StoryEditor
ObalaPODGORSKI ZET Matt

Došao je iz New Orleansa, oženio Antigonu i na padinama Biokova posadio 500 trsova. U Ameriku se ne vraća: ‘Ovaj miris je divan, ovaj zrak, ah!‘

20. lipnja 2021. - 11:06
Cilj mi nije prekomjerna zarada, već da posadim u zemlju nešto za budućnost. Ništa bolje nemam za raditi ujutro dok čekam da se moji zaposlenici u SAD-u probude - jednostavno zaključuje Matt LiretteTom Dubravec/ Cropix

Obnovu vinogradarstva na padinama Biokova iznad Podgore odnedavno pomaže i jedan "fetivi" Amerikanac. Na terenu, gdje uspomenu na nekadašnje težake čuvaju tek suhozidi, posadio je pet stotina trsova, od čega najviše plavca malog i zinfandela te nešto babića, maraštine i debita. Kakav je to neobičan svat, a ime mu je Matt?

Pedesetogodišnji Matt Lirette je iz New Orleansa, gdje je, radeći kao sommelier u restoranu "Emeril's", zapazio svoju Antigonu. Da, točno tako se zove, po junakinji iz grčke mitologije. No, na taj odabir nije mogla utjecati, kao ni na odluku da se nakon samo nekoliko godina života u SAD-u te ubrzo nakon njezina rođenja roditelji vrate u Podgoru, odakle su preko oceana za ostalom rodbinom bili i krenuli. Otac Leon Vela je, inače, po povratku, početkom 70-ih, otvorio prvu diskoteku na Makarskoj rivijeri, stariji će je se sjetiti, "Horoskop" se zvala.

Uhodan biznis

Ali, čim je stasala, Antigona se ponovno Americi vraćala i boravila kod strica Petra nekoliko ljeta zaredom te je početkom 90-ih odlučila ondje ostati trajno. Ali život je čudo pa bi se vjerojatno bila prenerazila da joj je netko tada rekao da će se jednog dana ponovno nastaniti u Podgori, štoviše, da će imati supruga koji će to mjesto toliko zavoljeti da se ne da otrgnuti natrag u Louisianu.

Dobro, ni koronavirus nitko ni u najluđim snovima nije mogao predvidjeti, a upravo je pandemija njezinu suprugu u odluci "dala ruke". Jer dolazili su u Podgoru i ranijih godina, kupili su 2015. i ruševnu kuću u starome dijelu mjesta, obnovili je do 2017., sve misleći da će u njoj provoditi godišnje odmore, a onda su lani zakočili.

Desetogodišnji sin Niko je online mogao pratiti nastavu, a Matt je nastavio već prije uhodani biznis s uvozom vina. Inače je, kao uvoznik, već godinama birao i mnoga vrhunska hrvatskih vina, a kako su mu osobno među najmilijima ona pelješka, jedne je godine htio upoznati proizvođača dingača Bura, pa se među obitelji Mrgudić i Lirette razvilo prijateljstvo.

I tako, poduzetni Matt progovorio je lani baš s njima o tome da bi rado imao vlastiti vinograd, a Vele su imali zemlju. Može li se saditi loza gdje je nekad davno i bila, i to gore, visoko iznad staroga sela, odakle su se Podgorani mahom spustili uz more nakon potresa 1962. godine?

Danas se sve više vraćaju pa se, uz apartmane, laćaju starih meja i maslinika. Do Amerikančevih parcela na predjelu Miloš stiže se makadamom, a potom veranjem kroz makiju i brnistru kojom obiluje cijela biokovska padina.

