Požari koji su ovo ljeto zahvatili omiško područje i otok Brač ponovno su otvorili pitanje odnosa čovjeka prema dalmatinskom krajobrazu. I dok se nakon velikih požara najčešće govori o temperaturama, vjetru i protupožarnim snagama, agronom prof. dr. sc. Frane Strikić, v.d. prodekana za znanost, razvoj i poslovanje s Agromediteranskog fakulteta u Splitu upozorava na jedan dugoročan problem, a to je napuštanje poljoprivrede i nestajanje obrađenih površina. Prema njegovu mišljenju, zapuštene poljoprivredne površine, širenje šumske vegetacije i nakupljanje suhe biomase stvaraju uvjete u kojima se požari mogu brzo širiti. Nekadašnji dalmatinski krajobraz, prošaran vinogradima, maslinicima, suhozidima i terasama, imao je i važnu protupožarnu funkciju. Danas su mnoge od tih površina zarasle, dok su pojedine vrste bora zauzele i nekadašnja poljoprivredna tla.
S prof. Strikićem razgovarali smo o tome kako je nestajanje poljoprivrede promijenilo Dalmaciju, može li obrađena zemlja biti najbolja protupožarna barijera, kakvu ulogu imaju masline, vinova loza, rogač i druge kulture te kako bi mogao izgledati dalmatinski krajobraz za nekoliko desetljeća.
Nedavni požari ponovno su pokazali koliko brzo vatra može zahvatiti dalmatinski prostor. Kada kao agronom pogledate opožareno područje, što vam prvo upada u oči?
Kao agronom najprije primijetim veoma lijepe terase u području Lokve, Ruskamena, Stanića, Brzeta, Borka i samog grada Omiša na kojima su se nekada uzgajale vinova loza, maraska, maslina i druge poljoprivredne kulture. To su bila veoma vrijedna poljoprivredna tla na kojima se sigurno nije mogao razviti niti širiti požar kao na zapuštenim površinama.
Osim tog krajobraznog elementa, primjećujem i uništeni trud malobrojnih težaka koji u zapuštenim prostorima još uvijek održavaju svoje vinograde i maslinike. Nažalost, mnogi od njih pretrpjeli su velike štete, a nekim poljoprivrednicima šteta je stopostotna.
Je li upravo napuštanje poljoprivrede jedan od razloga zbog kojih danas imamo zapaljiviji dalmatinski krajobraz?
Veliki dio problema leži u migracijama stanovništva iz sela u gradove i napuštanju poljoprivrede. Razloga je mnogo. Prvi je industrijalizacija sredinom prošlog stoljeća, zatim razvoj masovnog turizma i jednostavnija zarada, ali i nedovoljna briga vlasti za poljoprivredu. Poljoprivredni tereni u Dalmaciji uglavnom su na nagnutim i teže pristupačnim područjima. Trebalo je ulagati u poljoprivrednu infrastrukturu, prije svega u poljske putove, omogućiti nabavu potrebne mehanizacije i osigurati različite oblike potpore. Da se to radilo sustavno, poljoprivrednici bi lakše održavali svoje vinograde, maslinike i voćnjake.
Ako pogledamo povijest, do devedesetih godina prošlog stoljeća nije bilo većih požara kakvima danas svjedočimo. To se poklapa s razdobljem potpunog napuštanja velikog dijela poljoprivrednih površina. Važnu ulogu nekada su imale i domaće životinje, koze, ovce i tovari koje su održavale prostor.
Nažalost, najljepši dalmatinski krajobraz vidi se nakon požara kada iz pepela izroni trud naših predaka, kada se vide suhozidi, terase, pješačke staze, bunje i slični objekti koji su othranili generacije Dalmatinaca.
Što se događa s vatrom kada naiđe na obrađenu zemlju, a što kada dođe do zapuštene površine?
Po mome mišljenju, za širenje požara posebno je važna stepenasta vegetacija. Ako na određenom prostoru imate suhu travu visine 15 do 20 centimetara, zatim nisko raslinje poput maginje i brnistre, visine od 20 do 80 centimetara, a iznad toga visoka stabla čije se krošnje razvijaju na visini od jednog metra pa naviše, postoji velika mogućnost brzog širenja požara. Ako ovome dodamo češere bora koji taj požar šire na sve strane uz udare vjetra, tada imamo stanje kakvom smo svjedočili na omiškom i bračkom području. U obrađenim maslinicima, vinogradima, voćnjacima i sličnim poljoprivrednim površinama požare se lako zaustavlja i gasi. Štete na kulturama mogu nastati, ali one su uglavnom manje nego na područjima gdje imamo gustu prizemnu vegetaciju i visoka stabla.
Mehanizam prevencije požara
Koliko je za požar presudna sama temperatura, a koliko stanje vegetacije i zemljišta?
U vrijeme nastanka požara temperatura zraka bila je oko 35 °C. Ako tome dodate vatru koja gori nošena jakim vjetrom, razvijaju se temperature od 600 do 1100 °C. Pri takvim temperaturama sve biljke u blizini stradavaju. Biljno tkivo se zagrijava, dolazi do pucanja provodnih snopova i prestanka cirkulacije sokova. List se isušuje, posmeđi ili odmah otpada. Vegetacija može biti i dobro opskrbljena vodom, ali pri ovako visokim temperaturama štete su neminovne. Ipak, kod održavanih i vodom dobro opskrbljenih biljaka štete mogu biti značajno manje.
