Njegovo poduzeće Investgradnja 2000 kažnjeno je, pak, s 50 tisuća kuna globe.
Krndelj je kako stoji u nepravomoćnoj presudi koju je donijela sutkinja Danijela Pivčević, 2003. godine propustio ispostaviti račune za prodane stanove u Zagrebu i prikazati prihod po tom osnovu u visini od 2,5 milijuna kuna pa je za toliko umanjio osnovicu poreza na dobit. Državi je uskraćeno poreznih davanja u iznosu od 509 tisuća kuna.
Problem je ispao i zbog toga što je Krndelj prejeftino prodao stanove svojim sinovima Marinu i Toniju . Stanovi su, naime, prodani ispod cijene za nekih 700 tisuća kuna pa je država uskraćena za 441 tisuću kuna davanja, čime je Investgradnja 2000 nezakonito priskrbila dobit od čak 950 tisuća kuna.
Tijekom suđenja Krndelj je u svojoj obrani priznao da je račune za stanove izdao naknadno, sa zakašnjenjem od godine ili dvije, ali svakako prije dolaska inspekcije Porezne uprave. Dopušta da je počinjena greška, ali negira da mu je namjera bila utajiti porez. Sinovima je stanove prodao jeftinije jer su bili neuređeni. Upozorio je sud i da su neki stanovi u susjednom kvartu procijenjeni na nižu vrijednost nego njegovi. Dio duga je, tvrdi, podmirio.
Sud je poklonio vjeru financijskom vještaku Zoranu Kastropilu i šefici Porezne u Omišu Marini Tomaš, koja je konstatirala nepravilnosti u poslovanju Investgradnje 2000, dok je obranu optuženika otklonio kao neosnovanu i usmjerenu otklanjanju kaznene odgovornosti.
Posebnih otegotnih okolnosti za okrivljenog nije bilo, dok je sud na olakotnoj strani cijenio dosadašnju neosuđivanost, primjereno držanje na sudu, obiteljske prilike te okolnost da je dio duga podmiren.
M. DIDIĆ