Vino i u amforama

– Di god ima žuke, ima i loze – znalački će Antonija Mrgudić, inače agronomkinja, s čijim bratom Borisom i novopečenim vinarom gazimo uzbrdo. Boris mu je u veljači pomogao da odabere lozu, da je zasadi i savjetuje ga što i kako dalje... A Matt uči i kao mladić se hvata krampa i lopate. Izorao je sve tri terace sam. Za tri godine, kad se očekuje prvi rod, prvi će se put u praksi okušati u pravljenju vina. Za konobu su već pripremili jednu starina u starome selu.

image
Boris Mrgudić, vinar s Pelješca, i Matt Lirette - Boris mu je pomogao da odabere lozu, da je zasadi i savjetuje ga što i kako dalje
Tom Dubravec/ Cropix

– Da, kao sommelier sam vidio mnoge postupke pravljenja vina, u teoriji sam potkovan, ali praksa... – smije se, ali sigurno je da jedva čeka taj trenutak. Postupat će, veli, na iskonski način, čuvat će vino u amforama i drvenim bačvama.

Lozica je tek krenula, a stručno Borisovo oko potvrđuje kako je sve u redu. Lijep je pogled na mlade trse, ali onaj na more je spektakularan. Na podnevnom suncu teško je i pozirati fotoreporteru, a kamoli kopati, no već i sam pogled na otoke je okrepljujuć.

image
Tom Dubravec/ Cropix

Da teren nije terasasto izravnan, čovjek bi se nehotice prihvatio za mladi hrast da se ne otkotrlja nizbrdo u hvarski kanal.

– Ovaj miris je divan, ovaj zrak, ah – oduševljen je naš Amerikanac. Pokazuje nam koje muke ima sa suhozidom, koliko je drače očistio, kako se gljivične spore hvataju za kamen. A uokolo gustiš borovine, smriča, kupine, čvrsto zapetljane penjačice i stabla divljih šipaka, kukci se probudili, šušte i fazani...

– To je na neki način prirodna zaštita – pokazuje nam crni bor, klek, lovor i smokvu, a nađe se tu i timijana i divljih ruža uokolo terena.

'Aaa, žuka 's nice...'

Boris mu je, kaže, doveo tim ljudi i sve su mu pomogli. Tlo još uvijek istražuju, ali čini se da se sastoji od sive gline i ilovače i visokog postotka vapnenačkih stijena. Potvrđuje to i Antonija.

– Imam dvanaest terasa, a tri sam do sada obradio. Plavca ima dvjesto trsa, babića stotinu, zinfandela sto pedeset i još nešto za eksperiment debita i maraštine. Odlučio sam se samo za lokalne sorte, a u planu su mi zlatarica i vugava zato što su tu bile prije – tumači nam, dakako, na engleskom, ali dosta hrvatskih riječi već raspoznaje pa reagira dok mi međusobno razgovaramo.

image
Kao da se je i rodio s motikom
Tom Dubravec/ Cropix

– Yes, crljenac. Aaa, žuka 's nice... Dis is drača...

Sve je toliko "najs" da nam se ohladio ručak s kojim nas je Antigona čekala u ugodno rashlađenom dnevnom boravku kojim dominira ukopani vinski podrum s ostakljenim svodom. Tu odležavaju boce vina sa svih strana svijeta, spustiš se niz skale i dohvatiš aromu, recimo, Francuske. Kamen dominira kako eksterijerom, tako i unutrašnjošću, tradicija je ispoštovana, ali uselile su se tu nekako, vidi se odmah, i Sjedinjene Države.

– Sav namještaj smo kupili u Americi, prvenstveno radi izbora. Ovaj kauč je iz Hrvatske zato što nije stao u kontejner – pokazuje nam domaćica. Preferiraju zdravu organsku hranu, sva zelen je iz njihova vrta. Svjesna je Antigona prednosti života u Hrvatskoj, ali...

image
Matt i Antigona Lirette u kuhinji
 
Tom Dubravec/ Cropix

– Njemu se ne vraća u Ameriku, a meni puno toga nedostaje – govori nam Mattova supruga. Njoj nedostaju prijatelji, starija djeca, restorani, šoping, a njemu nedostaju roditelji, brat i gumbo, to je jelo koje su probali raditi ovdje, ali nije to to. To je varivo s oštrigama i kozicama, a servira se s rižom.

