Ako je točna tvrdnja da je za popravak uništenog potrebno barem dvostruko dulje vrijeme od vremena uništavanja, od Buljeva obećanja neće biti ništa. Barem u mandatu saborskog zastupnika koji je pred njim, a o drugom, trećem...
Stanje u Dalmatinskoj zagori, o kojemu govori Bulj, poznato nam je kao i uvaženom saborskom zastupniku. Ono nije od jučer, a mijenja se samo nagore. Kao primjer uzet ćemo Cetinsku krajinu. Ako se stanje ne bude mijenjalo, a izgledi za to su mali ili nikakvi, u kratko vrijeme sva brdska naselja na području gradova Sinja i Trilja ostat će bez stanovnika, jer država, Županija i rečeni gradovi ne čine ništa ili gotovo ništa da se to ne dogodi.
Ogoljeli 'zlatnu koku'
Najbolji primjer tomu je organizacija prijevoza putnika. Koje nema. Nekada su prijevozničke tvrtke smatrane komunalnima. U većim gradovima, na primjer Splitu i Zagrebu, tako se u stvarnosti prema njima odnose i danas. Sinj je imao "Autoprijevoz" kao jednu od snažnijih tvrtki.Nove lokalne vlasti, koje su stizale na položaje poslije demokratskih promjena, uz potporu s državne razine, neovisno o političkom predznaku, činile su sve da "Autoprijevoz" unište. U tome su uspjeli. Kada su tu "zlatnu koku" ogoljeli do kosti, jer su se utršci stavljali u džepove, a troškovi se knjižili na poduzeće, ustupili su je privatnom vlasniku, s tim da su, kao popudbinu, prije ustupanja u oboljelu tvrtku unijeli i autobusni kolodvor.
Svojedobno je s autobusnoga kolodvora u Sinju svakodnevno prema svim naseljima u bivšoj općini Sinj, a bilo ih je pedesetak, bilo nekoliko polazaka. Prema Splitu autobusi su polazili svakih pola sata, više njih istodobno, a jednako učestalo, ili s razmakom od sat vremena, polazili su autobusi koji su radili krug povezujući naselja oko Sinjskog polja. Na nekim autobusnim linijama, posebno onima prema najudaljenijim naseljima s manjim brojem putnika, zbrajali su se gubici.
Ali su zato pojedine linije, posebice ona za Split i obratno, kao i danas, bile istinske "zlatne koke". Superprofitom koji se ostvarivao na takvim linijama pokrivali su se gubici na nerentabilnima, ali u ukupnosti poslovni je rezultat bio pozitivan.
Danas je drukčije. Svi prijevoznici jagme se za liniju Sinj – Split i obratno, jer je ona i dalje spominjana "zlatna koka". Ali zato prema desecima naselja više nikakvih autobusa za prijevoz putnika nema. Ili točnije, ima ih, postoje autobusi koji ugovorno voze učenike. I u kojima se voze i putnici, makar ne bi trebali. Ali kad su školski praznici, te autobusne linije staju, nema ih. Pa ti iz rubnih naselja dođi do liječnika, administracije, pošte, u trgovinu...
Pomogli su otocima...
Iako je na kopnu, najveći dio Dalmatinske zagore prometno je odsječen od svijeta. Jednako kao otoci. Ili još gore. Jer država subvencionira brodski prijevoz otoci – kopno i obratno. Kao da za ljude u udaljenim dijelovima Dalmatinske zagore autobus nije od jednake važnosti kao brod za otočane.To su prije koju godinu uočili u Splitsko-dalmatinskoj županiji pa su u svoj proračun uvrstili i stavku subvencije nerentabilnih autobusnih linija. U prošloj godini na toj su stavci bila dva milijuna kuna, a jednak iznos predviđen je i za ovu godinu. Potez je to vrijedan pažnje, ali iznos premali da bi se išta ozbiljnije moglo učiniti.
Evo posla zastupniku Bulju. Evo mu prilike da "spaljenu zemlju" u Dalmatinskoj zagori počne oplemenjivati. Kao prvi korak neka se izbori za državnu subvenciju nerentabilnih autobusnih linija do naselja u kojima još žive ljudi, ali do kojih ne voze autobusi. Novca ne bi smjelo manjkati.
Može se, osim izravno iz državnog proračuna, pribaviti barem iz dva izvora. Prvi je da se na ekstra profit prijevoznika na linijama koje su "zlatne koke" uvede i ekstra porez. A drugi je izvor da se zagrabi u džepove onih koji su u ovoj branši nezakonito "jamili". Što je na tragu proklamirane politike Mosta nezavisnih lista, u kojoj je Bulj postao važnom karikom.
