StoryEditor
DalmacijaKorisnici umiru čekajući

Potpuno bizarna priča s Hvara: dom za starije i nemoćne tri puta je službeno otvoren, više od 200 ljudi spremno je platiti za smještaj, a zgrada čami prazna iz nevjerojatnog razloga

Piše Sandra Barčot
15. listopada 2017. - 15:33

– Al' opet otvarate dom? Po koji put? Ja sam ih gledala već tri! – tek je u prolazu, onako kao da kaže dobar dan, dobacila mlada žena omanjoj grupici pred staračkim domom u Starom Gradu na otoku Hvaru.

A u društvu nas novinara, bio je gradonačelnik Antonio Škarpa te Tedi Sanseović, voditelj tog dislociranog objekta Doma za starije i nemoćne Split-Stari Grad, koji se godinama gradio, a sada se godinama i – otvara!

I nikako da profunkcionira iako je prije dvije godine kompletno dovršen pa je tada bio u Hrvatskoj treći po opremljenosti za boravak i brigu osoba treće životne dobi. Ove godine, preciznije 13. svibnja i službeno je otvoren – vrpcu su presjekli tadašnji župan Zlatko Ževrnja, sadašnji Blaženko Boban i tadašnji gradonačelnik Vinko Maroević. No točno pet mjeseci nakon, 13. listopada – dom je i dalje zatvoren! A jedini je na otoku!!!

– Još dva dana čekamo rezultate drugog natječaja za radna mjesta njegovateljica u Domu, pa ćemo onda znati ima li i dovoljno radne snage. Trebaju nam za početak 24 djelatnika, a puni kapacitet je 42 uposlena – uvodi nas Sanseović u priču "staru" punih 11 godina, pokazujući nam i unutrašnjoj zgrade na tri etaže u starograjskoj uvali, na predjelu Priko, na južnoj padini udaljenoj od mora tek 50 metara, točno preko zgrade Gradske uprave koje dijeli samo zaljev. Stoga zbog lokacije i ne čude "apetiti" čak 32 privatnika koji su željeli i zgradu i zemlju uz more za neku drugu namjenu. Unosniju od "socijalnog" staračkog doma...

U domu je sve tip-top, čak ni prašine nema, novi namještaj, nove instalacije, strojevi u praonici, kuhinjski uređaji u kojima će se spremati obroci ne samo za korisnike, njih 83 koliko ih se može primiti u punom kapacitetu, već ako bude potrebe i za ostale starije građane. Uređene sobe, njih 34, jednokrevetne i dvokrevetne, s balkonom i bez njega, dnevni boravak, čajna kuhinja, biblioteka, potrebni servisni dio za ovakvu ustanovu, restoran... Sve je tu osim – korisnika! Iako je prema podacima i ovaj broj od 83 štićenika, tek trećina od potrebe za smještaj starijih osoba na sunčanom "škoju".

– Zainteresiranih, naravno, za dom ima, no tek smo početkom godine počeli sa službenom listom predbilježbi, sada smo na brojci od 205. Ljudi zovu, pitaju, ali i odustaju. Nažalost, jutros prije vašeg dolaska umrla je starica iz Zavale u 101. godinu, pa je obitelj odjavila sobu – tijekom obilaska "objekta zvanog čežnja" kazuje dalje v.d. ravnatelja doma Stari Grad, koji je na toj funkciji bio od 2006. pa do lipnja 2017. godine kao volonter, a plaću je primao za rad u Dnevnom boravku i pomoći u kući za starije (brinu se za oko 30 štićenika), koji djeluje u susjednom objektu, a financira ga Ministarstvo socijalne skrbi. Od lipnja ove godine uposlen je na pola radnog vremena kao voditelj Doma Split, podružnica Stari Grad – doma koji nikako da proradi, a u njega je uloženo skoro 21 milijun kuna, pa se opet postavlja pitanje zašto?

– Sada nemamo stručni kadar! Treba nam za početak 6 njegovateljica i 4 medicinske sestre. Nakon otvaranja doma i organizacije, te odobrenja Županijske skupštine za uposlenje, u lipnju je raspisan natječaj no nije bilo kvalificiranog kadra pa je raspisan drugi krajem rujna, sada čekamo rezultate i nadam se skorom početku rada – pojašnjava Tedi Sanseović.

– Stalo nam je da se dom otvori, iako nije pod ingerencijom Grada, no to je velika stvar za naše građane i želimo pomoći. Ako opet ne bude dovoljno stručnog osoblja, Grad će sufinancirati školovanje, odnosno prekvalifikaciju kandidata. Cijene tečajeva kreću se od 5000 do 7000 kuna i mi ćemo osigurati participaciju od 30 posto – dodaje mladi poteštat Škarpa, kojeg je ovaj problem dočekao na samom početku mandata.

