Kad god se vratim s nekog kongresa, kad vidim kako ljudi u svijetu znaju i umiju, bude mi žao kakve mi prilike propuštamo ili upropaštavamo - kaže prof. dr. Slaven Kokić, endokrinolog, šef Regionalnog centra za dijabetes u KBC-u Split, te predsjednik SDP-ova Županijskog savjeta za zdravstvo.
Pritom prof. Kokić misli upravo na “kongresnu industriju”, vrstu turizma koji podrazumijeva goste koji dolaze raditi, sudjelovati u stručnim skupovima, ali imaju dovoljno slobodnog vremena da ga ispune sadržajima kakve traže i klasični turisti, od kojih se, međutim, razlikuju pa puno većoj platnoj moći, što za priču koju predstavljamo nije nebitno.
Vođen iskustvom dugo godina stjecanim sudjelovanjem na stručnim skupovima organiziranim po velikim europskim i američkim kongresnim centrima, prof. Kokić je unutar svoje stranke, u okviru njezina novog gospodarskog programa koji kao novu točku ima industrijalizaciju, plasirao ideju o “čistoj industriji” u neposrednoj blizini Splita, odnosno u Kaštelima. Riječ je o gradnji velikog kongresnog centra na području nekadašnjeg “Jugovinila”, kasnije ”Adriavinila”.
Sezona cijele godine
Time je Kokićeva odavno formirana ideja postala “službena”. Da bi objasnio kakve bi, po njegovoj viziji, pogodnosti cijeloj regiji donijela izgradnja nominalno i temeljno kongresnog, a u stvarnosti multifunkcionalnog centra, podsjeća na nekoliko svjetskih primjera:
– Margaret Thatcher je svojedobno u Glasgowu zatvorila četiri velika brodogradilišta – u jednome od njih izgrađen je naš “Bakar” – no na tom je mjestu Glasgow izgradio Tehnološki muzej i velebni kongresni centar koji prima do 20 tisuća ljudi po jednom kongresu. U Beču su izgrađena čak tri kongresna centra. I investitori i gradska uprava prepoznali su vrijednost ulaganja u takvu djelatnost, pa im je sada 85.000 postelja godišnje stalno puno.
- Portugal je osamdesetih godina bio siromašna, ekonomski devastirana zemlja, a na podizanju “iz pepela” pomogla im je i odluka da se orijentiraju na kongresni turizam. Jedan im je centar u Lisabonu na dar izgradio EU, što su pločom na ulazu jasno naznačili, a danas imaju i drugi centar na mjestu održavanja svjetske izložbe (EXPO). I Madrid ima novi, velebni, arhitektonski vrlo atraktivan novi centar.
- Siromašna Louisiana, zemlja s juga SAD-a, okupila je svoje najmoćnije umove i džepove da vide što učiniti za prosperitet New Orleansa. Dogovorili su se da to bude upravo veliki kongresni centar od kojega danas žive! “Tajna” je kongresnog turizma u tome, napominje prof. Kokić, što nema sezonu, odnosno sezona traje 12 mjeseci, a osigurava se posao za tisuće ljudi – od hotelijera i ugostitelja cijele regije, preko taksista do trgovaca.
– Prije nego što objasnim zašto mislim da je upravo prostor bivše tvornice “Jugovinil” lokacija kakvu se više, po veličini i smještaju, kod nas ne može naći, moram reći da je Split promašio svoju veliku šansu koju je imao na Žnjanu. To je bilo idealno mjesto za kongresni centar koji bi goste osiguravao cijele godine; okolni klifovi pravo su mjesto za desetke novih hotela.
- Umjesto toga imamo novi get i zauvijek uništen prostor od kojega je grad mogao živjeti. Split kao centar regije praktično ima jednu jedinu preostalu, ali bogomdanu lokaciju za veliki kongresni centar – prostor bivšeg “Jugovinila” u Kaštel Sućurcu. Takav centar bio bi promašena investicija, smatra dr. Kokić, kad bi se gradio sam za sebe, kad ne bi bio dobro umrežen u prometnu i turističku infrastrukturu.
