Prosvjednici iz kontinentalnih županija, prema riječima Antona Lasla, predsjednika prosvjedničkog kriznog stožera, još nisu počeli prolijevati mlijeko nego ga dijele svojim farmama susjedima, poznanicima i prijateljima.
- Mi smo naše mlijeko nastavili predavati otkupljivačima. Podržavamo zahtjeve proizvođača mlijeka iz kontinentalne Hrvatske jer su više nego opravdani, ali mi smo toliko mali da naš prosvjed ne bi imao smisla. Nas u Dalmaciji, ne računajući farme na Vrani i u Bokanjcu, ima svega 30-ak. Dnevno proizvedemo oko 5.000 litara mlijeka, koliko jedna osrednja farma u Slavoniji. Svo naše mlijeko dajemo mljekari Mils u Splitu ili siranama IPAK u Pakovu Selu i Gligora na Pagu. Zbog porasta učaznih cijena, prvenstveno cijene stočne hrane, na proizvodnji gubimo, a posljedica je da nas je sve manje - kaže Ivan Putnik, predsjednik udruge proizvođača mlijeka Dalmacije.
Putnik kaže da su se odlučili ne sudjelovati u ovom prosvjedu prolijevanjem ili dijeljenjem mlijeka jer bi, poučeni iskustvom iz prosvjeda u veljači ove godine, samo sebi napravili gore.
U veljači smo izišli traktorima na Kukuzovac, na državnu cestu D-1, mučili se, mrznuli, a na kraju ništa. To je bilo beskorisno. Zato smo odlučili odazvati se samo na žešće akcije s kmojima ćemo ići do kraja. Na primjer blokadu uvoza mlijeka na graničnim prijelazima, pa ako treba i zatvoriti granice samo da nas ne ubijaju damping cijenama iz inozemstva. Ako se nešto hitno ne promjeni sve farme ćemo zatvoriti, a krave dati na prisilno klanje - kaže putnik i nastavlja: kroz posljednjuh mjesec dana zatvorene su tri štale.
Među njima i jedna moderna lauf štala na drniškom području iz koje je 50 krava i junica otišlo u klaonicu. Pred gašenjem su još dvije štale, jedna također od 50 grla, a druga od 20. Članovi obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u čijem su posjedu bile te zatvorene farme od njih su živjeli, to im je bio izvor egzistencije. Sada su postali socijalni slučajevi - kaže Putnik.