Naime, prvo osnivanje doma kao ustanove počelo je 2001. te 2006. godine gradnja, odnosno rekonstrukcija bivšeg zemunskog odmarališta kojeg je Fond za privatizaciju dao Gradu, a onda je vlasništvo prešlo na Županiju, pa se čekalo da Ministarstvo socijalne skrbi osigura novac kako boravak ne bi bio 12.000 kuna, već prihvatljivih, socijalnih 3000 kuna. Razmišljalo se i o javno-privatnom partnerstvu, da bude samo isplativo no, srećom, ostalo se na želji da bude dostupan otočanima, a ne bogatašima, pa... Puno je u svih tih godina bilo "pa", a "rađanje" ove neophodne ustanove ispratila su čak tri gradonačelnika (Visko Haladić, Đurđica Plančić i Vinko Maroević) te dočekalo i četvrtog Antonia Škarpu!

– Oću svoje kosti ovdi ostavit, nije problem novac. Koliko triba platit – platit ću, samo više da me smjeste u dom. Četvero dice mi je u Njemačkoj ostalo, a ja želim umrit ovdi – na brzinu nam je izreferirao Stipan Lozo, koji se po tko zna koji put došao informirati o domu, kada će više otvoriti vrata i za korisnike, a ne samo šminkersko-otvaranje.

To pitanje postavljaju svi Starograjani, ali i Hvarani, jer ovo je jedini dom za starije na otoku, a nije u funkciji. Na Braču ima čak šest domova, na Visu trenutačno jedan, a Hvar nema ni jednog... Na starograjskoj sunčanoj rivi, gdje je još uvijek mnogo gostiju od Nijemaca, Talijana, Francuza, Japanaca i Kineza, no ponajviše Skandinavaca, i domicilni postavljaju isto pitanje.

– Otvorit će se dom kada opet budu izbori! Ima van radne snage, ali je triba lipo platit. Ne mogu mladi imat istu plaću kao i vani, samo što je kod nas taj iznos u kunama, a kod nji u eurima, pa sad računaj. Zato i odlaze, sin mi je u Zagrebu, kćer u Londonu – pojašnjava nam Petar Ljubić Bili, 77-godišnji pravnik koji već 32 godine uživa u mirovini obrađujući zemlju, te naravno želi da se dom otvori.

– Bilo je tu malo i politike, a sada je stalo zbog nedostatka stručnog personala. Za otok puno znače 24 radna mjesta. A zašto nisu stipendirali ljude za palijativnu skrb. Pomogli bi mladima tijekom školovanje i ujedno im garantirali i siguran posao. I ostala bi mladost na otoku – govori Dinko Kovačević, 75-godišnji umirovljeni bankar, koji pola godine boravi u Starom Gradu, a pola u Zagrebu, a mogućnost smještaja na otoku kada "čovik padne" itekako ga privlači. Kao i 65-godišnjeg Antuna Balića, koji je radni vijek u turizmu "ispekao" u Njemačkoj te sada sa suprugom Njemicom Ingrid uživa u blagodatima Hvara.

– Zahvaljujući supruzi postao sam pragmatičniji nego što smo inače mi Dalmatinci, s onom našom "lako ćemo". Trebamo shvatiti kako smo 13. listopada na 25 sunčanih stupnjeva pravi "magnet" za dolazak bogatih iz sjeverne Europe. Ne trebamo samo jedan dom za domaće, već smo trebali imati nekoliko domova za strance.

Tako nam pričaju Starograjani koje smo zatekli u kafiću "Ploča 85", gdje obitavaju domaćini, a među njima i Vicko Dujmović (53), "friški" umirovljenik od godinu i deset dana.

– Kad bi se samo deset Starograjana zaposlilo u domu, eto velike stvari. Triba lavorat (raditi)! A priča o domu vuče se godinama, samo da se više i otvori – stvarno!

– Stari Grad je trebao već imati minimalno dva doma. Za naše umirovljenike i platežno moćne strance koji su oduševljeni našom klimom. U Njemačkoj vam se mahom otvaraju seniorske rezidencije, a dosta ih odlazi živjeti u Poljsku i Češku zbog zdravstvenog turizma. Zašto ne bi došli kod nas, u naš mali raj? – pitanje 72-godišnjeg Miroslava Harašića, hotelijera u mirovini, koji pola godine živi u Berlinu, pola u Starom Gradu, ostalo je visjeti u zraku, kao i ono – a kada će više taj jedan, jedini starački dom na otoku, napokon biti i otvoren?

 

Izdvojeno