Podno Klisa, tvrda grada, kaže pučki napjev, solinska je prodolina, a iznad Klisa, tvrda grada, slijedi novi pripjev, stoji - antena. Ovo je priča o toj anteni kao paradigmi hrvatske stvarnosti u kojoj se konačan račun ispostavlja kulturi i kulturnoj baštini.
Dakle, Kliška tvrđava poviješću prebogata, uživa status zaštićenog kulturnog dobra i u vlasništvu je Republike Hrvatske. No, jedan je subjekt načuo da gore sjevernije, po mitteleuropi, svi oni burgovi, zamkovi, tvrđave, dvorci i palače, posađeni po bregovima, uzvisinama ili liticama imaju, stoljećima obično, svoje vlasnike, koji ispred imena najčešće imaju titulu von (čita se fon). Te se subjektu svidje da on bude vlasnik - nije po Dalmaciji bilo kmetova pa nema ni dvoraca na izbor - utvrde na vrh strme stjene, pa je izbor pao na Klis, a on da bude "von Klis".
Bitka pod Sudom
Subjekt je pravni - ovo je nastavak priče koja je na vidjelo izišla za nedavnog posjeta ministra iz, sada, tehničke vlade Zlatka Hasanbegovića ovom kraju - zove se "Odašiljači i veze" d.o.o., u stopostotnom je vlasništvu Republike Hrvatske, djelatnost mu je vezana uz prijenost signala za radijske i televizijske programe, te telekomunikacije, a gospodari odašiljačima i antenama razasutim po čitavoj državi.
Među inim, "Odašiljači i veze", nastale izdvajanjem iz nekadašnje jedinstvene radio-televizijske kuće, u posjed su dobile i antenu instaliranu - neposredno iznad mjesta na kojem su u Drugom ratu talijanski fašisti vršili egzekucije nad pripadnicima Prvog splitskog partizanskog odreda, nedaleko od temelja Kule Petra Kružića i iznad Providurove palače u kojoj se preuređenje ovih dana privodi kraju, uz bok crkvi sv. Vida - još 70-ih godina minulog stoljeća.
Čitava tvrđava u gruntovnicama se vodi kao čestica zemlje 4434/1, a "Odašiljači i veze" su, prvi put, 2008. godine, iako je rješenjem Ministarstva kulture već ranije stavljena pod preventivnu zaštitu, pokrenule postupak kojim se traži "ustanovljenja prava služnosti izgradnje odašiljača RTV repetitora Klis".
Taj prijedlog Sud odbija, no naš pravni subjekt se ne predaje te piše žalbu, no i ona 2012. nije prošla. U međuvremenu je čestica zamlje 4434/1, na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva kulture, u zemljištne knjige upisana kao kulturno dobro.
Kupnja povijesti
Ukratko, "Odašiljači i veze" su se, valjda po istom obrascu po kojem su se knjižili na neke čuke, pokušali uknjižiti na Klišku tvrđavu, ali, eto, nije im prošlo. Zanimljivo je, međutim, otkud nekomu uopće ideja - to je, izgleda, moguće samo u Hrvatskoj - da se pokuša nešto takvo kao stjecanje vlasništva nad prvorazrednim spomenikom nacionalne kulture samo na temelju toga što je, kao nakarada, tamo instalirana antena.
Jest, vlasnik Tvrđave je država, "Odašiljači i veze" su u apsolutnom državnom vlasništvu, pa, moglo bi se učiniti, nema tu nekih velikih promjena da se vlasništvo prenese s države na državnu tvrtku.
Ali, čudni su putovi privatizacijski u Hrvatskoj, pa tko kaže da se jednog dana prodajom "Odašiljača i veza" ne bi pokušala pokrpati neka proračunska rupa. Tako bi neki budući vlasnik uza sve odašiljače, antene i frekvencije u posjed dobio i Tvrđavu.
Tvrđavu u kojoj su stolovali hrvatski knezovi, župani, providuri i za koju se, uvijek ranije, ratovalo i ginulo, od Petra Kružića, preko žrtava iz Kandijskoga rata kad su, pod generalom Foscolom, Turci nakon 111 godina protjerani s Klisa, do boja tijekom prvog oslobađanja Splita 1943..
Klišani i Općina Klis od antene na Tvrđavi nemaju nikakve koristi, a plaćaju li "Odašiljači i veze" državi nekakvu rentu i u kolikom iznosu, nije im poznato. Država se u bezbrojnim sitaucijama pokazala kao loš gospodar, jedina kliška korist je pravo na prodaju ulaznica - lani se ovdje popelo 12 tisuća posjetitelja - ali postoje i štete proizišle iz te činjenice.
- Državni ured za upravljanje državnom imovinom ne daje nam suglasnost za naše projekte. Zbog toga nam je propalo 1,2 milijuna kuna planiranog za izradu dokumentacije za kompletnu obnovu Tvrđave, te još pola milijuna kuna za otvaranje Informacijskog centra - jada nam se Jakov Vetma, načelnik Općine Klis.
Iznad Klisa, dakle, tvrda grada stoji antena i nikom, pored svih onih Markizinih greda, Kočinjeg brda, Sv. Jure na Kozjaku i vrhova Mosora, da padne na pamet premjestiti je. Zašto bi, kad gaji nadu da će jednog dana biti "von Klis". Tele-von-Klis.