Danas to zvuči kao dobar vic. Kako navode na web stranicama projekta Uređena zemlja, danas je reforma sustava zemljišne administracije na pola puta. Konkretno, stvorene su osnove potrebne za uvođenje jedinstvene baze podataka katastra i zemljišnih knjiga.
Na istim web stranicama zorno je grafički prikazan uspjeh projekta. Nije da nema pomaka: dobar dio zemlje je obojen zelenom bojomn, koja označava izvrsnu ažurnost zemljišnika. Još sasvim pristojan dio obojan je žutom bojom, koja bi, izražena u školskim ocjenama, značila 'četvorku'. No, problem je u rasprostranjenosti tih boja. Najkraće rečeno, pravilo je – što južnije, to tužnije. Dalmacija, osim Zadra i Općinskog suda u Dubrovniku, koji odskaču više nego solidnim četvorkama, je zaglavila u nekakvu bezveznu oker boju, koja školskim riječnikom znači rad za jedva trojku, a često i lošije od toga.
Konkretno, to znači da većina sudova u Dalmaciji godišnje gomila nove neriješene predmete. Kaskaju i veliki zemljišnici, poput Šibenika i Splita ali i manji zemljišnici, poput Sinja, Imotskog, Makarske, Knina, Metkovića, Vrgorca i Supetra. Na području Splitsko-dalmatinske županije ukupno je na kraju prošle godine ostalo neriješeno 19 144 predmeta.
To nipošto ne znači da se u zemljišnicima zabušavalo, dapače. Kada se gledaju ukupni brojevi, riješeno je više predmeta nego što ih je zaprimljeno. Ukupno je u ovoj županiji prošle godina izdano 127 633 izvadka, zaprimljeno 42 380 novih predmeta i riješeno 42 920, no problem su zaostaci koji se vuku godinama, kao i 'manjak' do kojih tisuću predmeta koji pojedini zemljišnici svake godine pribrajaju 'naslijeđenim' zaostacima. Donedavno je tako u Makarskoj i u Starom Gradu vladala zemljišno – knjižna apokalipsa s desecima tisuća neriješenih predmeta, pa je Ministarstvo pravosuđa tome pokušalo doskočiti na način da je formirana posebna skupina referenata koja je lokalnim sudovima u najtežoj situaciji riješavala zaostatke.
Pokazalo se to uspješnim upravo u Makarskoj i u Starom Gradu. U Starom gradu je tako prošle godine riješeno skoro duplo više predmeta nego ih je zaprimljeno: ekipa iz Ministarstva riješila je 3488 premeta do kraja kolovoza prošle godine, a ostalo je neriješenih još 1170 predmeta. U Makarskoj je, nakon što je ekipa iz Ministarstva 2013. godine riješila u pola godine 10539 predmeta, broj neriješenih predmeta smanjen na 1194. Međutim, po odlasku 'specijalaca' prošlu je godinu lokalni zemljišnik opet završio sa 60 novih, neriješenih predmeta.
Zašto, dakle, u Dalmaciji nikako da profunkcionira ono što u ostatku zemlje, izgleda, radi sasvim solidno?
Prvi je razlog, kazat će u Ministarstvu pravosuđa, povijesno naslijeđe.
Zemljišta u kontinentalnom dijelu zemlje uglavnom su poljoprivredna, pa su i zemljišne knjige redovitije obnavljane, zbog interesa vlasnika. S druge strane, to baš u Dalmaciji i nije bio običaj, a zbog intenzivnog iseljavanja 'preskočene' su cijele generacije vlasnika. U novije vrijeme, problem je i intenzivniji promet nekretninama u priobalju, zbog čega se zemljišnici ne mogu uhvatiti problema zaostataka.
Zemljišnik se proteklih godina, kažu u Ministarstvu, u Dalmaciji najčešće usklađivao putem pojedinačnih vlasničkih tužbi, koje su se često pokazale kao sredstvo legalne otimačine tuđega. Nije se rješavao sustavno.
U Ministarstvu ne skrivaju kako je dobar dio problema i manjak kadrova..
Što se tiče Zadra i Dubrovnika, oni su uspješniji od ostatka Dalmacije zbog okretnosti lokalne samouprave koja je zbog problem katastra i zemljišnika prepoznala kao preduvjet razvoja turizma i investicija, pa je veliki broj katastarsih izmjera financiran i iz sredstava lokalne samouprave.
Ukratko, koliko para, toliko muzike. Ne treba nužno biti riječ o velikim sredstvima, pogotovo kada su u pitanju veći gradovi: riječ je prije svega o pameti, odnosno o procjeni što je bitnije lokalnoj sredini za razvoj.
Drugi je problem u proračunskim sredstvima, odnosno u novcima koji se odvajaju za zapošljavanje potrebnih kadrova. U pravilu, veći skokovi u rješavanju predmeta bilježe se, jasno, u vrijeme dodatnog zapošljavanja službenika u zemljišnicima i katastrima, no istovremeno, u svakom rezanju proračuna do sada ta su zapošljavanja bila prva na udaru.
Sjetimo se, primjerice, službenika koji su zaposleni u mandatu Vesne Škare Ožbolt, a koji su prvi najureni kada je 2008. godine kriza banula kroz vrata.
U svakom slučaju, Dalmacija će se sigurno još neko vrijeme žutjeti na karti Hrvatske i biti najlošija po pitanju sređenosti zemljišnika. Problem je što se na isti način percipira i u očima potencijalnih investitora. Zašto bi se bilo što investiralo u Dalmaciju, kada je u Istri zemljišnik sređen? Riječ je o zatvorenom krugu zaostalosti kojeg se može prekinuti samo ukoliko bi se u sređivanje zemljišnih knjiga ulio značajan iznos novca. Aktualni projekt, kojeg zajmom financira Svjetska banka, završava ove godine, 12 godina nakon prvih mjera, a tek smo, kaže to i Ministarstvo pravosuđa, na pola puta. Jako, jako dugog puta.
MARIJO KAVAIN
