Kad nazovete Matu Jujnovića, vlasnika "Prometa Makarska", ne možete se s pouzdanjem okladiti što će vas dočekati. Impulzivan i nagao, Jujnović može nestrpljivo poklopiti slušalicu ili vam dati kratku izjavu. Međutim, rijetka je situacija da se ovaj, u medijskim istupima i na riječima škrti poduzetnik, pretvori u razgovorljivog sugovornika.
Kad smo ga zvali kako bismo mu postavili nekoliko pitanja za planove vezane uz autobusni kolodvor i ostale investicije, Jujnović je, da se lirski izrazimo, otvorio dušu. Hoćete li vjerovati da se radi o spontanom činu 73-godišnjaka koji postaje sve nervozniji kad se radi o brzini odgovora na njegove investicijske planove koji se pojedinima znatno brže realiziraju, ili možda da je posrijedi svojevrsni pritisak na pojedince u vlasti da budu "pametni", procjenu ostavljamo vama.
Iako je novinarima jako dobro poznata činjenica da s medijima nije baš bio u dobre, na naše pitanje otkud sad ovakva otvorenost uvjerava kako je uvijek bio korektan ako se korektno pisalo. Svakako je znakovito višekratno apeliranje na razum i izražavanje nezadovoljstva time što je do sada učinjeno; već je prošlo više od dvije godine mandata aktualne vlasti, a ni izborna godina nije daleko. Prostorni plan s konačnom željenom žutom zonom se ne nazire, vrijeme curi, a topi se, čini se, i strpljenje ovog investitora koji se odlučio za javni istup.
Podsjetit ćemo samo kratko na genezu priče koja muči Jujnovića. Kupio je zemljište od preko 16.500 četvornih metara na kojemu, kako tvrdi, želi graditi novi kolodvor s hostelom i šoping-centar. Postojeći autobusni kolodvor bi se izmjestio, a Jujnović čeka da požuti parcela koja je u postojećem planu i dalje sportsko-rekreativne namjene, iako su vladajući u prijedlogu novog plana koji je lani bio na javnom uvidu i taj dio stavili u žuto. No, njega to ne zanima, zanima ga, kako kaže, gotova stvar, temelj za dobivanje građevinske dozvole. Intervju koji to nije bio u planu, ali se u to prometnuo, donosimo manje-više u integralnom obliku.
U tijeku su izmjene Prostornog plana grada Makarske, a prema prijedlogu nema ucrtanog autobusnog kolodvora na novoj lokaciji na području bivše "Metalplastike". U Gradu kažu da mogu predvidjeti samo mogućnost izgradnje kolodvora, no obveze izgradnje nema. Više informacija od toga nisu mi dali.
– Nisu vam rekli zato što neće. Ja se pitam kako "Tommy" može gradit, a mi ne možemo.
Hoćete reći da Grad neće uvrstiti vaše zemljište u građevinsku zonu?
– Ne znam... Odakle može biti sportska zona tamo gdje je "Metaplastika"?!
Nekad je sve to bila sportska zona.
– E, ali ako su digli tamo kod sportske dvorane, kako su mogli ostaviti našu kao sportsku zonu? A broj dva, ako će Grad graditi sportske dvorane, neka kupi od mene i neka gradi. Jer ono je sramota za Makarsku da stoji kako jest.
Mislite da kupe od vas i grade sportske sadržaje? Ili kolodvor?
– Gospođo, pišite kako kažem...
Ja vas to pitam, a ne tvrdim...
– Kako to pitate, pa otkud ja znam što oni žele?!
Dobro, a što biste vi onda kao investitor u zoni bivše "Metalplastike"?
– Šoping-centar i novi kolodvor, eto što bih ja. Ali ja ne mogu ništa. Jer se meni ne da. Ako su stavili da je sportsko-rekreativna zona, neka je kupe od mene i rade što žele. Ja neću.
A vi biste gradili kolodvor veličine postojećeg ili nešto manji?
– Bio bi koliki treba za Makarsku. Bilo bi parking mjesta, bilo bi to nešto moderno za sljedećih 30 godina.
A koji bi bio razlog da drugim investitorima zažute nekadašnju sportsko-rekreativnu zonu, koja se komad po komad otkida i pretvara u građevinsku, a na vašoj parceli to nisu učinili?
– Pitajte njih zašto "Promet Makarska" nije zadnje 24 godine ništa sagradio, a novca na računu ima da može svojim novcem graditi. Ja sam prodao nešto na Novom Zelandu kako bih mogao investirati ovdje. Ne trebam ničije novce, imam svoje. Zbog čega se "Prometu" ne da? Zašto moji radnici ne mogu imat bolje plaće?! Jer autobusi nikako ne mogu zarađivat dosta samo na tome. Znači, mora se raspodijeliti, a mi hoćemo tu nešto napraviti.
