Obitelj iz Kaštela: Kupili smo stan, a oni tvrde da smo ukrali njihovu djedovinu

Kad je prije nešto manje od 12 godina obitelj Luke Lovrića kupila stan površine 131 četvorni metar u obiteljskoj kući danas pokojnog Antona Bubrića u Kaštel Lukšiću, nisu ni slutili, kako kažu, kroz kakvu će agoniju prolaziti. Naime, od 2003. godine, otkako se sedmeročlana obitelj iz BiH uselila u uredno kupljen i plaćen stan, nasljednici Antona Bubrića, koji u istoj kući imaju nekretninu, Lovrićima, prema riječima njihove kćeri Nevenke, doslovno zagorčavaju život.

− Za svoj stan imamo kupoprodajni ugovor u kojemu je sve kristalno čisto. U njemu jasno stoji tko nam je stan prodao. Nakon zaključenja ugovora podnesen je zahtjev Općinskom sudu radi uknjižbe vlasništva, a taj isti sud nakon nekoga vremena donio je i nalog da se možemo uknjižiti na stan koji smo 2001. godine platili tadašnjih 70 tisuća maraka. Od našega useljenja u stan problemima se ne vidi kraja. 

Sin pokojnog vlasnika i njegova obitelj maltretiraju nas da jednostavno ne znamo što činiti. Evo, nedavno su nam razbili prozore na ulaznim vratima, gađaju nas pitarima sa zemljom, prijete nam kako će nas žive ili mrtve istjerati iz onoga što je naše. Radili su čekići, verbalne prijetnje naša su svakodnevica. 

Policija je reagirala bezbroj puta, ali mira nemamo. Tvrde kako smo im ukrali njihovu djedovinu i kako smo Bosančine koje treba pobiti − kroz suze nam prepričava Nevenka Lovrić, vlasnikova kći.

‘Isključuju nam vodu...’

− Policija nam, kad god je dolazila, ništa nije pomogla. Tek nakon što sam poslala dopis MUP-u u Zagrebu policija je podnijela prekršajni prijedlog protiv sina pokojnog Bubrića. No, ni nakon toga oni se prestaju. Nas stvarno ne zanimaju odnosi koje je Ivo Bubrić imao sa svojim pokojnim ocem. 

Nas zanima normalan život i mir u stanu koji smo platili. Bubrićevi svako malo susjede iz okolnih kuća huškaju protiv nas. Isključuju nam vodu, zatvaraju kanalizaciju. Jedno vrijeme bili smo prisiljeni plaćati 70 posto računa za vodu, koja je na zajedničkom brojilu, a premašivali su 1000 kuna. 

Kći Ive Bubrića moga je oca lažno prijavljivala kako je uznemirava. Kako bismo dokazali da toga uznemiravanja nije bilo, od MUP-a smo zatražili dokaz da moj otac Luka u vrijeme tih prijava uopće nije bio u Kaštelima, nego u Bosni. A te klevete i objede morat će se dokazati na sudu − veli Nevenka Lovrić kroz suze. Napominje kako su s Bubrićevima na sudu zbog spora o korištenju dvora ispred kuće. 

− Na temelju kupoprodajnog ugovora, dvor od 70 četvornih metara imamo pravo zajednički koristiti i mi i obitelj Ive Bubrića. No, oni nam i to osporavaju − zaključuje Nevenka Lovrić.

‘Oni nas vrijeđaju...’

S druge strane, Ivo Bubrić, s kojim smo telefonski razgovarali, negira sve optužbe Lovrićevih i navodi kako su upravo on, njegova supruga i kći žrtve te obitelji. 

− Vrijeđaju mi kćer, koja zbog njihova nemara tri godine nije mogla spavati u sobi jer nisu htjeli promijeniti kanalizacijske cijevi pa su se fekalije ispuštale po našem stanu. To smo sve morali napraviti o vlastitom trošku i od tada su počeli problemi. Umjesto da sjednu i dogovore se oko svega, oni stalno nama zagorčavaju život. Fizički su nasrnuli na moga zeta, brat Nevenke Lovrić napao je moju suprugu. 

To vam sigurno nisu kazali. Zalijevaju nas vodom. Hoće li mi sutra i unučad, kada dođu, politi vrućom vodom? Skinuli su nam antenu s krova kuće kako bismo bili bez televizije. To je sramotno. 

Ne poričem da je ono što su oni kupili njihovo, ali oni žele više od toga. Upravo su oni nama osporavali kanalizaciju, htjeli su uzeti dio dvora koji je u cijelosti moje vlasništvo. Prave se kao da sve znaju, kao da su svi odreda pravnici, a zapravo nemaju pojma ni o čemu. Nitko njih ne dira, oni nas vrijeđaju. Neka se ostave onoga što nije njihovo − kazao je u razgovoru Ivo Bubrić demantirajući sve optužbe na svoj račun.