Zbog naše birokracije i nedorečenih zakona i pravilnika najviše pate maslinari na terenu. Samom činjenicom da je maslinovo ulje(ekstra djevičansko i djevičansko), barem prema tumačenju dijela stručnih službi u Ministarstvu poljoprivrede, prerađevina to implicira da se maslinari moraju prijaviti u Registar poreznih obveznika (RPO) bez obzira na visinu ostvarenih prihoda od prodaje ulja.
- Prva dimenzija, da tako kažem, je – diskriminacija među poljoprivrednim proizvođačima. To znači da onaj koji proda i jedan litar maslinovog ulja, morao bi, po sili zakona, registrirati se u RPO dok s druge strane, netko tko proizvodi, primjerice, salatu – to ne mora dok ne prijeđe određeni prag ostvarenih prihoda, 10.600 eura godišnje. E sad, zbog čega maslinar i povrtlar nisu jednaki? – pita se maslinar Jakša Najev, upravitelj PZ Marina.
Neprimjeren i nepravedan sustav
– Smatram da je sam taj sustav po sebi neprimjeren i nepravedan da se nekoga prisiljava da mora ući u RPO samo zato što, kao prodaje prerađeni proizvod.
Drugi problem je – pogrešan tretman maslinovog ulja. Maslinovo ulje nije prerađevina po niti jednoj osobini, već je, kako stoji u Ugovoru o funkcioniranju EU, u Glavi III, Poljoprivreda i ribarstvo:” Unija utvrđuje i provodi zajedničku poljoprivrednu i ribarstvenu politiku.
Unutarnje tržište obuhvaća poljoprivredu, ribarstvo i trgovinu poljoprivrednim proizvodima. "Poljoprivredni proizvodi” su plodovi zemlje, proizvodi stočarstva i ribarstva te proizvodi prvog stupnja prerade neposredno vezani uz te proizvode“.
Dakle, maslinovo ulje se, ne samo po mom mišljenju nego i po mišljenju više eminentnih stručnjaka koji bave fizikalno-kemijskim i organoleptičkim svojstvima maslinovog ulja – treba poimati kao “proizvod prvog stupnja prerade”, ali uz ogradu i napomenu: kod maslinovog ulja ne postoji niti prerade niti dorade nego, naprosto ono se iscijedi, mehaničkim postupcima, iz ploda masline, bez ikakve dorade i tretiranja ploda masline bilo kakvim kemijskim sredstvima (otapala i slično) – kaže Najev.
U prepisci s Ministarstvom poljoprivrede njihov jedini argument je bio da se radi o “ekstrakciji”, kao procesu/postupku koji potpada pod pojam “prerade” i zato se maslinovo ulje tretira kao prerađevina.
“Ekstrakcija” nije jednoznačan pojam. Primjerice, maceracijom se ekstrahiraju određene supstance ili aktivne tvari iz biljke u neki medij (ulje, alkohol i sl.). To jeste, na neki način, u domeni prerade. Međutim, ekstrakcija ulja iz ploda masline ili cijeđenje soka iz ploda naranče – nije ista vrsta ekstrahiranja. Što znači da taj pojam sam po sebi ne može biti temelj za proglašavanje nekog proizvoda prerađevinom.
– Zapravo se uopće ne bi trebalo zamarati pojmom ekstrakcije jer u definiciji što je to “ekstra djevičansko maslinovo ulje” stoji da je to “...ulje visoke kakvoće dobiveno izravno iz ploda maslina isključivo mehaničkim postupcima”. Dakle, nigdje zakonodavac ne spominje riječ “ekstrakcija” – tumači Najev.
Trenutačna situacija za maslinare nije dobra. Prema Zakonu o OPG-ovima, svaki maslinar bi se trebao registrirati u RPO, ali 99 posto njih to nije učinilo. S druge strane poticaji se mogu dobiti bez upisa u RPO, za što smo se nedavno uspjeli izboriti. Inspektori na terenu ne znaju koji dio zakona provjeravati i što kažnjavati ili ne kažnjavaju.
Pravna sigurnost umjesto neizvjesnosti
Situacija je pomalo shizofrena i trebalo bi ovo što prije ovo razriješiti, prije svega maslinara i da se unese pravna sigurnost umjesto neizvjesnosti – je Najev koji se za pomoć obrati i zastupnici u EU parlamentu Biljani Borzan.
– Jasno je da trenutačno tumačenje statusa maslinovog ulja u poreznom sustavu stvara pravnu nesigurnost i potencijalno dovodi do nejednakog tretmana poljoprivrednih proizvođača.
Na razini EU-a, maslinovo ulje je već definirano kao poljoprivredni proizvod, a relevantne pravne odredbe, poput članka 38. Ugovora o funkcioniranju EU-a, potvrđuju njegov status kao proizvoda dobivenog mehaničkim postupcima, bez kemijske prerade. No, konkretna primjena tih odredbi u nacionalnom poreznom sustavu u nadležnosti je državnih tijela, prije svega Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva financija – istaknula je Borzan.
– S obzirom na to da je pitanje interpretacije poreznih propisa isključivo u domeni nacionalnih vlasti, predlažem da se obratite nadležnim institucijama u Hrvatskoj – posebice Ministarstvu financija – kako biste dobili službeno očitovanje i potaknuli moguće izmjene propisa ili njihova tumačenja. Također, mogli biste razmotriti iniciranje zajedničkog sastanka sa sektorom maslinara i nadležnim tijelima kako bi se ovaj problem konačno regulirao na jasan i pravičan način.
Ako na razini Europskog parlamenta bude otvorena rasprava o ovoj temi u kontekstu usklađivanja poljoprivredne i porezne politike, rado ću pratiti situaciju i zagovarati interese proizvođača – zaključila je Borzan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....