Nova vremena pomela stare običaje: kolinje više nije 'u modi', svinjske polovice sad se kupuju u prodajnim centrima

Prosinac je u Vrgoračkoj krajini rezerviran za kolinje.
To je običaj koji već stoljećima živi u Dalmatinskoj zagori, jer stari ljudi su govorili: "Kako ćeš zimu prezimit ako nisi svinju osušio?" Hladno vrijeme proteklih dana išlo je ljudima naruku, međutim dok se ovaj običaj još očuvao u Cetinskoj i Imotskoj krajini, iako i tu sve manje ljudi uzgaja svinje za svinjokolju, on u Vrgoračkoj potpuno izumire. Svjedoči nam to i poznati veterinar Ivo Ajduković, koji od 1997. godine ima Veterinarsku stanicu u Vrgorcu.
– Ne znam je li ove godine po svim selima bilo 50 svinja za klanje. To više nitko ne drži, sela su izumrla, mladi su se iselili. Uglavnom ljudi odu utorkom u Zadvarje i kupe svinju. Ali, sve manje i to, jer prošle godine smo imali 250 pregleda mesa, a evo do danas 130. Imamo možda još jedan udarni vikend i tu će biti još 50-ak pregleda. To vam je sve od kolinja u vrgoračkom kraju – govori nam Ajduković.
No, pamte se i bolji dani, kad je gotova svaka kuća držala svinje, a po selima se danima feštalo i nazdravljalo uz gradele za vrijeme kolinja.
– Ne tako davno imali smo 1400 pregleda mesa, a to je bilo od 1997. do 2000. godine. Nakon toga se broj svinja počinje smanjivati iz godine u godinu, a sad smo došli na najmanju brojku – istaknuo je Ajduković.
Oni koji drže svinje, a oni su uistinu rijetki, danima misle kako će ih usmrtiti, jer po selima više nema nikoga, mladi su otišli ili ne znaju oko toga ništa raditi, a stari izumiru. Stoga je problem naći i radnu snagu; zovu se prijatelji, rodbina, svatko tko zna nešto o tome. Jednu takvu ekipu našli smo u brdsko-planinskom selu Kašču. Domaćinu je došla u pomoć rodbina i prijatelji iz 15 kilometara udaljenog ljubuškog sela Veljaka. Za tu priliku majstori od bikarenja Ivan Bojka, Ivan Loboja i Andrija Bojka načeli su stari pršut dok su obrađivali svinju.
Ovogodišnje kolinje privodi se kraju i u Cetinskoj krajini. Do sada je, prema broju dostavljenih uzoraka radi pregleda na trihinelu, zaklano oko 8500 tovljenika. Najviše uzoraka, više od 60 posto, pregledano je u Sinju, a zatim slijede Trilj, Hrvace i Vrlika. Ni kod jedne zaklane svinje nije otkrivena zaraza trihinelom. Činjenica je da je u ovogodišnjem kolinju "pao" rekordno najmanji broj utovljenih svinja. Poznavatelji prilika to obrazlažu s nekoliko razloga.
Prvi je da se u seoskim domaćinstvima inače tovi sve manji broj svinja. Istodobno sve veće količine svinjskih polutki, pancete ili svježih svinjskih butova za dimljenje i sušenje nabavlja se u prodajnim centrima, u kojima je značajno jeftinije nego iz domaćeg uzgoja, gdje je kvaliteta u neupitnoj prednosti, ali je i značajno veća cijena.
Još jedan bitan razlog utječe na smanjenje broja zaklanih tovljenika, svinjskih polutki i njihovih dijelova za soljenje, dimljenje i sušenje. Sve manje je pušnica. Mnogi građani kažu da bi rado osigurali vlastito suho svinjsko meso, ali sami nemaju pušnice, a rijetki su oni koji pružaju takve usluge. Veterinari se pribojavaju još jednog razloga. Kako je zadnjih godina trihinela uglavnom nestala – pojavi se rijetko ili nikako – zna se dogoditi da se uzorci ponekih svinja ne donose na pregled. To je, upozoravaju oni, poigravanje sa zdravljem jer nešto manje od 50 kuna, koliko treba platiti za pregled jednog uzorka, minimalno je ulaganje u sigurnost, odnosno zdravlje konzumenata suhog svinjskog mesa.