Bio sam u Drnišu za Uskrs kod babe, okupila se kod nje obitelj. Stara je i bolesna, ali je ta žena legenda. Bio je miran Uskrs jer, iako sam znao kako je natječaj za dodjelu koncesije za Zlatni rat u tijeku, imao sam informaciju kako je poništen.
Vraćam se tako u ponedjeljak na Brač i doznajem kako nije poništen, a priča se i o nekom okupljanju u Splitu. Tražim informacije, nigdje ničega. Kažem okej, napravit ću Facebook event da se ide pred Županiju i da prije glasanja napravimo šušur. Došli smo tamo, nije nas bilo nešto mnogo, a kako nisam upućen u političke prilike, tek sam tamo, na licu mjesta, počeo odmotavati klupko. Kakav je to proces, tko sve tu sudjeluje i kako smo mi Boljani međusobno totalno podijeljeni.
Došao sam doma lud. Još dok se nas par vozilo natrag, u automobilu je vladao muk. Bili smo šokirani. Što se ovo događa? Rekao sam, prespavat ću sve, ali ujutro sam se probudio i dalje sam bio bijesan – objašnjava Josip Bačićone prve trenutke i poteze kada je kao stanovnik Bola doznao kako je koncesija za upravljanje plažom Zlatni rat, većinom glasova vijećnika Skupštine Splitsko-dalmatinske županije, pripala, nazvali su je Boljani, fantomskoj tvrtki iz Zagreba.
Nebitno je, napominje opetovano, što je iz Zagreba. No, čitav postupak nije bio transparentan, a zakoni se nisu poštovali, i, uvidjevši to, odlučio je kako neće šutjeti.
Kazuje mi to dok sjedimo u bolskom kafiću na rivi, u društvu Ines Kraljević, jedne od mještanki s kojom je, među ostalima, tih dana pokrenuta Inicijativa mladih Bola. Južina udara i valovi se lome preko zidića uz rivu. U Bolu je, unatoč tome, mirno. U vjetrovitom sivilu uživaju mještani i prvi turisti. No, proteklih dana, kada je pobuna građana krenula, bilo je sve samo ne tako. U Boljanima se, pa tako i u Josipu, pobudio revolt. Bunili su se i lokalni političari, bunili oni u Saboru, no ovo nije takva priča.
Ovo je priča o tome kako je borba krenula gledana očima mladih Boljana.
– Nabavio sam broj od Ivane Bošković Ivičić iz bolskog Centra za kulturu i rekao: "'Ajmo napravit tribinu kako bismo se dogovorili jer ovako više ne ide." Vidio sam i kako ima tu više struja i podjela u Bolu i kako treba izići netko sto posto neovisan kako bi se pojavili svi i kako bi se dogovorili kako djelovati dalje. Ivana mi je pružila punu podršku i samo pitala kada. Trebalo mi je malo vremena da razmislim kako to napraviti i da porazgovaram s ljudima u Bolu da vidim kako nastupiti – kazuje Josip.
Ovaj tridesetjednogodišnjak, koji je taj broj godina napunio baš tog dana kada smo razgovarali, u Bolu živi i radi. Srednju je školu, kaže mi, završio u Splitu, a zatim fakultet ekonomije upisao u Zagrebu. Kako mu je brat studirao gore i bio "ferovac", a živjeli su odmah do FER-a i menza je bila na FER-u, više je "visio" sa studentima elektrotehnike i računarstva, pa se na kraju i sam dao u programiranje.
Mislio je tada, kaže, kako se nikad neće vratiti natrag, premda mu magla i sivilo kontinenta nisu osobito pasali. No, trebalo je, kaže, preuzeti posao u Bolu. Dobio je priliku raditi sam za sebe i odlučio se vratiti i, priznaje, dobro je to prošlo.
