Naši reporteri prvi su ušli u čaroliju u Docu Gornjem: 'Ove smo godine cilo brdo probili da bismo dobili božićno selo iz najlipše bajke, a lampice smo postavljali 2,5 miseca, ima ih dva milijuna i 300 tisuća'

Na početku bijaše bager. A svjetlo je došlo nešto kasnije. Kad je bager obavio svoje i kad je Tiho Lučić zagrlio svoju Kristinu i gurnuo utikač u utičnicu.

Bager je Lučićima trebao da probije brdo. A probijeno brdo im je trebalo kako bi dobili još nekoliko stotina metara šetnice. Ne znamo točno koliko jer Tiho metar ne upotrebljava, lampice su, naime, njegova mjerna jedinica.

– A šta ću kad je tako, sve nan je u lampicama. Za ovu novu šetnicu mogu samo reć da smo, kako bi je osvitlili, potrošili osan kolutova svjetleće gume, a kako svaki kolut ima sto metara, onda i šetnica ima najmanje 800 metara – broji Tiho.

Svijetle Lučići od sreće, pogledajte ih samo na fotografijama, kao da su i sami dio koreografije božićne bajke u Docu Gornjem.

– Skoro da i jesmo jer nije ovo posao od jednoga dana – govori Tiho.

Brda, uglavnom, više nema. Ali je zato tu novi plato s tisućama novih lampica. Pardon, s milijunima.

– Ove godine imamo tri puta više lampica nego lani, a ukupno ih je oko dva milijuna i 300 tisuća – ponosno će naš sugovornik.
Na pitanje koliko su zemlje ove godine "zapasali", odnosno koliko su se teritorijalno proširili u odnosu na premijernu godinu njihova Božićnog sela, pukao je od smijeha:

– Zemlja?! Di vi ovde vidite zemlju?! Ovde je sami kamen!

Istina, oko Lučića je sami kamen, na kamenu. A sve njegova didovina.

– Ove smo godine Selo proširili na 40.000 kvadrata, ali to je samo početak, bit će toga još.

– Čega?

– Pa, širenja. Cilj nam je već sljedeće godine imati tri i po milijuna lampica i baren deset iljada novih kvadrata okićenog prostora.
Sjajan je Tiho Lučić lik, gušta dok razgovara s vašim reporterom, a kako i ne bi kad je sve svojim rukama napravio. Gotovo sve.

– Moran spomenit prijatelje i zahvalit im na pomoći jer bez njih sigurno ne bi stiga sve uredit na vrime. Bila je ovo prava bauštela zadnjih tjedana – kaže nam.

A radilo se žestoko. Dva i pol mjeseca bila su potrebna da sve bude na svome mjestu.

– Supruga i ja inače živimo u Solinu, ali se u Dolac priselimo od petnesti devetoga do petnesti trećega – objašnjava Tiho.

Potpuno su se posvetili Božićnome selu. Lani su, tijekom premijerne godine, imali 30.000 posjetitelja. A ove...

– Lani je to bilo iznad svih očekivanja, skoro pa pravo čudo, pa ću reć da bismo i ove godine bili sritni s takvim brojkama – skromno će Lučić.

A sve je počelo ono kad su ga leđa bila ukočila i kad se tri dana nije mogao pomaknuti. Buljio je u strop misleći što će sa sobom. A onda mu se lampica upalila, doslovno.

– Ono što je bilo lani ni po čemu se neće moć mirit s ovin od ove godine. Ni po veličini, ni po priči, vidit ćete. A takav je i plan, da svake godine bude drugačije – napominje Tiho.

Lampice nabavlja u Kini, naravno, ali izravno od proizvođača. Ima i agenta koji brine samo o onome što se za Božićno selo u Docu proizvodi.

– Sve šta dobijemo iz Kine napravljeno je po našoj detaljnoj narudžbi, i debljina lampica, i razmak, i duljina lanca... – nabraja Tiho.

Figure su, pak, hrvatske.

– Je, spojili smo se s tvrtkon "Zima dekoracije" iz Splita i oni su napravili fantastične stvari, tako da bez imalo lažne skromnosti mogu reć da će naš adventski ugođaj bit na teško dostižnoj razini – uvjerava Lučić.

Da ugođaj bude potpun, selom će defilirati i životinje, podjednako domaće i egzotične, a čarolija će potrajati sve do 6. siječnja, odnosno do blagdana Tri kralja. Otvaranje je, ne zaboravimo, sutra, u subotu, 30. studenoga. U 17 sati će lampice upaliti štićenici Centra "Juraj Bonači", a uz njih će, kao poseban gost, biti i zagrebački gradonačelnik, stari adventski vuk, Milan Bandić. Pjevat će klapa "Florijan".

Gostima – ulaznica je 30 kuna za odrasle i 20 kuna za djecu od sedam do 15 godina, dok je za mališe, trudnice i invalidne osobe besplatno – na raspolaganju će biti i tri "kućice", od 16 do 22 sata, svaki dan.

– Nudit ćemo kobasice, samo domaće, s naših OPG-ova, zatim pečenicu s roštilja, kiseli kupus, palačinke, fritule i, naravno, soparnik, jesmo li Poljičani ili nismo. Plus za dicu svakog veselja – govori Tiho Lučić i jedva čeka da padne mrak, pa da još jedanput provjeri je li sve štima.