– Prostor o kojemu govorim u startu ispunjava jedan vrlo važan uvjet – prometnu povezanost. Od zračne luke u Resniku udaljen je devet kilometara, željeznica – koja bi mogla i trebala biti osnova budućeg gradskog metroa – već se nalazi unutar te lokacije, a blizu su i dva izlaza na autocestu. Taj je teren, zatim, smješten uza samo more, što osigurava morski promet. Uz brodove i katamarane za smještaj se mogu koristiti hoteli cijele srednje Dalmacije – od šibenskog “Solarisa”, preko trogirske “Medene” i hotela na srednjodalmatinskim otocima do smještaja na Makarskoj rivijeri.
- Izgradnjom tog centra veliki bi se hotelski lanci natjecali da dođu jer bi u tome vidjeli svoj interes. U Hrvatskoj ionako postoje samo tri-četiri hotela sa statusom kongresnih. A eventualna gradnja tunela ili mosta između Kaštela i Splita planovima o kongresnom centru može samo ići u prilog.
Prostor bivšeg Jugovinila |
Kriza ne pogađa kongrese
Primjedbe da je ovo preskupa investicija, osobito u doba recesije, profesor Kokić odbija riječima kako “iza ideje treba stati, rezervirati mjesto da ga više nitko ne može zlorabiti kao što je Žnjan zlorabljen, a svjetska ekonomska kriza nije se znatnije odrazila na održavanje velikih kongresa koji se najavljuju godinama unaprijed i u pravilu se ne otkazuju”.
Uza sve, veliki kongresni centri u svijetu koji mogu primiti od 10 do 20 tisuća ljudi rijetki su – SAD ih, recimo, ima u Orlandu, New Orleansu, Philadephiji, Chicagu, San Franciscu, San Diegu i Washingtonu. U Europi je slično: velike centre imaju Barcelona, Lisabon, München, Beč, Rim, Stockholm, Amsterdam, Pariz, Bruxelles i Budimpešta.
– Svjetski kongresi kardiologa, endokrinologa, neurologa... – da navedem samo medicinare, a gdje su još ostale struke – godinama se već održavaju na istim mjestima. Mislim da bi svi rado došli u novu zemlju, novi grad, a mi im zbilja imamo što ponuditi. Ako se izuzme radni dio višednevnog boravka, sudionici kongresa imaju i dosta slobodnog vremena u kojemu su, zapravo, vrlo dobri, znatiželjni i platno dobri gosti.
- A ne treba zaboraviti da se centar kakav predlažem može iskoristiti i za velike izložbe, sajmove – Gast, recimo, ili Boat show - za filmske festivale, čak i za zatvorene teniske turnire.
U prilog ideji dr. Kokića o gradnji centra za kongresni turizam ide to što je Grad Kaštela u Generalnom urbanističkom planu već predvidio da prostor bivšeg “Jugovinila” bude turistička (T1) zona. No, oko 220.000 kvadrata o kojima je riječ još je 2003. godine postalo privatno vlasništvo – za malo više od pet milijuna eura kupili su ga poduzetnik Enver Moralić, vlasnik njemačke tvrtke “Kemokomplex”, i splitski “Lavčević”.
Prof. dr. Kokić je dobro upoznat s tom činjenicom, no ne smatra je nužno preprekom u planovima o kongresnom turizmu na tome mjestu.
Da to ne mora biti prepreka drži i Matko Kuzmanić, ekonomist, predsjednik kaštelanske organizacije SDP-a, županijski vijećnik i jedan od najjačih zagovornika ideje dr. Kokića da bivši “Jugovinil” postane kongresni kompleks. Smatra, naime, da bi bilo koji pametni investitor s vizijom uložio novac u ovo mjesto.
Bolje od Gardalanda
– Gledajući iz pozicije Kaštelanina koji bi rado da se potpuno devastirani prostor iz gradskog rugla pretvori u izvor prihoda za naš grad, a i puno šire, objeručke sam prihvatio ideju o kongresnom centru. Svojevremeno plasiranu ideju o zabavnom parku tipa Gardaland smatrao sam izvrsnom, no ovo je puno bolje.
Gledajući, pak, s pozicije predsjednika kaštelanskog SDP-a, Kuzmanić kaže kako su se prostorni planovi dosad mijenjali prema zahtjevima investitora, no to je, drži, praksa koju treba promijeniti, a prostorne planove izrađivati i prilagođavati isključivo potrebama lokalnog stanovništva.
