Na dnu Modrog jezera 'sukobili se' Vukodlaci i Vilenjaci: guštalo se u kruhu ispod saća, uštipcima i imotskoj torti, a taktike smišljale uz vino; Evo kakav je na kraju bio rezultat

Bio je to uistinu spektakl, s malim okusom blata i s mnogim iznenađenjima.

Peta službena od sedam odigranih utakmica na dnu presušenog imotskog prirodnog bisera - Modrog jezera - bila je, uistinu, više od nogometa.

Više od sedam stotina hrabrih od 7 do 77 godina spustilo se na dno. Zakleti protivnici: "Vilenjaci" sa zapadnih i "Vukodlaci" s istočnih rubova jezera ukrstili su kopačke, boreći se za još jednu pobjedu.

Igrati na dnu jezera, koje zna imati vodostaj i veći od 100 metara, gušt je i nezaboravan događaj. Mnogima je bio prvi put u životu. Tko zna, možda i posljednji, jer jezero tako često ne presušuje.

Sve je započelo spuštanjem "Vukodlaka" niz strmu sipinu dugačku 550 metara, a potom je uslijedila izmjena darova s "Vilenjacima". Oni njima kruh ispod sača i uštipke, ovi njima imotsku tortu. Potom se zbilo postavljanje rola papira na golove, kao nova Fifina tehnologija kod kontrole prelaska lopte iz gol linije.

Ivan Budalić, gradonačelnik Imotskog, izveo je početni udarac i ostao zapisan kao prvi gradonačelnik koji je došao na ovakav spektakl.

Sudac Ivica Učo Poštenjak (koje li lijepo prezime za suca!) dao je znak i utakmica je počela uz gromoglasno navijanje. Odzvanjale su litice najvećeg stadiona na svijetu, pjevalo se i smijalo.

U prvom redu zbog nespretnosti nekih nogometaša na blatnom terenu, a potom i zbog minute odmora da se osvježe igrači gemištom i vinom. Poluvrijeme je završilo s 1:1.

U 56. minuti počelo je skandiranje "Čačiću odlazi".

Ne čuvši što gledatelji rekoše, dvojica prezimenjaka Ćosića iz jedne i druge momčadi su izišli, ali sudac ih je vratio. Dakako, krivo su čuli prezime.

Na kraju je bilo 2:2. Brojni fotoaparati, mobiteli, tri nacionalne TV mreže, na desetke kolega novinara. Svi oni, gledatelji i igrači, još jednom su ušli u povijest.