– Nije Radošić poznat samo po Škopljančevoj "Bikijadi", već i bazenima. Sada imamo 15 bazena, a samo 145 ljudi. A vode nemamo! Pa aj' ti sad shvati te naše dalmatinske ljude.
I u kamenu, u tvrdoj stini, nađu ricet za dobar život, za opstanak – mudro nam zbori jedan stanovnik Radošića, jednog od četiriju naselja općine Lećevica.
Općine koja je zadnjih godina sinonim za iseljavanje i odljev stanovnika dolje na more u Kaštela, a minulo desetljeće postala je poznata kao lokacija gdje se treba izgraditi regionalni centar za gospodarenje otpadom "Lećevica". Pa su se lomila koplja oko toga da li treba graditi "tvornicu" smeća u tom dijelu Zagore, 13 godina se "sređuju" papiri, najavljuje gradnja pogona koji financira Europska unija, a kada će gradilište biti otvoreno – još nitko precizno ne zna.
No, kako stvarni život diktira neki drugi ritam, mještani su sami zasukali rukave i okrenuli se turizmu iako – opet ponavljamo najvažniji segment – nemaju tekuće vode! U 21. stoljeću!
– Zato imamo gostiju. Ovo mi je druga godina iznajmljivanja u mojoj "Kući za odmor" za deset osoba, i s ponosom vam mogu kazati kako sam pun 110 dana. Do mora ima 15 minuta vožnje, do Splita 25, a ovdi caruje mir, diše se punim plućima, priroda oko tebe, uživaš – uživio se u ulogu našeg vodiča 51-godišnji vatrogasni tehničar Ante Kapetanović iz istoimena zaseoka u Radošiću, dok nam pokazuje svoju oazu.
Radi se o kući od 300 kvadrata na parceli od 4000 četvornih metara, Antinoj djedovini gdje je on, naravno, napravio i bazen. Pogled seže nadaleko, mir caruje, "friški" zrak vam ispunjava pluća... Uskoro će Ante u neposrednoj blizini svoje kuće za odmor u Radošiću imati i izlaz iz tunela Kozjak, koji će povezati Kaštel Gomilicu gdje živi s obitelji, no kada će to biti Antu previše ne brine.
– I ovako je odlično. Uputim vam ja goste na željeznicu doli u Kaštel Starom, brzo stignu do Splita, nemaju briga oko parkiranja, obiđu grad i vrate se ovdi kod mene, na domaću spizu. Oduševljeni su! Iako sam novi na tržištu, tek mi je druga sezona, već imam i rezervacije za dogodine. Stranci vam žele odmor u lipoti! – punim srcem nam govori otac četvero djece, ističući i ovo:
– Na ulaganje na zemlji dide mog, ponukala me je slika unutrašnjosti Istre. Jedne godine gleda sam ruševine starih kuća, a dogodine su to već bile vile s bazenima. Pa ga sada imam i ja!
I vodi nas Ante na južnu stranu parcele, ponosno pokazujući – bazen.
– A vode nemamo. Doli nizbrdo, sto metara dalje, one dvi kuće imaju vodu s Rude, a mi gore malo uzbrdo nemamo.
Među vilama koje se također iznajmljuju, a vode nemaju, je i ona poduzetnika Ivana Kapetanovića, pa dr. Mihovila Biočića, bivšeg ravnatelja KBC-a Split, kao i velika parcela, vlasništvo domaćih ljudi koji žive u Švicarskoj, gdje su već izgradili glavnu zgradu za mini-hotel, bazen se također uređuje, a u planu je i izgradnja bungalova za odmor.
U zaseoku u kojem nitko ne živi tijekom cijele godine sada su eto čak četiri kuće za – turizam.
– Postali smo hit, posal se širi, pa se iz Njemačke vraćaju i ćer, i zet i unuk. Još kada bi voda došla – zbori dalje Kapetanović uz rub bazena nižući i "brojke" života bez vode:
– Liti mi triba tjedno 12.000 litara vode, 40.000 litara mjesečno, a sezona traje četiri misica, pa računaj. Općina nam plaća vodu, a mi prijevoz cisterni, to vam je 250 kuna po vozilu, znači nekih tisuću kuna misečno dam da mi dovedu vodu. I to ako imam sriće te vatrogasci nisu na požarištu da mi mogu dovest vodu. A dogodine će nam prijevoz poskupiti na 350 kuna.
