Narod uzeo stvar u svoje ruke: tunelom Sv. Ilija dnevno prođe više od 80 vozila

Kako ćemo mi na gradilištu zaustaviti ljude da prolaze kroz “Sv. Iliju”? Pa, njima je puno bliže i lakše kroz Biokovo tunelom. Pogotovo onima koji rade u primorju. Svi idu ovim kraćim putem, mi ih razumijemo i ne smetaju nam jako puno. Prođe dnevno najmanje 80 vozila svih mogućih registracija, a najviše, jasno, imotskih - puni su razumijevanja radnici “Hidroelektre” za činjenicu da je narod uzeo stvar u ruke i da prometnicu “što im život znači” otvore u “razumnom roku”.

A “narodno krštenje” Tunela “Sv. Ilije” nije baš prošlo u slavlju i veselju. Štoviše, otvaranje je popraćeno krvlju! Naime, stražar “Konstruktora” na gradilištu južnog portala u Bastu pokušao je na samom početku spriječiti promet kroz tunel, ali je od “nestrpljivih” građana dobio po zubima i kostima.

Otada se vozačima nitko više ne suprotstavlja. Radnici u mračnoj cijevi tunela samo nastoje “preživjeti” nalete vozila. Da se vozi kao na brzoj cesti svjedoče vidljivi tragovi guma od kočenja, porazbijana plastična rampa, svjetlucavi komadići vjetrobranskog stakla uz rub kolnika.

U početnoj fazi “otvaranja tunela” događalo se da vozilo upadne u rupu još nepostavljene šahte. Nakon što je jedan od njih dobro razbio automobil, pozvao je na očevid policiju i zaprijetio izvođaču radova sudskom tužbom radi nadoknade štete.

Policija je intervenirala, ali na način da je odmjerila kaznu nesavjesnom vozaču koji prolazi nezavršenom prometnicom! Ali oni 30-ak km kraću dionicu nastavljaju koristiti.

Pratili smo imotski teretnjak koji je pred nama prašio brzinom većom od 70 km. Asfalt nov, kolnik širok, od polovice tunela koju je radila “Hidroelektra”, osvijetljen neonom. Službenih vozila još je uvijek u cijevi popriličan broj. Na zadatku je “Dalekovod”, postavlja se svjetlosna signalizacija. Na južnom portalu u Bastu nema radnika “Konstruktora”, samo je ostalo tehničko osoblje.

- Nisam mogla odolit znatiželji da prođem kroz tunel. Svi govore kako je krasno, brzo, jednostavno. Zamolila sam radnike jutros kad sam išla za Makarsku da me puste proći, obavila sam posal i evo me već nazad prema Imotskom. Impresionirana sam i sretna što sam prošla prvi put tunelom. Nego, ne znam di ću sada skrenit za Imotski - oduševljeno će Marija Popić iz Imotskog.

Od izlaza na sjevernoj strani 4,2 km dugog “Sv. Ilije” punom parom se uređuje prometnica koja će tunel spajati s Dalmatinom.

Zato se nastavlja vožnja zemljanim putom kroz gradilište, uz betonaru i zaseoke u Rastočiću. Još uvijek je vidna tabla radilišta “Sv. Ilija” s izvođačima radova i građevinskom dozvolom. A do nje istaknuta ploča s upozorenjem o zabrani pristupa na privatni posjed i brojem telefona. Može li se dogoditi da se tunel i cesta puste u promet, a ostanu repi neriješenih imovinsko-pravnih odnosa?

- Prekrasno je prolazit tunelom, kraće je, lipše, manje kilometara. Samo triba pažljivo vozit. Ja sam proša s 20 na sat - s puno ponosa smije se iz kombija Vinko Mišura iz Zagvozda.

Vlast je najavila službeno otvaranje u travnju. Do tada će se završiti pilazne ceste do tunela, a najveći je posao ostao na južnoj strani gdje se intenzivirala gradnja pristupne ceste od Jadranske magistrale do Basta. Slobodnim prolazom kroz tunel zabiokovci i primorci već su dovoljno približili more i biokovski krš, da će lakše dočekati službeno otvaranje pred ljeto.