Dok ljeti vodi zabavni park, zimi uzme dva-tri projekta, programira i tako odradi cijelu godinu. Zime su u Bolu duge, nije dobro za mentalno zdravlje, priznaje, ne raditi mjesecima ništa.
Pred ovo se ljeto, kao i obično, počeo pripremati za sezonu. Poput, vjerojatno, i ostalih Boljana, nije slutio kako će burno ona otpočeti. U kinodvorani, toga petka, okupili su se na javnoj tribini promatrajući prizore filma otprije više od desetljeća, kada su se za taj isti Zlatni rat borili simbolično ga premještajući u kantama na rivu. A tada je sve krenulo.
– Nastao je šou. Svi su se javljali, upetljala se politika, sve i svašta. U tom sam trenutku mislio odustati – priznaje Bačić.
Među ostalim Boljanima, sjedila je u dvorani i Ines Kraljević. Zapitala se što ako natječaj padne, zar se neće opet ponoviti isto jer zakon ostaje isti.
– Iz dvorane sam izišla bijesna. Zar Boljani ne vide viši cilj? Zar ne vide kako ovo nije samo pitanje Zlatnog rata? No, ispostavilo se kako sam bila u krivu. Okupilo se tako nas istomišljenika različitih profila, ali svi vođeni istom idejom – boljitak ne samo naše općine, nego svih ljudi koji žive od istih resursa kao i mi. I evo, idemo dalje – kaže Ines.
Udana Bolka, podrijetlom je iz Pražnica, a kao pravu Bračku, ljubav je veže i za majčina Selca. Srednju školu završila je u Bolu, a hrvatski i povijest umjetnosti u Splitu. Na četvrtoj godini fakulteta upoznala je sadašnjeg supruga i danas s njim i jednogodišnjim sinomVinkom živi u Bolu. Počinje stažirati u školi, kaže, a poslije, tko zna. Ne uspije li ostati u struci, u turizmu uvijek ima posla.
Ima, slaže se Josip, no, napominje:
– U posljednjih se pet godina priča okreće u drugom smjeru. Tko nema apartmane ili nešto slično, radi za nekog i kao svaki sezonac zimi jedva spaja kraj s krajem. Dosta je mojih prijatelja otišlo u Irsku, Norvešku, Njemačku. To jasno opovrgava priču kako ovdje vlada prosperitet. U Bolu zimi živi oko 850 ljudi, pa kada iz bliskog kruga prijatelja izgubiš dvoje koje je otišlo trbuhom za kruhom, veliki je to osobni udarac.
Razgovaramo o životu u Bolu, o specifičnosti života na otoku. Ne bi voljela negdje drugdje odgajati dijete, priznaje mi Ines, ali otok ima mana, sve je, primjerice, skuplje.
– Najskuplji "Konzum" u Hrvatskoj je u Bolu – smiješe se sugovornici.
Do jučer poznanici, nakon tribine udružili su se s ostalim Boljanima u, kako su to nazvali, Inicijativu mladih za Zlatni rat, premda njihova borba okuplja i starije i nadmašuje tu bolsku plažu. Ona im, kaže Ines, postaje simbol borbe.
– Javljaju nam se brojni pojedinci i udruge s otoka i obale. "Pokret otoka" velika su nam potpora. Oduševljeni su, svi se oni godinama bave tim stvarima, Zakonom koji smatramo da treba mijenjati, i nisu dobili nikakvu medijsku pažnju. Do sada. Tek se sada svi povezujemo i organiziramo. Prije ovog svega nisam bio ni svjestan da se ovo događa, otimačina prostora, a sada planiramo zajednički otići u Split, koordinirano, s jasnim zahtjevima – kaže Josip.
Nikad prije razmišljajući o tome, sada se susreću sa Zakonom o pomorskom dobru, koncesijama. Ni oni nisu pravnici, no nije to tako komplicirano, građani moraju s tim biti upoznati, napominje Ines.