Učenje hrvatskog

Njihov Niko prilagodio se na Podgoru, s tim što je malo nezgodno bilo pratiti nastavu s vremenskom razlikom pa je on morao sjediti za laptopom dok su se ostali u ulici igrali. Pitamo majku zna li već govoriti hrvatski, a on čuje pa odgovara: "Da!"

– Malo pomalo uči, naravno da još ne zna. A i Mattu sam rekla da se opusti i samo govori, njemu je naravno teško s tim našim padežima, ali polako će to ići.

image
Matt, Antigona i desetogodišnji sin Niko u svom podgorskom domu
Tom Dubravec/ Cropix

On o Hrvatskoj, kao i svaki prosječan Amerikanac, isprva nije puno znao. Tek zbog posla je znao za vinara Grgića i za lozu zinfandel, a potom će nas početi kroz posao više otkrivati. Danas se u SAD-u već puno toga pročulo o ovoj našoj zemljici.

– Ma i u crtićima nas spominju, masovno su ljudi čuli za Hrvatsku, govori se o ljepotama i turizmu, toliko žele doći ovdje da oni koji ne mogu bar vina naša piju. Otkad je pandemija, prodaja hrvatskih vina digla se tamo za 75 posto. To nije mala stvar. Matt ih uvozi dvadesetak, najviše dalmatinska, istarska i nešto slavonskih – govori nam Antigona, a mi dodajemo da je vjerojatno i Svjetsko nogometno prvenstvo poguralo stvar.

image
Mali Niko pohađa online školu u SAD-u, a mama Antigona mu asistira
Tom Dubravec/ Cropix

Ona je također bila u poslu s vinima, prodavala ih je desetak godina za jednu firmu, a Matt je razvijao vlastitu tvrtku. Posao je rastao kako je rasla kultura pijenja vina u Americi. Danas vina preferira generacija rođena poslije osamdesete godine.

– I više tamo nemate nijedan restoran bez vinske karte – potvrđuju Lirette i čude se što ovdje to još uvijek nije tako. Uz divne kapljice ćakulamo o vinima, a to je, kako znate, beskrajna priča...

Zna i ribu loviti

Matt bi mogao i o ribarstvu, išao je često s bratom i ocem u ribolov. Lovili su, dakako, drukčiju vrstu ribe, no zna je i očistiti jer, kako kaže, riba je riba. U Podgori se jedna susjeda iznenadila kad je sam očistio kilo ribe. Pojašnjava da je New Orleans nedaleko Meksičkog zaljeva, no Louisiana i Podgora nemaju puno poveznica. Tamo su još rijeka Mississippi i jezero, tlo je pretežno močvarno, što utječe na klimu, koja je promjenjiva. Ovdje je predvidivo vrijeme, ljepši su mirisi... Ovdje mu čak miriše šufigana kapula iz kužina po naselju, a kao sommelier ima razvijena čula. Boje su jasnije, more je plavije...

image
Antigona s ocem Leonom Velom i Mattom: Ljudi, živjeli! Leon je, inače, nakon povratka iz SAD-a, početkom 70-ih, otvorio prvu diskoteku na Makarskoj rivijeri
Tom Dubravec/ Cropix

– Puno sam putovao svijetom, vidio sam mnogo lijepih mjesta, ali ovdje je način života ležeran – ne može se nadiviti podgorski zet.

Razlika u vremenu ga ne ometa u poslu, dapače. Sve se odvija kako treba, u kontaktu je sa svojim menadžerima, rano ujutro napravi listu tema dok je još noć tamo, i onda razgovara s njima kad dođu u ured. Poslije on ovdje ravno s posla može do kaića, pa na more ili na kavu negdje na rivu ili u brdo do svoje loze.

– Moj cilj nije prekomjerna zarada, već da posadim u zemlju nešto za budućnost. Ništa bolje nemam za raditi ujutro dok čekam da se moji zaposlenici u SAD-u probude – jednostavno zaključuje Matt.

I to mu vrijedi milijun dolara!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. srpanj 2021 03:27