Novi val poskupljenja, najavljen za 1. listopada, mnoge Makarane zapljusnut će poput tsunamija iz kojeg će teško isplivati. Vladine mjere za ublažavanje posljedica rasta cijena naši sugovornici komentiraju s podsmijehom, a umjesto straha osjećaju ogorčenost.
– Spasit će me ta kuna od ulja kad struja poskupi 50 posto!! Udovac sam, imam troje djece, a mirovina mi je 2400 kuna. Bila bi i manja da nemam invaliditet. Smatram da bi najbolje bilo ići u generalni štrajk, da se okupe branitelji, udruge, narod. Potrebna je revolucija da bi se nešto promijenilo nabolje – rekao nam je Mate Perković.
Njegov prijatelj, koji je želio ostati anoniman, kaže da njegova mirovina iznosi 1800 kuna mjesečno.
Ručak u staračkom domu
– Hranim se u staračkom domu, i da nema toga bio bih gladan. Tamo nas je najmanje tridesetak na ručku, no možda je broj korisnika i veći. Uvijek sam barem jednu mirovinu u minusu, drukčije ne bih mogao preživjeti.
– Poskupljenje mi je u redu ako će Vlada donijeti uredbu o povećanju plaća i penzija! Sve je već poskupilo, pa mi ne trebaju objašnjavati da poskupljenja tek kreću. Paket od 12 litara mlijeka sam prošle godine u “Lidlu” plaćao 42 kune, sad plaćam 77 kuna. Jutros sam ustao u 5 sati, radim dva posla da bih preživio, bavim se poljoprivredom, popodne skupljam boce, zimi pomažem ljudima brati masline, uvijek nešto radim. Međutim, kad platim stan, kredit, režije i elementarno, ostane mi 300 kuna. Što bih da imam obitelj, radio i dan i noć? Uštedjet ću kunu-dvije na šećeru, i šta? Žvake ne mogu za to kupiti! – kaže Željko Matić.
Mladi ljudi su optimističniji od starijih dobnih skupina, no i mogućnosti za zaradu su im znatno veće. Danijela Topić je zadovoljna primanjima i standardom.
– Radim u slastičarnici “Romana”, a od plaće mogu pokriti režije, stan, hranu, kavu i ponekad novi komad robe. Ako recesija stisne, najprije ću se odreći garderobe. Prioritet je hrana, a za ostalo ako dotekne – nasmijana je Danijela.
– U domaćinstvu nas je šestero; suprug, troje djece, svekrva i ja. Radim u dućanu i već sad je očito da ljudi paze što će kupiti, pa traže artikle na akcijama. Cijena kruha je otišla u nebo, ali ne vidim da je Vlada zamrznula cijenu kruha, 600 grama kruha košta 14 kuna. Suprug i ja radimo, svekrva prima penziju, jedno dijete nam je također zaposleno, a dvoje mlađih se školuje. Treba platiti i stan u Splitu jer dijete studira. Ako inflacija stisne, naći ću još jedan posao. Ne žalim se, imamo i apartman, ali, uz sve navedeno, ponekad se jedva krpimo – otvoreno nam je kazala Filka Bušelić.
Neki naši sugrađani su već počeli štedjeti.
– Radim u hotelu “Biokovo” i povećali su mi plaću, no zbog poskupljenja sam opet na istome. Počeli smo štedjeti na gorivu. Zasad je to u redu, ljeto je, prošetamo. U Makarskoj dosta ljudi ima apartmane, a pitam se od čega i kako žive ljudi u Slavoniji – kaže Ineska Turina.
Njezin suprug Boris tvrdi kako će sigurno tijekom zime prekoračiti “dozvoljeni limit” HEP-a jer su već sad na granici.
– Kad krene grijanje, limit od 2500 kW potrošit ćemo u 15 dana – smatra Boris.
Poduzetnici su poskupljenje već osjetili, a danak plaćaju korisnici njihovih usluga.
Čega se još mogu odreći?
– U srpnju prošle godine mjesečni račun za struju platila sam 11 tisuća kuna. Ove godine, bez nabave dodatnih potrošača energije, rata struje za srpanj iznosila je 43 tisuće kuna. Ne preostaje mi ništa drugo nego povisiti cijene, a to ne želim. Stalno kombiniramo i računamo kako da uštedimo, a da naši gosti to najmanje osjete, odnosno da zadržimo iste cijene. Meni je najveći izdatak struja, odnosno režije – kaže nam Svjetlana Softić, vlasnica restorana “Gastrodiva”.
Slično tvrdi i Lena Šarić, vlasnica slastičarnice “I bake you take”.
– Otvorila sam slastičarnicu prije četiri mjeseca, a cijene koje sam formirala bile su bazirane na cijenama iz siječnja ove godine.Otad su troškovi proizvodnje narasli za 50 posto. Struja je ove zime bila 1,65 kn/kW, zatim je poskupila na 3,05, a uskoro i na 3,65 kuna. Sad koristim usluge HEP opskrbe gdje je tarifa 1,55 + PDV. Vjerujem da ovo nisu jedine mjere koje je Vlada donijela, inače ne znam što ćemo ove zime. Ja više ne vidim na čemu bih mogla uštedjeti.
Ne pijem, ne pušim, ne izlazim, radim i idem kući. Čega bih se još trebala odreći? Grijanja? Smatram da bi mjesečna plaća minimalno morala iznositi 12 tisuća kuna da bi ljudi mogli pristojno živjeli. I to za par bez djece, bez večera po restoranima, putovanja i luksuza – tvrdi Lena.
Čini se da je pristojan život rezerviran samo za odabrane. Mjere najčešće donose oni koje nije briga koliko što košta, jer sve plaćaju našim novcem. Revolucija, kaže izreka, jede svoju djecu. Isto čini inflacija. I uhljebi.