Vi biste sigurno napravili kolodvor na području bivše "Metalplastike", iako vam Grad to ne uvjetuje?
– Da. Ja bih sasvim sigurno uložio u Makarsku najmanje 35 milijuna eura, a ne mogu.
Koliko je to zemljište?
– Ima 16.650 kvadrata. To je samo tamo. A ovaj postojeći kolodvor bio bi novi hotel s pet zvjezdica, s garažom na četiri kata, 500 parkirnih mjesta. I gore kod "Metalplastike" bi bilo 500 parkirnih mjesta.
Vi, znači, čekate dok to u Planu ne prođe?
– Da, a kad će biti, to samo Bog zna... Kad će biti i hoće li biti...
Pa zažutili su vam u prijedlogu, zar ne?!
– Je, u prijedlog je stavljeno. Ali koja je korist ako si stavio u prijedlog, a nisi završio. Pita se čovjek kako je moglo uopće ostat sportska zona, a ono tamo da prođe...
Mislite da se nekome išlo naruku?
– Sigurno da je.
Pa kome?
– Lučićima! Pitam se kako je Lučić mogao dobiti građevinsku dozvolu. Ja mislim da u Makarskoj, a i u cijeloj Dalmaciji, što se tiče zemljišta i katastra, nije sve kako treba. Ja nemam dlake na jeziku, da mi brat radi tamo, ja bih isto rekao. Lučić je stavio na sebe zemljište koje je ušlo u temeljni kapital. Tko je njemu dozvolio da može to staviti?! Samo Lučić to može. Ali može i Jujnović... Jujnović polako radi. Ja sam tiha voda. Ne interesira me, neka "Metaplastika" stoji tako još 20 godina, ako tako Grad hoće. Mene neće smetati, jer ja sam platio, ali oni su uništili jadnog čovjeka kojem sam ja to platio. "Merkur 5" zovite. Čovjek će vam objasniti, da nisam ja od njega kupio, on bi bankrotirao... A ja sam sebe samo stavio u nezgodan položaj. Samo se svađam s ovim, s onim, hoću dovest stvari na čistac, a to ne ide...
Zanimljiva je priča s tim "Merkurom". Vi tvrdite da je vaše, Grad je tvrdio da je njegovo, Marinović da je njegovo...
– Imaju tu dva Marinovića, "Merkur 5" i taj Zlatko čije je vlasništvo bilo nekada. Od njega je NDH uzela, a ako su oteli za vrijeme NDH, došla je Jugoslavija, što mu ona nije dala? Došla je onda naša Hrvatska, u koju se svi zaklinjemo, što mu ona nije vratila kad je njegovo? Država je dobila novac za to, da nije, onda bi Marinović to mogao dobiti nazad. Da nije ušlo u temeljni kapital.
I tvrdite da je to onda vaše?
– Grad se bio umiješao u to za vrijeme pok. Ante Novaka. On je to htio kupit. Pa je uskočio Marinović ("Merkur 5", ne Zlatko – op.a.) i kupio. Dok sam ja živ, Grad neće odnijeti kuću od "Metaplastike". Jer je "Metaplastika" to platila. Odakle će to biti gradsko ako si ga već prodao?!
Pa zašto bi onda bivši gradonačelnik Tonći Bilić tvrdio da je gradsko ako nije imao argumente, papire?
– Bilić je... Ja se grozim kad pomislim da su makarski ljudi glasali za Bilića.
Čemu takve teške riječi?
– To je jedan gradonačelnik od kojega gorega nisam vidio. A to samo ja mogu reć. A znate zašto?
Recite mi vi...
– Zato jer meni ne može nitko ništa, ja kažem istinu. Ja ću mom bratu reć da je tako ako ne radi dobro. Ljudi u Makarskoj ne daju radit, ne samo Bilić, svi, bez obzira tko bio na vlasti. Ja nisam podoban ni jednoj vlasti.
Kako niste kad su vam aktualni stavili zemljište u žuto?! I kažete da nisu za vas?
– Ne govorim da nisu. Ali ja nisam aktivan u nijednoj stranci. Ja sam vrlo korektan i samo želim dobro za moju državu, moj narod i moje radnike. Mene nije briga za drugo, ja u politiku neću. Za koga ću ja glasat, to je moj osobni izbor, imam pravo glasat za koga hoću, i svi bi trebali glasat...
