 |
Neobično upozorenje ovih dana našlo se na ulaznim vratima crkve sv. Marka u Podbablju Gornjem.
Naime, općina Podbablje izvještava svoje mještane da su temeljem ugovora o koncesiji dužni plaćati grobnu naknadu u iznosu od 97,60 kuna koncesionaru zaduženom za održavanje groblja. I ništa u tome ne bi bilo sporno da daljnji tekst nije, kako nam rekoše, napisan na pomalo ružan način, te da se zakon ne tumači dosta oštro.
Za one koji ne plate grobnu naknadu postoji mogućnost izmještaja ovozemnih ostataka njihovih najmilijih. Općina se Podbablje poziva na Zakon o grobljima iz 1994. godine u kojem stoji da je lokalna samouprava vlasnik groblja, a mještani se nalaze u svojstvu korisnika grobnica.
- Slijedom gore navedenog za mještane koji se ne budu pridržavali navedenog
temeljem ugovora o koncesiji može se pokrenuti ovršni postupak putem
nadležnog suda, a protekom vremena grobno mjesto za koje se ne bude plaćala grobna naknada smatrat će se napuštenim, a u tom slučaju stječu se uvjeti da se ista grobnica isprazni i da se da na daljnje korištenje – stoji u
napomenu koju je potpisao u ime Poglavarstva općine načelnik Tonči Vuksan.
Niti jedna od naših grobnica nije zapuštena, naši su grobovi uređeni, jer svatko od nas vodi brigu o posljednjem počivalištu naših dragih. Nitko nije protiv grobne naknade, ali je protiv načina na koji nam se to prezentira. Jer na kraju krajeva, sve ovo što vidite mještani su sami izgradili, ali da nam se na ovakav način šalju upozorenja ipak je malo previše – rekli su nam mještani. Općina je vlasnik groblja, ali smo vlasnici grobnica mi, jer smo ih skupo platili i o svom trošku uredili – napominju dalje mještani.
Što bi se dogodilo da doista ne platimo grobnu naknadu, tko bi to imao snage otvoriti naše grobove i izmjestiti kosti naših umrlih, pitaju se ogorčeni naši sugovornici koji sa svojim imenima nisu željeli u javnost. U zakonu o grobljima iz 1998. godine stoji kako “grobna mjesta za koja grobna naknada nije plaćena deset godina se smatra napuštenim i može se ponovno dodijeliti na korištenje, ali tek nakon proteka 15 godina od posljednjeg ukopa u grob, odnosno 30 godina od ukopa u grobnicu.
Stoji nadalje i to kako upravljanje grobljima treba obavljati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju. U velikim gradovima možda sve gore navedeno i je opravdano, međutim po selima i malim mjestima takvo što je gotovo nemoguće potencirati. Svaka obitelj svoje je grobno mjesto skupo platila izvođačima radova, a da ne govorimo o velikim spomenicima koji su potom izgrađeni i to sve dakako o svom, a ne o trošku općine.
Po selima Imotske krajine i gradu Imotskom postoje stotine grobova starih i više od sto godina u koje se već godinama nitko ne ukapa, ali nitko do sada na ovakav način nije pokušao izmjestiti kosti polazeći upravo od činjenice kako su to vječna počivališta naših umrlih. Ma sa koliko se pažnje i pijeteta odnosi u trenutku kad slučajno prilikom nekih radova naiđete na kosti pokojnika od prije tisuću godina, a oni bi naše izmještali samo zato jer možda netko iz tko zna kojih razloga nije platio grobnu naknadu – poručili su mještani.