
Nekada je magarac u Dalmaciji bio pravo bogatstvo. Nosio je teret na svojim leđima u vinogradima, maslinicima... S magarcem se išlo po drva u šumu. Tako je bilo prije pola stoljeća, danas više nije. Magarac nestaje, a s njime i život kakav je nekada bio.
Već odavno u dalmatinskom kršu nema magaraca, o njima samo svjedoči kakva požutjela slika iz obiteljskih albuma, na kojoj se može vidjeti starica koja teško korača za natovarenim magarcem. Neki će reći da magarac nosi i aureolu svetosti jer je to životinja koja se najviše spominje u Bibliji. Možda ga zato ljudi vole, a ljubav je obostrana.
Komentari (0)
Komentiraj