Vijest da je Anna Dujić, kći HDZ-ova šefa Hrvatskih šuma Nediljka Dujića, prije četiri godine otkupila državni stan u Šibeniku po 30.000 eura nižoj cijeni od tržišne, sablaznila je braniteljsku populaciju, a posebno hrvatske ratne vojne invalide.
Anna Dujić kupila je stan od 90,97 četvornih metara na Meterizama od Ministarstva obrane po cijeni od 835 eura po kvadratu ili ukupno za nešto više od 76 tisuća eura.
Bivši predsjednik HVIDR-e splitsko-dalmatinske županije Kristian Petric kaže nam da je šutnja braniteljskih udruga na ovu skandaloznu temu samo dokaz da su te udruge u dubokoj vezi s politikom i da su uvezane interesom njihovih čelnika i ministara, te da se ne čudimo zašto nitko nije digao glas.
– Najprije njezin otac Nediljko nije dobio taj stan ni za kakve ratne zasluge, nego nečijom voljom – zamislite, na čuvanje – i to dok je 1991. bio djelatnik Policijske uprave. Kako taj stan od MUP-a nije dobio na čuvanje netko od pripadnika šibenske specijalne policije "Jastrebovi", nego baš podobni Dujić? I tko 1991. godine od branitelja uopće misli o preuzimanju praznih stanova vojnih osoba kad se ratuje na sve strane, osim MUP-a i Dujića? Stan je bio vlasništvo RH na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO-a na hrvatskom teritoriju. Stanom od 1992. upravlja MORH i, zamislite, uvijek ostaje kod Dujića na čuvanju, dok ga nije kupila njegova kći, a njezin tata u istoj zgradi ima i svoj drugi stan. Jedan je stan čuvao pa mu ga je kupila kći, a drugi je sam kupio. Lijepo, ako ovdje nema posla za državne organe, onda nema nigdje. A ni branitelji ne bi smjeli ostati mirni. Oni se zbog neriješenih stambenih prilika ubijaju, a neki stanove dobivaju u bescjenje i pod nenormalno čudnim, čitaj podobnim, okolnostima.
Predsjednik ŽZU-a Hvidre šibensko-kninske, koja ima oko 700 članova (Šibenik, Vodice, Drniš, Knin), Davor Rupić kaže nam da je za ovu priču doznao iz novina.
– Ali mogu potvrditi da 250 naših hrvatskih vojnih invalida na našem području koji su u našem članstvu čekaju stanove i preko dvadeset godina, a nema nikave naznake da će se taj njihov problem u dogledno vrijeme riješiti. Znate li vi da mi u Hvidri uopće ne znamo niti imamo službene podatke o tome koliko je branitelja na našem području do sada dobilo stanove? O svemu odlučuje Ministarstvo obrane, a Ministarstvo branitelja daje stanove od onoga što dobiju od MORH-a.
Ja samo znam da je u Šibeniku izgrađena jedna zgrada za branitelje na Poliplastu, a da se o izgradnji zgrada za branitelje na Jamnjaku i drugim lokcijama govori godinama, a ne događa se ništa.
Rupić, koji je bio pripadnik 113. šibenske brigade i 73. bojne, umirovljen je u činu narednika, 40-postotni je ratni vojni invalid koji nikada nije dočekao da dobije stan od MORH-a.
– Ja i žena odgojili smo dvoje djece koja su već odrasla, i kad nam je taj stan najviše trebao u njihovu odrastanju, nisam ga dobio. Sada sam se s tim pomirio, otišao sam na selo i vodim skroz drugi život, a djeca su već odrasla. Koliko je tisuća branitelja također prošlo kao ja? – pita se Rupić.
Jedan drugi hrvatski branitelj koji je ranjen prilikom postavljanja pontona na Maslenici prolazio je pravu kalvariju dok je Dujić godinama čuvao stan koji mu ne treba.
– Stan od 51 kvadrata dobio sam odmah poslije rata kao hrvatski ratni invalid. U međuvremenu sam dobio troje djece i s njima živim u tom istom stanu, dok mi je supruga, nažalost, umrla. Eto kako se gleda na naše potrebe. Dujić čuva što mu ne treba, a mene, koji sam ranjen, s toliko djece i samohranog oca više nitko ne obadava jer sam, po njima, tada dobio ono što sam zaslužio.