Miletić i Meštrov dobili su prvi sudski spor, pa je naloženo da se ograda kojom su ih radnici “Kemokomplexa” nezakonito okružili ukloni. Tako im se omogućilo služenje putom do njihovih pogona, no tužba kojom su tražili da im se vrati struja kako bi konačno počeli s proizvodnjom nije uvažena. Drugostupanjska sudska instancija dala je za pravo Enveru Moraliću, pa im preostaje tek tražiti reviziju postupka pred Vrhovnim sudom, ali ona ne odgađa izvršenje presude, koja se svodi na to da partnerske tvrtke “Kemokomplex” i “Lavčević”, kao vlasnici prostora koji sa svih strana okružuje “Callunu” i “Krug”, nisu dužne opskrbljivati strujom pogone tih tvrtki.
Pogonima Miletića i Meštrova je, objašnjavaju, silom prekinut i dovod pitke vode, pa milijuni litara već cijelo desetljeće odlaze u more (?!). Najtužnije je od svega da niti su “Kemokomplex” i “Lavčević” pretvorili kupljeni prostor južno od Magistrale u resort ili stambenu zonu, kako se najavljivalo, niti mali i mladi poduzetnici Miletić i Meštrov mogu naprijed, a velikog “Jugovinila”, koji je hranio stotine kaštelanskih obitelji, namjerno ili ne, više nema.
Na 24 hektara prostora, koji je Moralić kupio za nešto manje od pet milijuna eura, danas se ne događa ništa, a trebale su se tu graditi vile, marine, hoteli i još tristo čuda.
Cijeli je problem nastao kad su se usred velikog kompleksa nekadašnjeg “Jugovinila”, površine 240 tisuća metara, našle i tvrtke “Calluna” i “Krug”, koje su od pravnog sljednika “Adriachema” uredno na natječaju kupile 6100 četvornih metara u derutnim zgradama, gdje su već prije njihovi radnici proizvodili punom parom.
Kvar u trafostanici
– Mi smo bili u najmu, pa je bilo logično da se javimo na natječaj i kupimo prostore u kojima smo radili. Javili smo se i pošteno pobijedili na natječaju, ali u konačnici je ispalo da se naših 6100 četvornih metara našlo usred velikog Moralićeva kompleksa, pa je počelo nagovaranje da im prodamo zgrade kako bi bili vlasnici cijelog tog prostora uz more – objašnjava Miletić.Nakon što ni on ni Meštrov na takvo što nisu pristali, prvo su ih ogradili žicom kako bi im, kaže, onemogućili pristup objektima, a onda su im sjekirama prekinuli kabele za struju i tako zaustavili proizvodnju.
– Rekli su nam kako je došlo do kvara u trafostanici, a kad smo popravak tog kvara platili 22 tisuće kuna, struje ponovno nije bilo. Nije nam jasno kako smo mogli izgubiti sudski spor s obzirom na to da nam se u ugovoru o kupoprodaji zgrada jamči pristup svim priključcima – čudi se Miletić.
Tužno konstatira da je proizvodnja uništena, radnici su završili na ulici ili na Zavodu za zapošljavanje, a krediti im svaki mjesec stežu vratove. A sve je, veli Miletić, moglo biti drugačije jer su imali osiguran posao s njemačkim partnerom i jedini su se na Balkanu bavili proizvodnjom svjetlosnih protupožarnih kupola, što im je jamčilo rast proizvodnje i radnih mjesta. Bilo je, naime, ugovoreno da se na tržište plasira 100 kupola mjesečno, vrijednih 300 tisuća eura.
Muharem Kadić, predstavnik “Kemokomplexa” Envera Moralića, prvo nam je kazao kako ne namjerava komentirati sudski postupak koji je u tijeku, ali pristao je kad smo ga podsjetili na to da je presuda koja ide njima u prilog potvrđena na Županijskom sudu u Splitu i da eventualna revizija ne odgađa njezino izvršenje.
– Sud je presudio da ih “Kemokomplex” nije dužan opskrbljivati strujom. Oni su struju dobivali od “Adriachema”, a kad su im je oni isključili, a ne mi, kako to okolo pričaju, trebali su napraviti vlastitu trafostanicu i ugovoriti opskrbu strujom s HEP-om, što nisu učinili. Nismo dužni, a što je sudska presuda i potvrdila, iz naše trafostanice njihove pogone napajati električnom energijom – tumači Kadić.
Na pitanje je li istina da se nekoliko puta pregovaralo s Miletićem i Meštrovom o prodaji zgrada koje su se našle usred velikoga kompleksa uz more na kojima Moralić (još) nije realizirao svoje velike planove, Kadić odgovara: “Prodaja? A što je to pitanje važno za novinare i javnost? Uostalom, jesu li oni tu bili da proizvode ili da preprodaju?”
Tko je Enver Moralić?Veliki Moralićev uspon počeo je u Frankfurtu, kad je osnovao privatnu tvrtku “Kemokomplex”. Kako je prije radio u “Kemikaliji”, vrlo brzo stekao je povjerenje dobavljača i zagospodario tržištem petrokemijskih proizvoda. U Moskvi i drugdje po zemljama tadašnjeg istočnog bloka “Kemokomplex” je osnivao predstavništva i postao vodeća trgovačka kuća koja je poslovne partnere imala i na Zapadu. |
