Ni prvi, a sigurno ne ni zadnji put, račun iz dalmatinskog ugostiteljskog objekta izazvao je javnu sablazan. Ovoga puta riječ je o narudžbi koja ne bi smjela prijeći tridesetak kuna, no 'ceh' je točno dvostruko viši.
Za dva sladoleda na štapiću i jedan capuccino izdan je račun od točno 60 kuna: svaki slajić (hrvatskog proizvođača i to nipošto onaj kojeg je teško pojesti iz jednog puta) koštao je 20 kuna, dakle više nego dvostruo nego u samoposluzi, a jednako je toliko i kava s pjenom od vrućeg mlijeka.
Račun je završio na stranici Dnevna doza prosječnog Dalmatinca i izazvao lavinu komentara.
Veliki broj komentatora se zgrađa visinom računa, no dio ih u tome ne vidi problem. 'Zato postoji cijenik. Informiraš se, pogledaš...', piše jedn, a drugi dodaje kako s obzirom da je riječ o capuccinu cijena nije visoka, jer se 'neko 5 minuta gnjavio oko te pjene'. Jedna je komentatorica primijetila: 'Svatko formira svoju cijenu/prodaju/zalihu/rizik kako misli da mu je najbolje, slobodno je tržište. Problem što si mi lokalni više ništa ne možemo priuštiti.'
Neki su nas komentari, poput ovog, nasmijali: 'Ma činjenica je da neki pretjeraju sa cijenama. Sitila san se sladoleda na trajektu za Brač (privatnik na Jadroliniji) , obična Snjeguljica 20 kn , pa je onda moja prija pitala da dobije li i 7 patuljaka za tu cijenu'.
Smatrate li da je račun primjeren ili pretjeran? Odgovorite nam u anketi!