Ali ne za SDP?
– Mene SDP uništava cijelo vrijeme. Ali okej, okej, doći će vrijeme kad ću ja to sve vratit. Oni ne mogu cifru napisat koliko ja mogu platit. To sam im rekao kad su mi davali kazne. Mene su upropastili, ma nisu mene, ali su napravili štetu svima drugima.
Rekli ste maloprije da ni jedna vlast nije naklonjena poduzetnicima.
– Ma makarska vlast ne može opstat bez poduzetnika. Uzmimo Bašku Vodu. Ona će u roku od deset godina biti jača nego Makarska. Nisam ja ništa radio s Baškom Vodom, ne znam, ali pratim... Kad vidim da su dizalice, da se radi, to je to.
Ima dizalica i kod nas u Makarskoj, samo, grade se zgrade...
– Ne mogu ja kazat ni gdje treba ni gdje ne treba graditi, postoje zone gdje se smije. Kako će se razvijati grad ako se ne gradi...
Valjda s nekim drugim projektima. Hotelima, nekim drugim investicijama...
– Ma bit će hotela... Šoping-centara treba bit. Neće ti gost doć na plažu pa odmah u hotel. Mora potrošit. Bio mi sad prijatelj iz Njemačke, dva dana je bio u Splitu. Išao u šoping.
A kakav biste vi šoping-centar gradili?
– Ima tu 16.500 kvadrata, tu bismo kolodvor napravili i ostalo bi bio veliki šoping-centar. Hostel bi bio iznad kolodvora.
Imate li vi projekte?
– Ja sam bio napravio projekt za vrijeme bivše vlasti. Rekli su mi svaka čast, prvi put i SDP i HDZ su bili skupa. Ali je to propalo. Tako, što bih ja pravio projekte dok to nije građevinsko.
I vi biste, dakle, baš hotel na mjestu postojećeg kolodvora? Ne zgrade?
– Ne mislim zgrade. To je srce grada. Tu je najbolje podzemne garaže napravit, to treba gradu. I jedan gradski hotel, kvalitetan. Možda je to za Makarsku prerano, imati hotel s pet zvjezdica koji bi radio čitavu godinu... Možda je to rano. Ali meni su 73 godine. Nemam ja kad čekati.
Pa jeste li u kontaktu s gradonačelnikom i vlašću? Čujete li se?
– Čujemo se. Nisam ja čovjek koji ide tamo svaki dan, mi smo dali prijedlog i oni sad rade na tome, što učine, učine... Ja bih sutra prodao sve u Makarskoj što imam, osim moje kuće, i prebacio poslovanje u Zagreb.
Tamo imaju više sluha za investitore?
– Pa Bože moj, normalna stvar! Ne mogu ja više čekat, ja čekam 24 godine. 24 godine! Dite se rodilo prije 24 godine, dobilo svoju dicu, a ja ništa nisam učinio. Ništa. Šta sam ja učinio osim što sam zaposlio ljude, kupio novi autobus i to je to?! Ja trebam ostavit iza sebe neki spomenik. A toga nema. Meni Hloverka kaže da želi da se gore napravi kolodvor, ja joj kažem, pa ti si na vlasti. Čekaj malo, jesi l' ti na vlasti?! Pa bez tvoja dva glasa ne mogu ništa!
Pa zar vam nije i HDZ naklonjen ili su presudni glasovi Novak Srzić i njezina vijećnika?
– Ne znam ja ništa... Ja kažem, mladi ljudi trebaju preuzeti, ja sam zadovoljan što su u Makarskoj na vlasti mladi ljudi. Nek rade i nek pogriješe. Eto im tamo. Ja sam zadovoljan da pogriješe, ali nek i naprave nešto.
Iako stoji da vas je bivša vlast kočila, dok su ovi ipak stavili vašu zonu u žuto?
– Jedno je kazat, drugo stavit na papir i stavit pečat i da je to to. Da ja mogu pozvat dvije-tri firme arhitektonske da naprave plan... A kad to sve i bude, dok oni naprave projekt, dok dobijem građevinsku dozvolu, opet će uzet dvije godine.
Da vas opet pitam za kolodvor. Recite mi zašto tvrdite da biste na području postojećeg kolodvora, nakon što ga premjestite, gradili hotel, kad vam tamo niti nije T1 zona? Možete zgrade, to su vam dozvolili... Hoteli su spora i teška investicija, novac na zgradi brzo se okrene...
– A zašto ne bih hotel?! Zbog čega? Ja volim da zaposlim dva čovjeka više. Bolje to nego dat otkaz nekome. Moje firme zapošljavaju 250 ljudi. Meni je žao što mi nisu dali, a mogle su do sada bar tisuću zapošljavat!
