Dok diljem naše obale niču impresivne novogradnje najviše turističke kategorije, neki unikati svog vremena prepušteni su sustavnom propadanju i devastaciji, bez obzira na njihov nevjerojatan potencijal. Jedan od njih je i hotel Belvedere, otvoren krajem svibnja 1985. godine na istočnom rubu Dubrovnika. Poslovao je tek šest sezona, a danas, više od tri desetljeća nakon zatvaranja, još stoji kao betonski skelet s pogledom na Lokrum i staru gradsku jezgru.
Nekadašnji simbol jugoslavenskog luksuza nastao je u okviru Hotelsko-turističkog poduzeća Dubrovnik, najvećeg takvog poduzeća u Hrvatskoj, a gradnju su sufinancirali Ina-Naftaplin, Dubrovačka banka i Jugobanka. Projektirao ga je Julije De Luca, no pobjedničko rješenje s nizom manjih, prostorno razlomljenih struktura u izvedbi je preinačeno u veće i masivnije zdanje, čime je znatno porastao i njegov utjecaj na prostor.
Ovaj deluxe hotel najviše kategorije imao je šesnaest katova, 229 soba i apartmana s 393 kreveta te 230 zaposlenika, a gradnja je sredinom osamdesetih koštala više od dvije milijarde dinara. Smješten je na strateškoj točki s koje se vide stara gradska jezgra, Lokrum i Cavtat, uz šetnicu Put od Orsule, oko kilometar i pol od zidina, no važnost Belvederea daleko nadilazi njegov nekadašnji sjaj i poziciju.
Utočište i bogatih i domaćih
Naime, turistička gradnja u tom razdoblju bila je dio šire državne strategije upravljanja obalom, a hoteli su, za razliku od današnjih ograđenih resorta, bili u potpunosti otvoreni javnosti i dostupni lokalnom stanovništvu. Tako su Dubrovčani mogli koristiti dio sadržaja, poput barova, restorana, slastičarnice, noćnog kluba i slično.
Istodobno je hotel od početka bio i meta kritika jer su arhitekti i povjesničari umjetnosti prigovarali da se kasnomodernistička megastruktura ne uklapa u prirodni i povijesni kontekst, a povjesničar umjetnosti Igor Fisković je već tada upozoravao na potrebu očuvanja prostorne i perceptivne cjelovitosti povijesnog grada.
Naposljetku, Belvedere je ostao u potpunoj tampon-zoni, između dvije države i dva sistema upravljanja, novih i starih vlasnika te velike ambicije jednog razdoblja i podsjetnik na cijenu koju je ta ambicija imala za dubrovačku siluetu.
A poprilično je impresivan popis gostiju koji su prošli kroz hotelske hodnike, kao i sadržaji koji su se nudili najzahtjevnijim pridošlicama. Tako su u Belvederu spavali Jaser Arafat, talijanski predsjednik Francesco Cossiga, ministri Europske unije te brojni jugoslavenski političari i slavni glumci. Gosti su dolazili pretežno iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva, a nudili su im se restoran Konavle, noćni klub Trubadur, francuski restoran Roland, pivnica Bayern, kongresna dvorana sa 150 mjesta, saune, saloni za masažu...
Hotel je bio i filmska lokacija, tu su snimljene scene za film "Hajde da se volimo" iz 1987. s Lepom Brenom, zatim za "Ransom in Blood" i spot Mila Hrnića, a u znatno izmijenjenom izdanju poslužio je kao kulisa u četvrtoj sezoni "Igre prijestolja".
Od oligarha do Cipra
Žalosna priča o devastaciji počela je 1991. godine, koja je označila prekret za brojne objekte moderne u Dalmaciji. Hotel je zatvoren, pa u Domovinskom ratu bombardiran i teško oštećen, a nakon rata nastala su već opjevana previranja oko vlasništva koja traju do danas. Zbog položaja na istočnom prilazu gradu tijekom rata postao je prva linija obrane Dubrovnika, a u prvim mjesecima rata služio je i kao sklonište za izbjeglice. S vremenom je postao ruševina u koju zalaze tek istraživači napuštenih prostora, sustavno je i temeljito popljačkan, zidovi su postali gigantsko platno za grafite i u konačnici su se najviše usrećile brojne mačke lutalice koje ovdje pronašli svoje utočište.
Vlasnička agonija započinje 2001. godine, kad je panamska tvrtka Cleostone britansko-hrvatskog poduzetnika Zvonka Stojevića preuzela većinski udio, dok je 32 posto držala tada državna INA, koja je 2005. društvu dala zajam od 3,3 milijuna dolara. Prisilna naplata dovela je do dražbe, stečaj tvrtke "Belvedere" d.d. otvoren je 2012. godine, a okončan potvrdom stečajnog plana. Stojević zatim ponovno vodi društvo, no ono više ne posjeduje dubrovački hotel.
