Kada se Jadranska magistrala velikim trudom graditelja i na pogon kredita Svjetske banke prije gotovo šest desetljeća probila kroz dalmatinske (pri)obalne škrape, mnogi su se stanovnici tadašnjih "gornjih" sela prebacili na svoje posjede bliže moru kako bi malo po malo utrli put turizmu kakav i danas dobrim dijelom poznajemo.
Među njima su bili i Primoštenci koji su se iz svojih burnjih i južnih sela grupirali oko matičnoga gradića, ali za razliku od mnogih stanovnika od podvelebitskog, preko šireg splitskog i makarskog, do dubrovačkog kraja, primjereno su nastavili baštiniti svoje vinograde i maslinike. Ipak, koliko god se starojedioci trudili zadržati tradiciju, vinograde proslavljenog babića proteklih su godina zamijenile vile s bazenima, a na dojučerašnjim nasadima tisućljetne m...