Mladi Solinjanin vratio torbu punu vrijednosti: 'Da je unutra bija milijun kuna, ne bi ga uzeja'

Ma, dajte, nije vrijedno tolikog medijskog prostora, pa ovako bi trebao postupiti svaki čovjek, svaki naš građanin. Kada bismo se vodili geslom "čini drugima ono što bi htio da tebi čine", svijet bi u konačnici bio puno bolji – kaže nam skromno 17-godišnji Ante Giljanović iz Solina, učenik trećeg razreda IV. gimnazije "Marko Marulić" u Splitu.

Njega je željela javno pohvaliti A.D. iz Solina, čijem je suprugu Ante pronašao i odmah vratio izgubljenu torbu, punu dokumenata, s novčanikom, mobitelom i ključevima, a zauzvrat, piše ona, nije uzeo ništa.

Na našu zamolbu da ipak podijeli s nama kako se to sve dogodilo, Ante govori kako je prolazio centrom Solina, vraćao se s Meteriza gdje je s prijateljima igrao na balun. Hodao je prema kući u Svetom Kaji, kad je na putu opazio torbu.

– Prvo sam je malo nogom odgurnuo da vidim je li prazna, a onda, kada sam vidio da je puna, otvorio sam je i iz novčanika izvadio osobnu iskaznicu da vidim adresu. Naravno, ni u jednom trenutku nisam pomislio kako to ne bih vratio, ma da je unutra bilo 50, 5000 ili milijun kuna – napominje naš mladi sugovornik.

– Kako je već bila večer, dvoumio sam se hoću li sve to odnijeti u Policijsku postaju ili ću odmah pokušati pronaći vlasnike, da se ne misle i ne brinu. A onda sam odlučio, zašto ljudima odmah ne uljepšati večer – pomislio je Ante.

I nakon malo potrage, "kucanja i na kriva vrata", odnosno parlafon, došao je, kaže, do vlasnika, a u traženju adrese pomogla mu je odmah i jedna prolaznica.
– Kada sam donio torbu, gospođa je bila iznenađena i vrlo zahvalna i htjela je doznati moje ime. Mislio sam da to nije potrebno, nije važno tko sam, glavno da sam postupio pravilno. Smatrao sam da to što sam napravio nije ništa posebno, to bi trebalo biti dio naše svakidašnjice – smatra srednjoškolac, no u razgovoru su poslije shvatili kako i njezin sin ide u istu gimnaziju i da se poznaju. A.D. je tu njegovu dobrotu željela podijeliti s ljudima te je nakon toga objavila zahvalu i na Facebooku.

– Lijepo od nje, lijepo je napisala. Poslije je njezinu objavu dijelilo, vidio sam, mnogo ljudi. Išlo je to i dalje, pa je bilo tu i nekih komentara na račun odgoja, tko je sve za to zaslužan, pa bih želio reći kako živim kršćanski odmalena. Tako da smatram da su za moj odgoj, osim mojih roditelja, zaslužni i svi oni od kojih učim u svom životu, dakle, jednako učitelji, profesori, vjeroučitelji i svećenici. Svi se oni trude oko mene i žele mi dobro, tako da i ja smatram, kao i gospođa A.D., da su oni također pridonijeli ovakvom mom odgoju. Svi smo mi jednaki i svatko ima svoju, važnu ulogu u ovom društvu – poručuje naš Solinjanin.

A Antu poznaju dobro i u župi Sveti Kajo, gdje je uključen u život vjerske i mjesne zajednice, u petom razredu osnovne škole postao je i žudija.
– Nisam mogao dočekati da me prime. Molio sam tadašnjeg župnika don Stjepana Lončara mogu li se priključiti, mislim da sam bio najmlađi. Zadnjih godinu dana sam i član udruge "Čuvari Kristova groba" koja djeluje pri župi. Bili smo na Uskrsni ponedjeljak u Imotskome, na festivalu žudija, to je bio naš debitantski nastup. To je za mene čast, ali i dužnost, predstavljati našu župu Sveti Kajo u tako lijepom svjetlu – veli Ante, dodajući kako sudjeluju i na križnom putu u Saloni, raznim župskim blagdanima, manifestacijama solinske Turističke zajednice...

– Naručili smo i originalnu odjeću, pa sad to djeluje još ljepše – radosno Ante govori o svojim aktivnostima u udruzi.

Doznajemo kako je odličan učenik, dogodine je maturant, a još se premišlja što će upisati nakon gimnazije – medicinu, fiziku ili teologiju, još će odlučiti.

Na Antu su tako ponosni i roditelji, majka Ana, inače patronažna sestra u Domu zdravlja u Splitu, otac Nediljko, pomorski kapetan, te sestra Nina koja je završila peti razred Osnovne škole "Vjekoslav Parać", koju je i sam pohađao.

– Živimo u obiteljskoj kući, tu je i ujak Petar i baka Pavica, i oni su pridonijeli mom odgoju, i oni me vole i paze na mene – važno je to Anti, koji se na spomen svoje bake i njezine uloge u njegovu životu odmah raznježio.
Na svoga župljanina bit će ponosan i don Nikola Bodrožić, župnik Svetoga Kaje, iz udruge "Čuvari Kristova groba", Antini školski kolege...

– Naravno da mi je drago kada čujem da je riječ o Anti, našem župljaninu. On je zaista jedan vrlo dobar mladić, i u vladanju i u pristupu prema obvezama u župi i društvu. Sve pozitivno dolazi od njega, uvijek nastoji pomoći, a takva je i čitava njegova obitelj – o Anti će rado i njegov župnik don Nikola Bodrožić.

Što kažu prijatelji o ovome? Proširila se brzo vijest o dobrom djelu.
– Ma, zapravo sam preko njih i doznao za ovu objavu na Facebooku, jedna mi je prijateljica poslala u naš grupni razgovor... A i oni su sretni, samo riječi pohvale, drago im je zbog mene, kažu. Moram kazati da sam se i ja osjećao ispunjeno nakon svega, pomislio sam: A što bi bilo da se to meni dogodilo, da sam sve to izgubio. Drago mi je da sam usrećio ljude – raduje se na kraju Ante, te poručuje:

– Vjerujem u ljude, možemo ovako učiniti svijet boljim!

Ante je tomu zasigurno već pridonio.