Prof. dr. Slaven Kokić |
– Kaštela su prije 20 godina imala 20.000 stanovnika, a njih čak 3200 radilo je u “Jugovinilu”. Danas tamo nema ničega, pogotovo ne proizvodnje. Radi se o oko 200.000 metara četvornih, komunalno potpuno opremljenih. Grad je kategorično odbio prijedlog vlasnika da se prostor dijelom iz turističkog prenamijeni u stambeni. Na tom mjestu grad ne može sam graditi, nije vlasnik, ali može savjetovati i prostornoplanski učiniti sve da se on iskoristi na najbolji način. Efekti investicije zahvatili bi i uokolo same zone o kojoj je riječ: izgradnja centra sigurno bi potaknula promjene i na 70.000 “kvadrata” današnjeg “Adriachema”, sjevernog dijela bivšeg “Jugovinila”.
Hoće li sadašnji vlasnici imati sluha za ovaj prijedlog, Kuzmanić i Kokić, odnosno SDP, neće znati prije eventualnog dolaska na vlast – tek onda će im se, naime, službeno obratiti s prijedlogom da sagledaju prednosti investiranja u veliki kongresni kompleks.
"Kongresnici" troše višePrema lani objavljenim podacima, po broju kongresa održanih u Europi prvi su Beč i Pariz, Dubrovnik je na 156., a Zagreb na 180. mjestu. Hrvatska je u 2008. od kongresnog turizma (koji u ukupnim noćenjima u našoj zemlji ostvaruje jedan posto) zaradila 270 milijuna kuna, a Beč 700 milijuna eura. Kongresni turist u Zagrebu dnevno potroši 93, a u Beču 415 eura. Istraživanja hrvatskog instituta za turizam pokazala su, inače, da ‘kongresni gosti’ u Hrvatskoj dnevno troše triput više od ‘običnih’, te da se dnevna potrošnja penje do 165 eura dnevno. |
Stalna ponudaSplit nije na popisu hrvatskih gradova s najvećim kongresnim centrima, koji sveukupno imaju oko 80 potpuno opremljenih kongresnih dvorana u isto toliko hotela. Najveći centri smješteni su uglavnom na obali, u Opatiji, Crikvenici, Rovinju, na Brijunima, u Dubrovniku, Poreču i Puli, te u unutrašnjosti na Plitvičkim jezerima i u Zagrebu. Potražnja za velikim kongresnim dvoranama u kojima bi se održavali stručni skupovi s više tisuća, čak desetaka tisuća sudionika postoji, ali takve ponude u Hrvatskoj nema. |
Neće stanoveJugovinil su 2003. godine kupili poduzetnik Enver Moralić i nekadašnji građevinski gigant ‘Lavčević’ koji je svojim djelatnostima dodao i hotelijerstvo. Od planova i obećanja kako će na mjestu bivšeg Jugovinila niknuti hoteli, restorani, turistički apartmani, marina i drugo – dosad nema ništa. U međuvremenu su investitori ponudili dvije prostorno-programske studije, no gradska je vlast obje odbila jer su tražile djelomičnu prenamjenu turističke u stambeno-poslovnu zonu. Investitori tu zonu, naime, smatraju prevelikom za samo turističku djelatnost, no stambeni blok s četristotinjak stanova kod Kaštelana nije prošao, točnije – kako je svojevremeno, obrazlažući ‘odbijenicu’, rekao kaštelanski poteštat Joško Berket – stambeni blok da, ali samo za potrebe ljudi koji bi radili u toj zoni jer Kaštela, rekao je, nemaju komunalnih ni drugih sadržaja za prihvatiti nekoliko tisuća novih stanovnika. Trenutačno stanje vezano uz budućnost bivšeg Jugovinila moglo bi se nazvati pat-pozicijom. |
Dračevac propao?Ministarstvo turizma je, u sklopu projekta obogaćivanja turističke infrastrukture, planiralo i gradnju tri poslovno-kongresna kompleksa, i to u Opatiji, Splitu i Dubrovniku. U Splitu je tome bio namijenjen prostor bivše vojarne u Dračevcu. Trima lokalnim upravama Ministarstvo turizma isplatilo je po 500.000 kuna za izradu projektne dokumentacije, što su sredstva koje je sadašnja splitska gradska vlast naslijedila od prethodne. Ministarstvo prati aktivnosti vezane uz isplaćena sredstva, pa bi se moglo dogoditi da, ne budu li iskorištena u svrhe za koje su namijenjena, zatraži njihov povrat. |