Na današnji dan umro je svestrani Dalmatinac koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti

Jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika Ivan Slamnig umro je na današnji dan u Zagrebu. U svojoj bogatoj karijeri ovaj rođeni Metkovac bio je pjesnik, prozaik, esejist, prevoditelj, profesor na sveučilištu i stručnjak za komparativnu književnost.

Njegovo pjesništvo odlikuje se originalnim i duhovitim poigravanjem jezikom, izraženom ironijom, bogatim književnim znanjem te odbacivanjem patetičnog izraza. U svojim je pjesmama često koristio žargon i razigrani stil, dok su njegova prozna djela uglavnom tematizirala ratna iskustva iz djetinjstva. Među najpoznatijim pjesničkim zbirkama ističu se "Aleja poslije svečanosti", "Odron", "Naronska siesta" i "Dronta", dok su zbirke pripovjedaka "Neprijatelj" i "Povratnik s Mjeseca" značajan dio njegova proznog opusa.

S Antunom Šoljanom surađivao je još od mladosti, kada su zajedno djelovali u časopisu "Međutim" 1953. godine. Njihova suradnja obuhvaćala je zajedničko pisanje književnoteorijskih tekstova, prevođenje književnih djela te autorstvo jednog kriminalističkog romana. Slamnigov roman "Bolja polovica hrabrosti" obrađuje teme suvremenog društva i smatra se jednim od važnijih ostvarenja tzv. "proze u trapericama".

Osim vlastitog književnog stvaralaštva, sastavio je više antologija hrvatske poezije te prevodio djela s engleskog i ruskog jezika. Značajan trag ostavio je i u književnoj znanosti, o čemu svjedoče njegova djela iz područja versifikacije i komparativne književnosti, među kojima su "Disciplina mašte", "Hrvatska versifikacija", "Sedam pristupa pjesmi", "Stih i prijevod" te "Svjetska književnost zapadnoga kruga". Neke njegove pjesme, poput "Barbare", uglazbljene su. Posebno mjesto među njegovim znanstvenim djelima zauzima knjiga "Svjetska književnost zapadnoga kruga – od srednjeg vijeka do današnjih dana", čije je prvo izdanje objavljeno 1973., a treće 2001. godine.

Slamnigova su djela stekla međunarodnu prepoznatljivost, pa je dio njegova književnog opusa uvršten u antologiju "Żywe źródła" (Antologija suvremene hrvatske poezije, 1996.), u kojoj ih je s hrvatskoga na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.