Dakle, može li poljoprivreda biti jedan od mehanizama obrane od požara?
Svakako. Održavani nasadi vinove loze, masline i drugih poljoprivrednih kultura su medij gdje nije moguć nastanak niti širenje požara. Ako k tome dodamo domaće životinje koje bi trebale biti na šumskim terenima, tada je napravljen najvažniji korak u prevenciji požara. Posebno želim naglasiti važnost suhozida oko maslinika i vinograda koji predstavljaju značajnu barijeru u širenju požara, a znamo da je Dalmacija cijela puna suhozida koji se nažalost ne održavaju i prepušteni su zaboravu te se urušavaju.
Često se govori o borovima kao problematičnoj vegetaciji. Što je kod njih posebno problematično?
Dalmatinski krajobraz danas turistima i na umjetničkim slikama izgleda vrlo lijepo jer u njemu prevladavaju crni dalmatinski i crni austrijski bor. Crni bor je pionirska vrsta koja je imala važnu ulogu u kultivaciji terena i zauzela je velike površine šumskih terena u Dalmaciji. Problem je što se proširio i na nekada vrijedna poljoprivredna tla. Te su vrste vrlo otporne na sušu i udare vjetra te proizvode velike količine sjemena. Crni bor sadrži dosta smole koja je lako zapaljiva, a češeri mogu pridonijeti širenju požara na nove terene. Ispod borova također se nakuplja velika količina suhe lisne mase i iglica. Bor i druge šumske vrste imaju svoje mjesto u prostoru, ali to bi trebao biti ograničeni dio prostora koji nije obradiv ili su tereni visoko u brdima iznad poljoprivrednih površina.
Klimatske promjene
Što je važnije – sama biljna vrsta ili način na koji se površina održava?
Puno je važniji način na koji se površina održava ako promatramo naše autohtone biljne vrste. Naravno, treba biti oprezan i s nekim vrstama koje su lako zapaljive. Primjerice, eukaliptus sadrži velike količine lako zapaljivih ulja. Oprez je potreban i kod ružmarina i lavande jer tijekom života stvaraju dosta suhog drva, a ispod njih se može nakupiti velika količina suhog materijala.
A postoji li biljka koju biste izdvojili kao posebno otpornu na požar? Često se spominje rogač.
Ne postoji biljka otporna na vatru. Postoje biljke koje su lakše ili teže zapaljive i one koje brže ili sporije gore. Na temperaturama koje se razvijaju kod velikih šumskih požara nijedna biljka nije potpuno otporna niti nezapaljiva.
Koje su onda kulture najprikladnije za dalmatinske uvjete?
Sve poljoprivredne kulture koje se održavaju prema pravilima struke teško su zapaljive. U takvim prostorima nije moguć nastanak niti širenje požara na isti način kao na zapuštenim površinama.
Hoće li dalmatinska poljoprivreda zbog klimatskih promjena morati mijenjati izbor kultura?
Sve vrste koje se danas nalaze u našem području dobro su prilagođene suši. Da nije tako, odavno bi iz ovih prostora nestale maslina, rogač, vinova loza i druge vrste. Naravno, navodnjavanjem se mogu ostvariti bolji i veći prinosi. Danas moramo voditi računa o klimatskim promjenama koje su sve izraženije. Zato treba pažnju usmjeriti na odabir i stvaranje sorti pogodnih za uzgoj i prilagodljivijih klimatskim promjenama, ali i na nova tehničko-tehnološka rješenja koja mogu smanjiti negativan utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu. Što se tiče biljnih vrsta otpornih na požare, u ovakvom krajobraznom okruženju one ne postoje.
Hoćemo li za 30 godina moći uzgajati iste kulture koje uzgajamo danas?
Hoćemo. Moći će se uzgajati sve biljne vrste koje se danas uzgajaju, ali će biti moguće uzgajati i neke koje su dosad u našim prostorima bile egzotične, ako čovječanstvo ne napravi ozbiljan zaokret u prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu zaustavljanju.
Pravilno održavanje poljoprivrednih površina
Treba li država snažnije poticati ljude da ponovno obrađuju zemlju?
Svakako treba dati bolje potpore poljoprivrednim proizvođačima. Ne mislim samo na izravne financijske potpore ili opremu, nego i na izgradnju poljskih puteva i sustava navodnjavanja, poreznu politiku prema mlađoj populaciji koja se bavi poljoprivredom te stabilizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Treba razmišljati i o jednostavnijem dobivanju određenih šumskih površina za poljoprivrednu proizvodnju i ispašu domaćih životinja. Sve te aktivnosti, zajedno s postojećim mjerama Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike, mogu pridonijeti smanjenju šteta od šumskih požara.
Treba li subvencionirati upravo one kulture i načine gospodarenja koji smanjuju požarni rizik?
Potrebno je pomagati pravilno održavanje poljoprivrednih površina. Time se smanjuje rizik od nastanka i širenja požara.
Kada biste danas mogli promijeniti samo jednu stvar u dalmatinskom krajobrazu kako bismo za 20 godina imali manje katastrofalnih požara, što biste promijenili?
Mi imamo stare slike dalmatinskog krajobraza iz sredine prošlog stoljeća i ne treba ići previše u prošlost. Ja bih želio da Dalmacija danas tako izgleda. Nepregledne terase vinograda, maslinika, maraske, smokve i drugog bilja, prostor prošaran mrežom poljskih puteva uz zvuke blejanja ovaca, meketanja koza ili rikanja tovara...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....