Govori nam tako Ante, s kojim se spuštamo i do Škopljanaca gdje nas čekaju ostali uspješni seosko-turistički biznismeni. Prva koja je startala s turizmom u Radošiću nije domaća, već pridošlica iz Karlovca.
– Kao djelatnica "Karlovačke pivovare" doselila sam u Split 1976. godine, došla u Škopljance i zaljubila se u selo. Pa sam 2010. kupila zemlju, izgradila kuću s bazenom i 2011. sam kao prva imala goste. Cijelo selo je zajedno sa mnom čekalo prve turiste iz Belgije, pripremili smo im pršut, sir, fritule, kruh ispod peke koji nisu ni pripoznali kao kruh. Oduševljeni su bili svojim ljetovanjem, pa sam u realizaciji i treće kuće koju ću sljedeće sezone staviti u pogon – sažeto nam iznosi svoju povijest turističke djelatnice u Zagori 63-godišnja Nada Bosiljevac, Karlovčanka, sada u mirovini, no u turističkom zaletu u Škopljancima, dijelu Radošića gdje se najavljuje gradnja još kuća i bazena.
Bit će tu više od 50 bazena, i opet ponavljamo bez vode. Pa se snalaze ovi iznajmljivači kuća za odmor na sve načine. Čak je jedan kupio cisternu za vodu, vatrogascima se mjesec unaprijed "zapisuju" za prijevoz vode, ostali su izgradili dvije čatrnje...
– Mi smo u obnavljanju četiriju starih kuća, a gradit ćemo i novu, također s bazenom. Uložit ćemo više od milijun kuna, jer se želimo vratit na očevu zemlju, dica žele biti s nama, a mogućnosti su brojne. Samo triba radit – uglas nam otkrivaju svoje ulaganje u turističku budućnost svog zaseoka Kelami-Dujići, bračni par Renata i Ivan Kelam.
Kao privatnici, obrtnici, znaju što je poslovanje, a bukiranje kuće 120 dana godišnje, pa i ulaganje u eko-poljoprivredu, čak i stočarstvo na osam hektara zemlje, čini im se dobar potez i za preseljenje svoje obitelji iz Kaštela u Radošić. Četvero djece, od kojih dvoje studira, podržava roditelje, što im je glavni zamašnjak za povratak na selo i budući razvoj.
– Hvala i našem načelniku što je izgradio novi put do zaseoka, nekih 1300 metara ceste – direktna je Renata, koja sa suprugom želi vratiti život u ovaj kraj, prilagoditi ga turizmu, gostima omogućiti kušanje domaćih delicija, branje voća i povrća u njihovu vrtu...
Samo da je još voda iz špine!
– Ma vidite da je i kišnica dobra za nešto. Svi imate po četvero dice. Samo zahvaljujući kišnici – smije se jedan Radošanac, aludirajući da i Kapetanović, i Kelami ali i načelnik Ante Baran imaju po četvero nasljednika. Koji su, kako smo doznali, kao najmlađi naraštaji zainteresirani za povratak na rodnu grudu. Svi žele ulagati i vratiti se na svoju djedovinu, opet upaliti vatru na domicilnom ognjištu. A valjda će i voda skoro...
Godinama se radilo na planu vodoopskrbe Lećevice i to s tri izvora – Čikole, Rude i Krke. No novca nema, siromašan je proračun općine za nešto više od 600 stanovnika, te svi s nestrpljenjem čekaju gradnju "Centra Lećevica", što bi donijelo oko 20 milijuna kuna komunalnog doprinosa. A kakva je daljnja sudbina "cijevi" s vodom upitali smo načelnika Lećevice Antu Barana, koji ovu općinu vodi u šestom mandatu:
– Nažalost samo vodu u cijelosti ima naselje Lećevica, no u 2019. godini startamo s radovima na spajanju korisnika u Kladnjicama i Divojevićima te "Centra Lećevica". Ujedno završavamo ishođenje svih dozvola za sekundarnu mrežu u Radošiću gdje je već za primarni cjevovod utrošeno oko 20 milijuna kuna zahvaljujući bivšem županu Anti Sanaderu i direktorici Irini Putici iz Hrvatskih voda – Split.
Čeka nas krajem 2019. nastavak gradnje na tom dijelu sekundarne mreže, a pomoći nam je pružila i Splitsko-dalmatinska županija te Ministarstvo regionalnog razvoja te će vodu imati svi moji mještani. Stvaramo uvjete za razvoj turizma i eko-poljoprivrede.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....