Načelnik općine Prgomet: Milanoviću, ako će te to spasit, ja ću se sam ukinit

Da smo mi sve ove godine bili pod Kaštilin, ne bi se u nas ni jedan čava zabija. Al’ ne vidite kako žive doli? Samo šta su iznad, a ne ispod Magistrale, pa nemaju ništa sređeno. Al’ i u vas u Splitu nije isto tako? Ovi šta žive dalje od centra, ajme in se.”

Ovoga uvjerenja je Ivan Skelin, načelnik male općine Prgomet s oko 700 stanovnika, koja bi se mogla naći među onima što će biti svrstane za ostrel čim se neka vlast ozbiljno odluči na reorganizaciju lokalne uprave. Čini se da bi ta sudbina mogla zadesiti i jednako neveliku Lećevicu, a njezin načelnik Ante Baran nije bio raspoložen za kavu s novinarima. Iako je baš on prvi predložio da se ukine općina, iznerviran valjda zbog prosvjeda roditelja kad je svojedobno zatvoren dječji vrtić zbog nedostatka novca.

– Ali, ako neka općina nema novca ni dječji vrtić, čemu onda načelnik, zamjenik, komunalac, knjigovodstvo... – pitamo Skelina, jer i njegova općina ostala je bez vrtića.

– Dica iz naša tri najveća naselja idu u Dolac, zato on i ima vrtić. A u nas je bilo dvoje dice, ne možeš plaćat tete i sve ostalo zbog tih dvoje. Za njih smo mi zato organizirali malu školu prije polaska u osnovnu – odgovara.

– Ma ne služe nam oni ničemu – kategoričan je, međutim, stanovnik Prgometa, jedan od rijetkih koji je htio o općini i općinarima govoriti za novine, ali pod uvjetom da mu ne navodimo ime.

– Šta’š mi pisat ime? Ali, ja ću ti reć ovako: dabogda je bija Isukrst ako su oni šta napravili! Meni neće da asfaltiraju rupu prid kućon, a stalno plaćan. Neka reču di je novac! Uvik govore da triba raspodilit, a mene ne dopane nikad. Asfaltirali su privatni posjed, a namin je posli ovih kiša podlokalo sve, pa ništa. Moredu oni govorit šta oće, ali ovdi u Prgometu nije maklo ništa. Nemamo vode, nemamo puta, a šta će nama seljacima išta više od toga. Ako to nisu u stanju napravit, onda ne znan šta će i oni plaću uzimat – ogorčen je ovaj gost jedinog kafića u Prgometu, za kojega otkrivamo tek da je iz Labina, jednog od naselja o kojemu se općina skrbi.

U društvu je s Vladom Komadinom, vlasnikom kafića, koji u Docu ima još jedan, tik uz zgradu općine, pa nije ni čudno da već i zbog toga on ima drukčije mišljenje.

– Naš načelnik u Docu napravija je čudo i ja mislin da je dobro šta smo postali općina – govori Komadina, ali u probleme susjednih naselja ne bi se previše pača.

‘Svi bi tili put’

– A ‘ko će napravit svakome cestu do kuće – odgovara svome sumještaninu Skelin, koji je na mjestu načelnika već nekoliko mandata uzastopce, baš kao i Božo Vidić u Primorskome Docu i Ante Baran u Lećevici. Plaća mu je 8,5 tisuća kuna, za koju radi, uvjerava nas, koliko se može u općoj besparici.

– Asfaltirali smo šezdeset kilometara cesta, općina je na većoj površini nego grad Kaštela, ima pet mjesnih odbora, a u svakome po sedam-osam zaselaka i sad bi svi oni tili put – uglas govore on i Ivan Dražić, koji mu vodi komunalne poslove.

– Da smo pod Kaštelima, bilo bi nas iz sve ove tri općine najviše trojica u Gradskom vijeću. Kad bi mi došli na red? Nama bi dali čašu vode, a sebi litru vina. Niko se ne bori za svoju kuću nego sam vlasnik. Da posli devedeset i treće nismo uzeli stvar u svoje ruke, ne bi se napravilo ni ovoliko.

