Mnogo je ljudi zaslužnih za napredak otoka Brača, no on je prvi i jedini koji je ovom otoku donio svjetlo pa ga mnogi s pravom nazivaju bračkim Prometejem. On se poput junaka iz grčke mitologije borio s vlastodršcima kako bi svom otoku podario sva čuda tehnološkog života. I uspio je. Tako o istaknutom Bračaninu Ivi Marinkoviću Mijariću danas zbori jedan drugi poznati brački intelektualac dr. Ivo Šimunović.
Dok prebire po bračkim uspomenama u svom udobnom splitskom stanu, dr. Šimunović se prisjeća života ovoga velikoga čovjeka. Ne postoje riječi kojima bi se Bračani zahvalili za sve što je Ivo napravio za njihov otok, pa je sve impresije i sjećanja na ovog znamenitog Bračanina dr. Šimunović objedinio u knjizi - Bračkom zborniku koji je u cijelosti posvećen upravo Ivi Marinkoviću.
- Što me je navelo na pisanje knjige? To su prije svega sva njegova dobra djela koja je napravio za otok Brač i to u svim životnim sferama, od gospodarstva do kulture preko prosvjete i turizma. Jednostavno, on se zauzimao za jedan po jedan segment bračkog života i samo mu je nebo bilo granica - kaže dr. Šimunović.
Prvi turisti
Sredinom prošlog stoljeća, dok se zemlja, pa tako i Brač, oporavljala od Drugog svjetskog rata, Marinković je ovom otoku donio svjetlo, nešto poslije i vodu, a upravo je on zaslužan što su od Brača prema Splitu tih godina krenuli prvi trajekti. Do tada, Bračani su se morali ustajati usred noći kako bi u Split stigli tijekom jutra, no poslije je za svih putovanje bilo znatno lakše. Premrežio je otok cestama, tako da se makadamom moglo stići i do najudaljenijeg i najmanjeg bračkog mjesta, a bio je zaslužan i za prve turiste na ovom otoku.
No nije se Marinković brinuo samo o gospodarstvu, cestama i turizmu, marljivo je radio i u kulturi podižući brojne kulturne institucije na otoku.
- Mnogi su ga znali viđati kako šeta po Zagrebu s umjetničkim slikama poznatih imena koje je nosio u Umjetničku galeriju u Bol pa se ova institucija danas može pohvaliti s vrijednim djelima za koja je zaslužan upravo Marinković - podsjeća dr. Šimunović.
Mnogo je brinuo o povijesti otoka, šetao je i prikupljao građu o bračkim samostanima, a koliko god je brinuo o prošlosti ne želeći je prepustiti zaboravu, s jednakim je žarom mislio i na bračku budućnost; veselio se djeci i želio je da upravo djeca učeći o prošlosti na najbolji način grade i budućnost.
Stoga je pokraj Nerežišća, u srcu otoka krenuo s izgradnjom parka u prirodi u kojem bi se na jednome mjestu objedinile životinjske i biljne vrste namijenjene upravo mladima koji ih ne smiju zaboraviti. U znak zahvalnosti taj bi park trebao ponijeti ime ovoga znamenitog Bračanina.
Kada je njegovo znanje o rodnom otoku bilo u zenitu, zla sudbina je bila jača, bolest ga je onemoćala pa je tiho otišao u 77. godini. Prerano, reći će svi, jer još je uvijek mogao učiniti mnogo za svoj Brač. Zato će njegovi suvremenici koji su imali sreću živjeti i družiti se s ovim samoukim bračkim velikanom i dalje njegovati sjećanje na svog bračkog Prometeja.