Pa u čemu je onda štos? Hoćete reći da su vladajući nesposobni ili što?
– A ne znam... Davnih je dana meni jedan ugledan čovjek u Makarskoj rekao: "Mate, lipo ti to radiš, ali jednu stvar krivo radiš. Piješ kavu sa svojim radnicima." Ja mu kažem: "Isusove ti majke, što to govoriš", a on će meni: "Ti si šef, ne možeš se družit s radnicima!" Ja ću na to: "Svaki gazda koji se ne druži s radnicima neće dugo bit gazda!" Ako moja linija zarađuje 100 kuna, ja im mogu svih 100 kuna dat, ali ne i 101, jer ću propast. Moj svaki radnik mora znat zaradit plaću. Jer onda nije dobar za čitav kolektiv ako ne radi. Nenormalno je kod nas sve, i sudski spor da traje po 20 godina i više...
Kad smo kod sudskog spora, recite mi kako to da je bivša vlast planirala knjižnicu u prostoru "Merkura 5", a aktualna je, čim je došla u fotelju, odustala jer se vodi sudski spor?
– Ja ne mogu doć u vašu kuću i stavit nešto u vašu kuću kako je mene volja. Kako ću ako to nije moje?! Bivša je vlast rekla kako potezom pera sve rješavaju, pa i to.
Bilićeva vlast?
– Da, oni su tako rekli...
Hajdete u DORH
Ali nova je vlast odmah odustala od tog nauma?
– Pa, ja sam im rekao, hajdete u DORH. Tko će vam bolje reć kako stvari stoje. Ili, ajte ministru državne imovine. Pitajte je li to vaše ili je ušlo u temeljni kapital! Oni ne znaju da ću ja to dobit. I tražit ću odštetu. Ja to ne želim učiniti, ali ako podnesem i dobijem taj spor, ja ću ga naplatiti! Meni ne treba ni od koga ništa, ali mogu to učinit.
Znači, tvrdite da je vaše jer je ušlo u temeljni kapital?
– DORH bi trebao znati da je zgrada stavljena u temeljni kapital. Ta je firma prodana s nekretninama. Država je dobila svoje, ne može tražiti više.
Što mislite pod tim?
– "Metalplastika" je išla u stečaj i čovjek od kojega sam ja kupio "Metaplastiku" to je kupio od Suda. Ako vi nešto kupite od Suda, to mora bit to. Firma je išla pod stečaj, plati se koliko Sud traži. Pa čije je, je li to onda vaše?!
Zašto Grad tvrdi da su upisani na nekretninu ako nemaju čvrste dokaze?
– To treba pitati Bilića. Njegovu zamjenicu. Ona mi je rekla da je to sve počelo od Marka Ožića Bebeka. A ja s njim nemam problema.
Kako mislite da nemate problema s Markom Ožićem Bebekom?
– Otkad sam došao, nisam imao probleme s njim. Ne tražim ništa od njega, ni on od mene. Kad se vidimo, fino se javimo, mislim da je korektan.
A zašto Brkan i zamjenici nisu korektni?
– Nisam rekao da nisu korektni. Samo im kažem da rade po zakonu. Presporo to ide. Ja sam im fino kazao: ajte u Zagreb u državnu imovinu i vidite što je plaćeno, ajte u Split na Trgovački sud. Grad ne bi nikad smio privatnika oštetit, niti privatnik Grad, oni trebaju skupa radit. Privatnici moraju na sastanke s Gradom, da ih Grad pita što trebaju.
Toga nema?
– Bilo je nekad u vrijeme Ožića Bebeka. Osim toga ništa. Oni trebaju pitati poduzetnike, okupiti 50 firmi i pitat što im treba. Oni zapošljavaju čovjeka, ti privatnici. Nije bitno koliku plaću ima, četiri, pet ili 10 tisuća kuna, bitno je da on jadan ima svoju plaću i nešto može s tim učiniti i ništa nikoga ne pita. A kad nema ništa, onda traži od svakoga.
Jesu li vaši radnici zadovoljni?
– Pitajte njih, oni će meni reć jedno, a vama drugo, pa ja ne znam. Ali ja mislim da jesu.
Tako je to na Novom Zelandu
Kako bi se regulirao promet kad biste otvorili kolodvor kod "Metaplastike"?
- Ja sam njima govorio da treba napravit treću traku. Jedna desna traka ide gore, druga dolje, a srednja je isječena i služi samo onima koji skreću lijevo, nitko drugi ne može nego oni, i policija, i ambulanta, i vatrogasci... Tako je to na Novom Zelandu.
