To je prva u nizu knjiga Samostalnog istraživačkog projekta Hrvatska povijest 1941.-1948. koji bi - bude li dovoljno sredstava trebao omogućiti da se, kaže autorski dvojac - “čuje istina i o drugim mjestima, istina ničim uvjetovana, oslobođena od političkih i partijskih manipulacija, ali i od “historiografskih” tekstova “po službenoj dužnosti”.
Zbog svega navedenog, ova se knjiga nipošto ne tiče samo Dugopoljaca. Riječ je o svjedočanstvu jednog vremena zasnovanom isključivo na dokumentima.
- Nikakva ideologiziranja nas nisu zanimala, samo činjenice!
Pa smo tako utvrdili da su mnogi podaci koji su važili kao ‘službeni’ nastali na temelju neprovjerenih usmenih iskaza - kaže Dukić. Ukupno 69 stanovnika Dugopolja stradalo je pod do kraja nerazjašnjenim okolnostima, ističu autori “Dugopoljskog žrtvoslova”.
Ubili ih konji
“Za 10 od tih 69 osoba ne raspolažemo konkretnim podacima, za 14 osoba postoje barem neke naznake, za 40 osoba postoje dva, a za pet osoba tri različita izvora u vezi stradanja”, kažu autori, pokazujući i na tom primjeru koliko je gorčine rat ostavio iza sebe u obiteljima brojnih Dugopoljaca.
Zanimljivo je koliko se neobičnih životnih sudbina i apsurdnih (po)ratnih situacija otkrilo i rasvijetlilo. Kao i uvijek, reklo bi se, kad neka ideologija želi zauzeti mjesto istine.
Nakon što su partizani bez saslušanja i suđenja likvidirali don Šimuna Karamana, u travnju 1942., njegovu su kuću opljačkali - Talijani.
Ne zna se tko je zapalio petogodišnjeg dječačića Matu Plazibata Stjepanova 1943. godine.
Dugopoljac Ivan Božinović zadnji put je viđen kad su ga uhitili Nijemci, koji su ga odveli u splitski logor Gripe, da bi obitelji nakon rata bilo javljeno da je - poginuo u Zemunu.
Stjepana Đuderiju su Talijani uhitili u Dicmu, odveli ga prvo u sinjski, pa u splitski zatvor, a na koncu u Italiju. Nakon pada Italije premješten je u Njemačku, a njegov ratni kolega, krojač iz Splita, tvrdio je da je Stjepan na kraju poslan u - Sibir, odakle se nije vratio. Na Sutjesci su, kao pripadnici partizanskih jedinica, poginuli Dugopoljci Mirko Marasović, Ante Marasović Čikara, Božo Doždor Svilaja, Mate Radovan, Božo Vladović Cigo, Zorka Punda Nikolina i Ljubica Vladović Pavlova.
Zorka Vučković Nikolina, zvana Mosorka, zarobljena je i deportirana u jedan njemački logor, ali je iz njega ipak izišla živa. Anđa Perišić i Anđa Bosančić su, pak, poslane na robiju u talijansku kaznionicu Perugia.
U veljači 1944. nesretnim je slučajem - nema preciznijih podataka o okolnostima - u Dugopolju stradao Božo Doždor Laura, komesar 3. bataljuna Mosorskoga partizanskog odreda.
Anđa Smodlaka stradala je u jednoj dugopoljskoj konobi 13. listopada 1944. od slučajno ispaljenog metka jednog ustaše. Kao svojevrsna ironija sudbine izgleda i smrt Mate Plazibata, koji je poginuo u Popovači 29. lipnja 1945. - u sudaru vlakova. Petnaest Dugopoljaca stradalo je u angloameričkim bombardiranjima Sinja, Bjelovara, Slavonskog Broda i Splita.
Od gladi je 1943. i 1945. umrlo 17 Dugopoljaca.Marko Rogošić se smrznuo 28. siječnja 1945. za marša Knin-Kijevo, zajedno s još 45 pripadnika 10. dalmatinske brigade.
Stjepan Kolić i Ivan Perišić Petrov preživjeli su upade različitih vojski, ali su obojica (1942., odnosno 1943.) preminuli od - posljedica udaraca konja. Matu Prančića je, taman kad je rat završio, pregazio kamion NOV-a ispred kuće u kojoj je živio, 18. srpnja 1945...
Spomen na samo dio stradalih mještana Dugopolja sačuvao se na partizanskom spomeniku u središtu sela, na čijim su pločama 1971. urezana imena 209 žrtava rata, od kojih je 77 pripadalo partizanskim jedinicama, a 132 bili su civili. Svi ostali, koji su pripadali ‘izdajničkoj strani’, tu nisu bili navedeni. Štoviše, o njima se u javnosti nije smjelo govoriti i pisati. Međutim, i danas nam nije do kraja jasno zbog čega na tim pločama nedostaje 17 pripadnika partizanskih postrojbi i 51 civilna osoba. Tome valja dodati da je za čak 96 osoba navedena netočna godina rođenja i godina stradanja - pojašnjavaju autori. Splićanka Blanka Matković diplomirala je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Završava poslijediplomski studij Međunarodni odnosi. Koautorica je dviju knjiga. Dr. don Josip Dukić, inače rođen u Košutama pored Trilja, doktorirao je na rimskom Fakultetu crkvene povijesti pri Papinskom sveučilištu Gregoriana, a za boravka u Rimu završio je i Vatikansku školu za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku. Predaje crkvenu povijest na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu, a dosad je objelodanio četiri knjige i deset znanstvenih članaka. |
|
Pobijeni445 Dugopoljaca poginulo je u 2. svjetskom ratu, uključujući i one koji su stradali od bolesti, gladi, bombardiranja 13 Dugopoljaca ubili su, dokazano je, Talijani 34 mještana pobili su četnici zajedno s Talijanima 131 čovjeka likvidirale su partizanske postrojbe 60 osoba pobili su ustaše, domobrani i njemačke postrojbe 57 Dugopoljaca stradalo je isključivo od njemačkih postrojbi |
|
Najveće mukeMožda i najbestijalnije iživljavanje nad žrtvama počinili su u zajedničkom pohodu Talijani i četnici u listopadu, kada su četiri stanovnika bacili u vatru, gdje su skončali u najvećim mukama, a na tijelo jednoga zaklanog Dugopoljca stavili glavu svinje.
Najveći pokoljNajveći masovni pokolj izvršili su Nijemci, pripadnici 7. SS divizije “Prinz Eugen”, koji su 28. i 29. rujna 1943. strijeljali, zaklali i zapalili 40 ljudi, pretežito djece i staraca.
Najviše stradalihNajveći broj Dugopoljaca stradao je u likvidacijama od partizanskih postrojbi, ukupno 131 osoba. Najviše Dugopoljaca partizani su ubili zadnje godine rata, čak njih 56, a likvidacija je bilo i nakon prestanka rata. |