– Problem je u tome što svi mislimo kako drugi ne razmišljaju kao i mi. Ljude je strah, ne žele pustiti glas. Ne znam je li ovo ostatak nekog jugoslavenskog mehanizma, kulta ličnosti koji vlada na Balkanu, da nas vječno drže potlačene i u mraku. Neće nitko ništa učiniti za nas, za ono što želimo moramo se sami izboriti – tvrdi Ines.
– Nikad nismo iz toga totalitarnog mentaliteta ni izišli. Ljudi ne strahuju samo za sebe, svoj posao, boje se i za svoje obitelji. No, u ovih tjedan dana, kada smo vidjeli koliko se ljudi javlja koje uopće ne poznaješ osim iz viđenja iz vlastita mjesta, shvatiš kako je velika većina ljudi dobra, ali nisu glasni. Baš zato mislim kako treba krenuti od otoka jer posebne su to sredine i ako iz njih krene promjena mentaliteta, možda je baš to ono što treba – dodaje Josip.
No, upravo se tezom kako je njihovo djelovanje djelovanje građana koji vole svoj zavičaj, udaljeni od politike, mnoge zbunjuje.
Tijekom svih ovih akcija, kazuje Josip, počevši od tribine, akcije "Zauzeto" na Zlatnom ratu, do mirnog prosvjeda u Supetru, djelovali su, naziva on to, kao "buffer" između političkih struja trudeći se kako ih ne bi tko iskoristio u neku svrhu i kako se ne bi priklonili na neku stranu jer to im, kaže, nije u interesu.
– Ljudi će te automatski svrstati, pogotovo u situaciji kada su izbori i jaki poslovni interesi. Na žalost, mnogo smo vremena utrošili kako bi pokazali da nismo politički skup, dodaje Josip.
Njihova borba se nastavlja, planiraju okupljanje u Splitu i pozivaju sve da im se pridruže. Zlatni rat podignuo je prašinu, no isto se događa s plažama diljem priobalja i vrijeme je, tvrde, da reagiramo i tome stanemo na kraj.
– Građani imaju moć, nisu ni svjesni. Veliku moć imaju. Ako ništa od naše borbe ne ispadne, ljudi će bar shvatiti kako nisu bespomoćni kao što misle – zaključuje Ines.
Kratka povijest 'ratovanja'
Stručno je povjerenstvo dva puta odlučivalo o najpovoljnijoj ponudi za izbor koncesionara na plaži Zlatni rat, koja se dodjeljuje na petnaest godina. Prvi put su zaključili da treba ponoviti natječaj, ali su se ponovno sastali i zaključili da Skupštini Splitsko-dalmatinske županije predlože tvrtku "Sport B" iz Zagreba. Tvrtka, kazuju Boljani, bez zaposlenih i prihoda, fantomska je.
Ubrzo su krenule brojne priče, no Županijska skupština je većinom glasova prihvatila prijedlog za njezinim izborom za koncesionara.
Veće od Bola
Kroz javnu tribinu, akciju "Zauzeto" na Zlatnom ratu, stanovnici Bola okupili su se radi poništenja koncesije, što se na koncu obistinilo. Tvrtka "Sport B" povukla je zbog javnog pritiska svoju ponudu, a Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, zbog povrede triju zakona, županijsku je odluku – poništilo.
Promjena zakona
Mirnim prosvjedom u Supetru prošlog utorka nastavili su svoju borbu zahtijevajući promjenu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Traže, naime, da se gradovima i općinama prepusti da odlučuju o svom pomorskom dobru, svojim resursima.
– Ovo se može ponoviti vrlo brzo. Samo smo kupili malo vremena. Kako nam se javljaju iz svih ostalih dijelova Dalmacije, sa svih otoka i priobalnih područja, došlo je do toga da smo prvi put shvatili koliko je ta problematika velika i koji je jedini način na koji se može riješiti. To nije ni poništenje koncesije ni neki drugi, nego promjenama zakona – pojašnjava Josip daljnje korake.