Kada je 31. kolovoza u 5.45 jutarnjih sati krovište Bijele kuće, nekoć elitnog bolskog hotela, planulo u požaru, brojni domaći su joj najiskrenije, najdublje poželjeli da što prije izgori do temelja.
Zvuči šokantno, ali tako je kako je, rekli su nam kako se kao nikada do sada nisu tako ponadali da će je nesrića izjesti do kosti, bez milosti skratiti joj muke. U istom momentu ludo su Boga zazivali za pomoć, moleći se da visoki plamen s krova njihova turističkog simbola, zaštićenog spomenika kulture, s jedne od najljepših bolskih razglednica, ne dohvati vrhove okolne stare, guste borove šume. Doskoči do njihovih kuća, vozila.
Šokirani ovakvim željama za Bijelu kuću, opet i nanovo i još nekoliko puta u nevjerici smo ih pitali je li se to samo crnohumorno zafrkavaju, čujem...