A uvik se, govore nam načelnici, najviše napravi kad je na vlasti HDZ. Jer onda se mršavi općinski prihod od oko 800 tisuća kuna malo podeblja novcem iz državnih institucija.

A svi oni po Zagori su, ajme meni da šta su, nego HDZ. Na listi HDZ-a je u lećevačkom općinskom vijeću čak i predstavnik srpske nacionalne manjine.

– Kad vladaju naši, biće u Istri i gori po Varaždinu ne dobiju ništa. Ne znamo, ali tako smo mi u nas riješili i željezničke prijelaze, dodala nam Željeznica novac. A, eno, u Kaštelima to još ni sebi nisu riješili. Sad su nan ovon poreznom reformom uzeli i ovo malo našega novca šta smo imali – govori dvojac iz Prgometa, dok nas Vidić informira kako je u njegovu općinu oko 120 milijuna kuna “ukljukano” sa strane i za njega apsolutno nema dvojbe da je to zato što sami drže uzde.

No, oni su se u Docu “skočili” i pribavili novac iz fondova Europske unije pa napravili gospodarsku zonu, pročistač za otpadne vode, sportsku dvoranu... Vodovod su riješili u suradnji sa Šibenskom županijom jer s njome graniče pa piju vodu iz Krke. Općinski proračun svako toliko podebljaju i prodajom zemljišta u zoni.

– Istina je da ima previše općina, ali ja se ne bih zalijetao, prepustio bih stručnjacima da pomno razmisle koje bi od njih trebalo ukinuti – kaže Vidić i dodaje kako misli da je za svoja četiri mandata, od kojih je većinu odradio volonterski, opravdao postojanje općine.

– Mi smo pokazali da je ruralni razvoj moguć, i kad država shvati da joj nema prosperiteta bez ulaganja u seoske sredine, onda će tek bit jaka. Ljudi se moraju vratit u domaju, šta imaju od toga da žive na četrnaestom katu, piju kavu na Rivi i kukaju kako im je loše – pita Vidić.

– Možda bi, kad ste vi tako uspješni načelnik, bilo dobro da pod vašu općinu potpadnu Prgomet i Lećevica – domećemo, a on vrti glavom.

Poštanski uredi su tu

– Možda. A možda mi svi potpadnemo pod Trogir, ko zna. Znam samo da se može uštedit, makar i na općinama – odgovara i kaže kako je u njega na plaći još troje ljudi. Malu koja vodi ekonomsko-financijsko poslovanje ne bi da ni za što, a dobro bi i Baldasaru došla.

– Neka oni gore uštede na agencijama; jeste čitali koliko ih ima, šta in smetamo nas tri ovdi. Ako će državu to spasit, ja ću se odma sam ukinit. Ali zapamtite ovo, mi smo ovdi do devedesete bili kameno doba, prvobitna zajednica, a da nismo postali općine, tako bi i ostalo – poručuje Skelin, u čijoj općini je troje na plaći.

Od važnih stvari, koje bi lokalne zajednice trebale imati, svakoj od ovih triju općinica nešto nedostaje, ali nijedna nije, fala Buzoliću, bez poštanskog ureda, makar im dva “pokriva” ista službenica – do deset ujutro je u Prgometu, a od 11 do 14.30 u Primorskome Docu. Bit će tako dok i jednu poštu ne ukinu!

Rajčić: E, da nam je trgovina Ante Baran i zamjenik mu Mateo Rajčić su volonteri. Imaju zaposlenu pročelnicu i jednu mlađu osobu na stručnom osposobljavanju. – Načelnik je baš htio da budemo mi mladi angažirani – govori 22-godišnji Rajčić, inače student prava. Kaže da uskoro osnivaju udrugu mladih te da će za izgradnju nogometnog igrališta i dječji vrtić aplicirati za novac iz fondova EU-a. – Evo, dječji vrtić je dugo bio besplatan za roditelje, ali više ga nismo mogli financirat. Imamo godišnje oko 500 tisuća kuna vlastitih sredstava i oko četiri milijuna iz proračuna – upoznaje nas Mateo u središtu prilično puste Lećevice pa od njega doznajemo i da mjesto nema ni trgovinu. “I to je problem”, priznaje Baranov mladi zamjenik.