Hloverka i blokada imovine njezine obitelji
Spomenuli ste vijećnicu Hloverku Novak Srzić u smislu da odluka leži u njezinu glasu, u njezinoj ruci. Na Sudu se vidi da je na obiteljskoj kući njezine obitelji, odnosno brata, zabilježba koju ste uložili vi, stoji vaše ime, a isto je i s tvornicom. Ima li tu i nekog pritiska s vaše strane glede političkih odluka? Realno, radi se o velikom broju kvadrata koji vam trebaju žuti, a u prijedlogu s dolaskom aktualne vlasti uistinu i jesu zažućeni...
– Ja sam blokirao njihovu kuću i tvornicu, nemam ja što lagat. A ona nema što meni udovoljit niti mi treba, jer ja njih gonim na Sudu. Zašto bi ona meni nešto učinila?! Ona tvrdi da želi napraviti kolodvor ovdje i kaže da ona to gura, pa ako gura, zašto se nije napravio?! Ona kaže da hoće najbolje za Makarsku kao i ja, a ja kažem, ako vi to želite, tražite, glasajte, blokirajte. Ja da sam dolje, u vlasti, ja bih rekao dosta, završena priča, to mora da se radi, ako ne može, onda gotovo, nema više priče.
Dakle, nema nitko takvog duga prema vama, nema pritiska?
– Ja ću moje dobiti nazad. Ne interesira me ništa drugo. A ako narod u Makarskoj želi da "Metaplastika" ostane ovakva, neka ostane. Ja sam to platio, ne plaćam na to kamate, ni ne dobivam ništa, ali danas-sutra sve će to opet ići gore. Ako je Gradu ovako lijepo, neka ostane. Ja sam vam htio napravit jednu reklamu, slikat što bih ja napravio i slikat ovo kakvo je sada. I napisat: Ovako bih ja htio, a ovako želi Grad.
Ako ne žele, neka mi nađu kupca, a ja odoh u Zagreb
Kažete da ni jedna vlast nema sluha za investitore. Doduše, po vašim riječima za neke imaju. Ima li itko da shvaća "poduzetničku pamet"?
- Ljudski, vi biste trebali pitati gradske vlasti zašto nema investicija. Zbog čega nešto stoji. Puno naroda misli da ja neću radit, da sam kupio i ostavio tako. A to nije istina.
Sad se čeka Prostorni plan zbog studije utjecaja na okoliš...
- E, a kako su mogli okrenut i stavit da ovo moje bude sportsko-rekreativna zona, jesu li onda imali studije?
Pa reći će vam da je netko drugi bio na vlasti...
- E, reći će oni. Ma, politika je kod nas nevjerojatna. Ja idem na Novi Zeland svake godine po četiri mjeseca. Kad dođem tamo, čim sam došao, u roku od dvije-tri nedjelje imam osam kava. S premijerom. S ministrom vanjskih poslova. S gradonačelnikom. Oni pitaju mene što mogu učiniti. Kako sam ja tamo prodao svoju zemlju na kojoj će se graditi 240 kuća, dosta je novca to, oni mene pitaju što mogu učiniti za mene da investiram u Novi Zeland, a ne da novac nosim u Hrvatsku. Kod nas pod milim Bogom nitko ništa ne pita...
Ima li Brkan ikakvu inicijativu u tom smislu?
- Nisam ja čovjek koji nekoga napada niti traži. Ništa nisam tražio od Grada što nije netko drugi dobio... Neka mi bude kao drugima, privilegije ne tražim, iako zapošljavam 150 ljudi u Makarskoj...
I da vam u Gradu kažu "Mate, imate novac, biste li vi uložili u to i to, mi smatramo da Makarskoj to treba", što biste rekli?
- Ma, sve sam ih ja pitao. Znate što sam ih pitao još davno? Rekao sam da ovdje nema kina, nema vrtića, pitao sam ih što vi hoćete. Što želite da napravimo, računajući da i ja zaradim. Ne možeš tražiti da nešto dam, a da ne zaradim.
I ovima sad na vlasti ste to rekli?
- Ne mogu ja pitat svakog. Ali ja sam otvoren za sve. Ja njih pitam bi li bilo dobro da učinim to i to. Okej sam ja sa svima, ne trebaju se oni bojati da ću ja odnijet nečiju fotelju...
I vi biste svih 35 milijuna eura uložili u Makarsku?
- Bih, ili neka mi nađu tko će to sve kupit od mene, a ja ću prodat i uložit ću u Zagreb.