Nekretnina je u svibnju 2014. godine prodana ispod svake cijene tvrtki Vila Larus za 12 milijuna eura. Stojević je dražbu nazvao protupravnom, tvrdeći da je pred dražbu INA-i ponudio otkup potraživanja te da odgovor nije stigao. Nakon toga je 2014. podigao tužbu protiv INA-e i Vile Larus, koja je tada bila u vlasništvu bahamske tvrtke Winlet Investment Holdings pod kontrolom Viktora Vekselberga, oligarha i jednog od najbogatijih moćnika u Rusiji.
Potom su tvrtke vlasnice hotela i restorana 360 dobile nove vlasnike s Cipra, iz Švicarske i Rusije, a prema e-katastru je i dalje upisana Vila Larus na 40.421 četvornom metru. Ta tvrtka danas nema zaposlenih, dok je njezin vlasnik švicarski Acrumen AG te traje spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Belvederea" d.d., INA-e i Vile Larus.
Projekt obnove je tu, ali...
Iako se nakon napada Rusije na Ukrajinu doznalo da je ruski oligarh Vekselberg prodao dubrovački hotel Belvedere, istraga medija otkrila je da su novi vlasnici i dalje povezani s njim. Kada su mu Sjedinjene Američke Države uvele sankcije zbog ruske okupacije Krima, prebacio je udjele svojih tvrtki na bliske osobe.
Trenutačno se u upravi tvrtke Vila Larus navodi Igor Juszupov, dok 80 posto udjela neizravnog stvarnog vlasništva drži Mihail Sivoldajev, još jedan ruski oligarh i vlasnik kompanije Ream Management. Vekselberg je inače bio i u fokusu američkih medija jer je tvrtka povezana s njim isplatila stotine tisuća dolara bivšem odvjetniku Donalda Trumpa.
A koliko je projekt obnove godinama bio više najava nego plan, najbolje pokazuju brojke. Rus je prvotno obećavao ulaganje od 120 do 150 milijuna eura u hotel s 82 ključa, a Davor Štern, njegov savjetnik i bivši ministar gospodarstva te direktor INA-e, 2017. godine najavljivao je otvaranje za sezonu 2019. godine, uz uvjet da se "neutraliziraju kočnice", među kojima je spomenuo pristup javnim plažama i pitanje pomorskog dobra.
Natječaj za idejno rješenje dobio je zagrebački ured 3LHD, na kojem je sudjelovalo trideset arhitekata, a predviđao je znatno manji hotel, gotovo nevidljiv iz stare gradske jezgre, s recepcijom na cesti povezanom žičarom. Arhitekt Marko Dabrović je 2019. godine kao uzroke zastoja naveo sporu administraciju i neriješene vlasničke odnose, a novi vlasnici navodno su trebali početi s gradnjom upravo prema njegovu projektu.
Vlasnici se ne javljaju
Novi Belvedere tako je trebao imati 75 soba i sedam vila, bio bi okružen zelenilom i prostorom javne namjene. Rečeno je kako se to posebno odnosi na javnu šetnicu i plažu na pomorskom dobru, koja bi bila otvorena za korištenje svim građanima Dubrovnika. Za ovaj građevinski projekt ishođena je i UNESCO-ova HIA dozvola, odnosno stručna studija procjene utjecaja na dobra svjetske baštine. Analiza je potvrdila kako projekt ostvaruje pozitivan učinak na zatečeno stanje te predstavlja vrijedan i koristan doprinos očuvanju svjetske baštine.
Ipak, pomaka nema ni dan-danas, a Belvedere stoji kao još jedan otužan primjer neslavne tranzicije zbog koje je izgubljena nevjerojatna vrijednost. Ovakvi i slični hoteli koji imaju total dizajn, od tanjura, čaša, pribora za jelo, svih mogućih dvorana, disko-bara, piano-bara, klubova, postaju izuzetna rijetkost, a sada se jedan takav unikat našao pod višedesetljetnim teretom spore i neefikasne administracije te pravosudnih peripetija bez kraja.
Zato smo pitali gradonačelnika Dubrovnika je li do njihova stola dospjela ikakva papirologija ili naznaka pomaka u vezi Belvedera te jesu li u kontaktu s vlasnicima. Odgovorio nam je da se Gradu u posljednjih sedam godina nije obratio nijedan vlasnik hotela te da za objekt, njegovu sigurnost i devastaciju, prema zakonu, u potpunosti odgovara vlasnik.
Mato Franković kaže da unatoč tome uredno plaćaju sve obveze prema Gradu Dubrovniku, a da oni jednostavno nemaju namjeru otkupiti nekretninu, već im je cilj da se hotel konačno stavi u funkciju. A do tada ćemo gledati kako zub vremena i dalje nagriza i uzima dušu najekskluzivnijoj perjanici bivše države i svojevrsnom oltaru turizma.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....