Nakon što smo prošloga tjedna objavili priču o korisnicima obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe "Lazar" u Dugom Ratu, čijim je skrbnicima MMS porukom javljeno da zbog zatvaranja doma za manje od tri dana "dođu po svoje najmilije", priča je dobila novi epilog.
Naime, od 2014. godine, kada je ustanova na istome mjestu djelovala pod imenom "Toleranca", a donedavno kao "Lazar", nije ispunjavala minimalne uvjete za pružanje socijalnih usluga. Ukratko, radili su nelegalno, kako nam je izrijekom potvrđeno u Ministarstvu za socijalnu politiku.
- Inspektori Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 2014. provodili su inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada četiri puta. Pružatelj usluga bila je Hajdi Bellenfant, koja je smještaj starijim i nemoćnim osobama pružala kao fizička osoba, kao udruga te kao Dom "Toleranca" i tvrtka "Lazar", ali ni jednom nije imala rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga sukladno odredbama članka 185. Zakona o socijalnoj skrbi - stigao je odgovor iz nadležnog ministarstva.
Upravo zbog toga, rješenjima im se zabranjivalo obavljanje djelatnosti pružanja socijalnih usluga, a protiv Hajdi Bellenfant, kako se navodi u pojašnjenju, pokrenuti su optužni prijedlozi Prekršajnom sudu.
- Obavještavali smo i druge inspekcije o nepravilnostima utvrđenim u nadzoru, a za koje nismo bili nadležni (inspekciju rada, poreznu upravu i dr.), te obavještavali centre za socijalnu skrb nadležne po prebivalištu korisnika da zajedno s njihovim obiteljima za svoje starije članove obitelji pronađu drugi odgovarajući smještaj i premjeste ih - stoji, među ostalim, u odgovoru nadležnog tijela. No, ono što u odgovoru ministarstva najviše šokira je izjava da su "obitelji uglavnom bile upoznate s tim da dom radi nelegalno, odnosno nadležni centar za socijalnu skrb s time ih je trebao upoznati".
- Mnogi su se na to oglušili i ostavili svog starog člana obitelji u istom "domu" jer ih nije bilo briga kako "dom" posluje, već samo da za svog roditelja nađu smještaj - odgovorili su. Nažalost, naša sugovornica u prvom tekstu koja je inicirala cijelu priču, Splićanka Željka Mladin, kaže da nije znala da dom posluje nelegalno, uostalom, temeljem priloženog ugovora o smještaju plaćala je zbrinjavanje tete. Prisjeća se, kada je problem nastao, kontaktirala je Centar za socijalnu skrb u Splitu gdje su joj kazali da oni "nisu nadležni za domove za starije osobe".
S druge strane, u odgovoru Ministarstva na više mjesta je naglašena odgovornost centara za socijalnu skrb. Naime, prije prestanka rada, osnivač ili predstavnik obiteljskog doma dužan je korisniku temeljem ugovora o smještaju osigurati drugi primjereni smještaj. Ako korisniku smještenom temeljem ugovora nije osiguran drugi primjeren smještaj, nadležni centar za socijalnu skrb dužan je pružiti pomoć radi pronalaska smještaja kod drugog pružatelja usluga, ili mu ponuditi druge socijalne usluge u vlastitom domu korisnika ili obitelji.
- U slučaju da je rješenjem inspektora zabranjen rad, dom socijalne skrbi, odnosno predstavnik obiteljskog doma dužan je obavijestiti korisnike o prestanku rada i potrebi pronalaska drugog primjerenog smještaja. Inspektor je također dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb prema prebivalištu korisnika o zabrani rada. U tom slučaju centar za socijalnu skrb dužan je pružiti pomoć korisniku koji je smješten temeljem ugovora da pronađe drugi odgovarajući smještaj ili mu ponuditi druge socijalne usluge u vlastitom domu korisnika ili obitelji. U oba slučaja centar za socijalnu skrb za korisnike smještene temeljem rješenjem centra dužan je osigurati drugi smještaj - kazali su u resornoj administraciji.
No, ovdje nastaje problem, taj dio nadležnosti očito nije poznat "nadležnima", odnosno centru za socijalnu skrb.
- Centri za socijalnu skrb nisu nadležni za nadzor rada domova socijalne skrbi kao što vam je i objašnjeno u odgovoru Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku - odgovorio je Ante Bjažević, ravnatelj splitske "centrale", te dodao da niti jedan njihov korisnik nije bio smješten u spomenutom domu.
Bjažević je time potvrdio i riječi Željke Mladin koja nam je još protekli tjedan kazala da se "centar lišio bilo kakve odgovornosti".
Bilo kako bilo, sve je na kraju opet palo na leđa skrbnika koji su imali veoma kratak rok za pronalazak adekvatnog smještaja za "najmilije", a vlasnici i upravitelji kojima se plaćalo, kako nam je rečeno od strane skrbnika, minimalno 5000 i najviše 6000 kuna po osobi, četiri godine su radili bez dozvole, a s tim su svi bili upoznati.
Zakonski rok 3 mjeseca
- Sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, u slučaju prestanka obavljanja djelatnosti smještaja korisnika kod pružatelja usluga, osnivač doma socijalne skrbi, odnosno predstavnik, dužan je najmanje tri mjeseca prije donošenja odluke o prestanku rada o tome izvijestiti Ministarstvo i korisnike, članove obitelji, odnosno zakonske zastupnike korisnika u ovom slučaju - kazali su iz ministarstva, što znači da je rok od tri dana bio također izvan svih propisa i pravila, ali s obzirom na ionako nelegalan rad pružatelja usluga, zakonski rok nije obvezujući.
Imate negativna iskustva s domovima? Javite nam se
Premda je sustav četiri godine bio upoznat s nelegalnim radom doma, "ustanova" je nastavila nesmetano poslovati cijelo to vrijeme. Zato se postavlja pitanje koliko je onda još ostalo "domova" koje sustav nije uočio. U slučaju da imate negativna iskustva s privatnim domovima za starije i nemoćne osobe, javite svoju priču na adresu elektronske pošte: split@slobodnadalmacija.hr