad će iduća žrtva! Nemamo ni nogostup, a ako postoji uži je od pola metra! I prije su ovdje pogibali, zar da ne dođemo pod našu platanu da proćakulamo ko pravi susjedi- pita se Željka a njezina susjeda, bivša bankarica Ane Bijelić doščla je iz grada živjeti u Trsteno:
Kako s djecom u vrtić?
-Dolaskom u mjesto mojih roditelj nadala sam se da će taj dom biti sinonim sigurnosti, ali nije tako jer nje za sina, nevjestu, dvije unučice i mene nema! Kad ih vodim u vrtić, uzmem ih u naručje i hodam uz kuće i ograde tuđih dvorišta, osluškujem prolaze li šleperi i cisterne da me ne obori zapuh uslijed njihove brzine. Voljela bih da gradonačelnik sa svojim djetetom ovdje dođe gradskim autobusom, iskrca se na ovoj stanici te svoje dijete odvede u vrtić. Prelaskom tih par stotina metara sve bi osjetio i shvatio, a to bi ga potaklo da riješi ovaj problem.
Olga Disopra naglašava da je u Trstenom magistrala presjekla selo na dva dijela, li je hortikulturni tehničar Vinko Čenić ispravlja:- Ovdje je oduvijek bio put a sve su kuće gradili naši stari, uglavnom novcem zarađenim na gradnji Sueza. Ali, po izgradnji magistrale auta su prolazila jednom tjedno i tu bi djeca igrala nogomet, a sad sav promet za Crnu Goru i jug ide ovuda. Bit će tako sve do rasterećenja izgradnjom autoceste do Osojnika. Mi smo realni i ne tražimo podvožnjake niti nadvožnjake, samo dva obilježena pješačka prijelaza. Obećana je i kamera. Ne mora snimati, ali će postići psihološki efekt. Sve se može riješiti i bez velikih solada a ova nesreća potaknula nas je da reagiramo jer svi mi k‘o kamikaze nekoliko puta dnevno prelazimo magistralu- kaže Vinko a njegov susjed Dražen Belohradski dodaje da se katkad zbog dugih kolona iz oba smjera čeka i po deset minuta za prelazak JTC. Najviše nas je strah za djecu a kao osnivač Udruge preventive mladih u prometu smatram da znakovima treba ograničiti brzinu, posebno iz smjera Dubrovnika:
-Kad krenemo iz grada svukud su ograničenja, ali se od Orašca razvijaju veće brzine te vozila bez upozorenja brzo ulaze u selo. Treba nam barem jedna zebra i trepteći znak upozorenja za ograničenje brzine. Svi bezglavo jure, zaustavni put im je jako dug, ali je sreća da ovaj put nije bilo ljudskih žrtava i kra+jnje je vrijeme da se nešto konačno napravi!
I mehaničar Dražen Mozara, privremeno na radu u Njemačkoj, ogorčeno ističe da se sve do izgradnje autoceste nosi glava u torbi:- Oduvijek je postojalka ta neugodnost, a jednaka opasnost su prebrzi i prespori vozači jer stvaraju nervozu normalnim vozačima. Nije ovo prva nesreća jer je i prije rata tu autobus udario u platan, poginula su i djeca, mnogi ozlijeđeni. Rupa na sred ceste već dvije godine nije sanirana, a nogostup kojeg smo imali sa sjeverne strane nestao je jer cestari ne uklanjaju stari sloj asfalta nego samo postavljaju novi te je cesta došla u razinu nogostupa. Nekim je kućama asfalt skoro do vrata a autobus Globtoura preticao je kroz selo te sam uletio i svašta putnicima rekao, pitavši ih zašto to dozvoljavaju vozaču roz naseljeno mjesto.
Vatrogasac Miho Gjivić tvrdi da je Trsteno zapostavljeno od grada, županije i države:- Mnogi dolaze u Arboretum ali mi od toga kao da ništa nemamo! Još smo bez tekuće vode i kanalizacije, promet je u rasulu. Dosta nam je obećanja- kaže a umirovljenica Silverija Schober umiriujući strasti, rezimira:- Još davno je trebalo postaviti kamere i usporivač prometa. Efekte bi već osjetili a nadam se skorom rješenju jer je gradska uprava poviše moje kuće otkupila parcelu. Najavili su radove ove jeseni.
