Stoga je i u Imotskoj krajini odjeknula vijest kako će se u župi u Zagvozdu u subotu održati misa za fra Šimu, koju je na osobnu inicijativu objelodanio poznati svećenik don Ivan Turić, župnik župe svetoga Ivana Krstitelja. U trinaest sati kada je zakazana sveta misa, u župi je bio pravi prolom oblaka. Možda baš zbog toga i nije bilo mnogo vjernika na misi, njih samo šest-sedam. No, don Ivan, poznat i kao “padre de la rosa” (svećenik s ružom), jer tijekom služenja svete mise u ruci uvijek drži ružu, koju, kako kaže, poklanja Bogu i ljudima dobre volje, već je u uvodnoj riječi, a posebno tijekom vrlo emotivne propovijedi, rekao što mu je bio cilj služenja svete mise za kontroverznog svećenika.
- Da, danas čitamo, vidimo i čujemo o našemu fra Šimi. Prebijen je na križ, s razlogom ili ne, to ćemo tek vidjeti pravomoćnim sudskim odlukama. E, sada je pitanje, hoćemo li se svi mi urotiti protiv toga svećenika. Najlakše je sjeći grane stablu koje je već posječeno, lako je vikati i etiketirati s pravom ili ne, ali sada je pitanje treba li čovjeku pomoći kada mu je najpotrebnije. I upravo i ja i vi koji ste na svetoj misi mislimo da svećeniku i čovjeku treba pomoći. Pa, tko je od nas bez grijeha. Sjećam se svoga službovanja u dalekoj Južnoj Americi. Na jednom svećeničkom skupu, na svetoj misi, došlo je dvadesetak svećenika. A o njima se i pisalo, čulo i govorilo o njihovim neprimjernim radnjama. Došli su među nas zatražiti milost, oprost. Pa hajde, nemojte tim ljudima oprostiti...
Tko je od nas bez grijeha, neka se javi, da ga vidimo. I ja dok ispovijedam, zavapim Bogu da mi oprosti jer sam grješnik. Prebili su fra Šimu na križ srama, mediji se utrkuju tko će ga više ocrniti. Hajdemo sada biti ljudi, pomozimo čovjeku u nevolji. I zato, to ja činim sa ovom svetom misom, i molim njegovu Provinciju i biskupa da ga i nakon svega što na kraju bude ne izbace iz zajednice svećenstva. Treba mu dati šansu. I ako sutra bude slobodan, kad tad, neka dođe u moju župu, neka mi bude pomoćnikom, rado ću ga primiti. Klanjam se braći franjevcima, koji su prigrlili i fra Antu Madunića, jer se čovjek ponizno pokajao. A što čovjeku u nevolji treba nego da ga ljudi ne odbace, reče don Ivan, koji je na trenutak u emotivnom obraćanju vjernicima pustio i suze. Ali suze su bile i u očima nekolicine vjernika.
U uvodu, u čitanju svetoga Evanđelja, don Ivan je također čitao o tome kako je otac imao dva sina, jednoga - vjernog, štedljivog i radišnog, drugoga - rastrošnog i bludnog. I kada je ovaj ostao nigdje nakon takvog života, vratio se ponovno ocu, koji ga je primio i priredio za njega gozbu. - Budimo ljudi, oprostimo našem bratu, oprostit ćemo i sebi mnogo toga - bile su riječi don Ivana Turića na misi za fra Šimu Nimca.
BRACO ĆOSIĆ