StoryEditorOCM
Dalmacijaveć mjesecima ništa se ne čuje o plavom dizelu, zerp-u ili manjku vezova

Ribarice, mriže i kašete ribarski tribuni zamjenili foteljama

Piše PSD.
17. rujna 2009. - 00:15

Petar Baranović
Ribari i njihovi strukovni vođe proteklih su nekoliko mjeseci utihnuli. Prosvjeda protiv manjka vezova i veletržnica ribe, protiv poskupljenja plavog dizela, protiv dijela predloženih i vjerojatno spornih odredbi novog Zakona o ribarstvu ili za aktiviranje ZERP-a − jednostavno nema.

Ribanje, odnosno ribarsko prigovaranje palo je u drugi plan, a razlog (ne)očekivanoj bonaci zasigurno se ne krije ni u ljetnoj sezoni i potrazi za boljim jadranskim “bokunima” namijenjenim turističkim trpezama i eurskim zaradama.

Potraga za odgovorima na spomenuta pitanja mogla bi se zaustaviti na dva imena: Tončija Božanića i Petra Baranovića, dvojice dugogodišnjih ribarskih tribuna koji su ribarice, mreže i kašete zamijenili foteljama državnog tajnika za ribarstvo, odnosno šibenskog dogradonačelnika.

Je li riječ o osobnoj ambicioznosti bivših čelnika Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore (HOK) i Sindikata ribara pri HUS-u ili o ponuđenom uhljebljenju u državnoj i lokalnoj administraciji, teško je reći, ali posve je očito kako su aktivnosti strukovnih udruga znatno manje prisutne u javnosti otkad je dvojac na novim dužnostima.

Tonči Božanić
Premda HNS-ovac Baranović u službenoj biografiji na internetskim stranicama Grada Šibenika tvrdi da je “od dvadesete godine života radio kao profesionalni ribar, te i danas zastupa interese te teške i zahtjevne struke kao glasnogovornik ribara”, razvidno je da se glas Sindikata ribara Hrvatske sve rjeđe čuje iako se stanje u tom gospodarskom sektoru nije puno popravilo tijekom proteklih mjeseci.

Slično je i s HOK-ovim Cehom ribara, čiji novi predsjednik, Pažanin Ante Fabijanić, nije ni upola toliko glasan kao njegov komiški prethodnik Božanić.

Šutnja sigurno neće pomoći ribarima u njihovim često spominjanim zahtjevima, jer Banski dvori rijetko reagiraju na zahtjeve iz ribarskih ili poljoprivredničkih krugova dok se traktori ne pojave na ulicama Zagreba, a luke ne budu blokirane koćaricama. Zbog toga je posve jasno da vladajuća struktura bilo kojih političkih boja zapravo čini odličan potez kad pridobije nekoga tko je do tada bio na suprotnoj strani “barikade”.

− Naši problemi nisu riješeni. I dalje nam nedostaje vezova i luka za iskrcaj i skladištenje ribe. Aktualna politika korištenja plavog dizela ne smije biti konačno rješenje. Državni poticaji za obnovu i gradnju novih brodova odlična su stvar, ali oni su često nedostižni “malim” ribarima. Zato moramo ići dalje i tražiti rješenja − kazao nam je jedan splitski ribar koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman.

Zbog svega toga se u ribarskim krugovima čekaju reakcije i potezi strukovnih čelnika, koji ne bi smjeli krenuti stopama bivših sindikalaca Borisa Kunsta i Vinka Filipovića koji su se u HDZ-ovu dresu uhljebili u saborskoj klupi i Ministarstvu obrazovanja, a prema svemu sudeći, nisu jedini jer i aktualni čelnici sindikalnih središnjica, ako je suditi po njihovim govorničkim sposobnostima, ne skrivaju političke ambicije.

gordan zubčić, foto: arhiv cropix

Baranović: Jednom ribar - uvijek ribar

HNS-ovac Petar Baranović u svojem prepoznatljivom tonu odbacuje priče da je napustio ribare:

− Slikovito rečeno, ugasili smo veći dio požara i sad više nema potrebe za intervencijom kanadera, niti pomoći zemaljskih snaga... Šalu na stranu, vjerujem da je riješena doista glavnina značajnijih problema kojima su bili opterećeni hrvatski ribari. Iznimno me raduje što sam i osobno, uz njihovu suglasnost i odobrenje, sudjelovao u kreiranju zakonskih propisa vezanih uz mnoga ključna pitanja ribarskog rada i standarda.

Uz podršku mnogih, a izdvojio bih Mira Kučića, na čitav niz otvorenih pitanja za ribarsku branšu uspjeli smo odgovoriti relativno povoljno i prihvatljivo. I dalje “servisiram” kolege ribare. Iduću srijedu, primjerice, putujem u Zagreb kako bih znanjem i iskustvom pomogao u rješenju novih ribarskih dvojbi.

Od ribara nikad nisam dignuo ruke, niti ću, jer tko je jednom bio ribar, uvijek ribarom ostaje! Volonterski, bez naknade i otvorena srca, uvijek sam im spreman pomoći − kazao je Petar Baranović.

M.J. / EPEHA

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. listopad 2024 00:53