Više od 800 vatrogasaca u posljednjih 80 godina prošlo je kroz Dobrovoljno vatrogasno društvo Makarska. Danas je u DVD-u Makarska 70 aktivnih vatrogasaca, te 14 vatrogasnih instruktora koji uče mlade ovom plemenitom poslu i pozivu.
Nakon završetka dvodnevne proslave 80. godina DVD-a, s Makaranima i prijateljima – kolegama vatrogascima iz drugih dijelova Hrvatske i inozemstva, posjetili smo Vatrogasni dom, u kojem je sve bilo u duhu jubilarne proslave.
Tamo smo pronašli Dražena Glavinu, zapovjednika DVD-a Makarska, Dalibora Barbira, novoimenovanog predsjednika, i bivšeg predsjednika Ivu Milunovića. Prisjetili su se teških godina, velikih požara i dana kada su svi Makarani kao jedan spašavali grad od vatre.
– Član sam DVD-a Makarska 40 godina, a čak i prije 30 godina to je bilo napredno vatrogasno društvo, jedno od boljih na području bivše Jugoslavije. Iako je oprema bila znatno skromnija, bili smo poznati po dobrom gašenju šumskih požara. Tada su se požari gasili na skroz drugi način. Na požarište su, kada je bila potreba, izlazili gotovo svi građani Makarske, tako da su vatrogasci i koordinirali ljude u to vrijeme. Tada je zapovjednik bio legendarni Josip Baričević, zvan Bepe, prvi poslijeratni zapovjednik – govori Milunović.
Zanimljivo je da je Društvo osnovano nakon što je gorjela kuća Mile Glavine, pradjeda sadašnjeg zapovjednika.
– U vatrogascima su mi bili i otac, barba, nas tri brata i moja djeca. Cijela je obitelj u vatrogascima – veli Glavina, koji kaže da ljubav prema pomaganju i gašenju prelazi s oca na sina.
Zapovjednikovu teoriju potvrđuju i Nikola Đapić, Josip Baričević i Mario Čović, koji su došli sa straže.
– U vatrogasce sam se uključio po uzoru na ujca, koji je bio zamjenik zapovjednika, a i zato što me vatrogastvo uvijek privlačilo. Tehnika, vozila, adrenalin i prijateljstvo – sve to čini vatrogastvo – kaže Đapić, koji se ne može ni prisjetiti na koliko je požara i intervencija išao u dosadašnjih 20 godina službe.
Josip Baričević, novi tajnik DVD-a Makarska, unuk je nekadašnjeg zapovjednika Josipa Baričevića Bepe.
– Praktički sam odrastao u Vatrogasnom domu. Kuća nam je odmah kraj doma i dida me svako lito, kada nije bilo vrtića, vodio u "Vatrogasno" – veli Baričević, na što nam Čović kaže da se on vatrogascima priključio zbog prijateljstava koja se oduvijek vezuju uz vatrogasna društva.
Sada je, naravno, želja za pomaganjem jedan od glavnih razloga zašto svako malo riskira život na požarištu.
Kad netko spomene vatrogasce, svi pomisle na ljude koji gase požare, no to nije jedino što rade. "Vatreni momci" obavljaju i razne tehničke i prometne intervencije.
– Može se reći da radimo sve, od otvaranja lifta do skidanja mačke sa stabla. Mi smo zaduženi za sve ono u gradu što ne mogu obaviti dežurne službe. Od vađenja ruke kuharice iz stroja za tijesto, do skidanja prstena s ruke – sve su to makarski vatrogasci radili u posljednjih 80 godina. Ljude smo izvlačili iz raznih situacija, pa nas, otkad je uveden SOS broj, često zovu i noću, najviše stariji koji traže pomoć. Imamo više od 300 intervencija godišnje – kaže zapovjednik Glavina.
Grad Makarska vatrogasce financira u visini svojih mogućnosti, a da bi i dalje bili ukorak s trendovima i tehnologijom, DVD-ovci obavljaju i djelatnosti poput pranja ulica i piljenja borova kako bi nešto zaradili te mogli nabaviti što im je potrebno. Požare su gasili od Dubrovnika do Zadra.
Nema požara koji nisu gasili, ni grada u kojem je bio veći požar a da nisu išli pomagati. Svim vatrogascima s dužim stažem, pa tako i zapovjedniku Glavini, u sjećanju je Domovinski rat, u kojem su također imali važnu ulogu.
– Prevozili smo vodu 156. brigadi, a u Knin smo ušli sa 7. i 4. brigadom. Malo ljudi zna da je prvo oružje koje je išlo za Dubrovnik preko noći bilo stacionirano u našem domu. Naši su kamioni s oružjem u rano jutro krenuli prema Bistrini i Stonu, odakle je oružje gliserima prevezeno u Dubrovnik. Makarski su vatrogasci u ratu prošli puno toga i zato smo dobili odlikovanja i razne nagrade za doprinos – prisjeća se Glavina dok mu pred očima prolaze slike gašenja požara u Slanome prije dolaska srpske vojske, u kojemu su jedva izvukli živu glavu.
– Kojih se većih požara na našem području sjetite?
– Prvi veći požar na području Makarske rivijere bio je 70-ih godina u Zaostrogu. Tada nije bilo kanadera, nego se gasilo granama, brentačama i metlaricama. U 80-ima je bilo nekoliko većih požara na području rivijere, a zadnji veliki požar bio je 2008., kada je gorjelo svetište Vepric. Ni jedan makarski vatrogasac nije poginuo gaseći požar, ali bilo je ozlijeđenih. Prije odlaska na požarište svi osjećamo strah, ali nešto nas uvijek vuče da što prije odemo i ugasimo požar – iskreno nam govore Glavina i Barbir.
Doris Glavina, brat zapovjednika Dražena i jedan od makarskih vatrogasaca s 40-godišnjim stažem, dobacuje kako mu je gasiti požar često bilo bolje i od vremena provedenog sa ženom.
– Da bi se bilo vatrogasac, treba imati i malo buntovnosti. Sjećam se mojih početaka 70-ih godina... Adrenalin toliko proradi da se svakim dijelom svoga bića boriš protiv plamena. A kada gori kuća u kojoj znaš da živi 10-ak ljudi, tada još žešće skačeš – kaže Doris, koji i dalje ne propušta nijedan požar.
– Ima li odmora na požarištu?
– Dok se požar ne ugasi, nema odmora. Eventualno kada se ugasi neka dionica, mogu se odmoriti u hodu tako da legnu na kamen kraj mlaznice – veli zapovjednik Glavina.
Nekada se s 14 godina postajalo vatrogasac, a s 15 godina smjelo se ići na intervencije. Danas je drugačije, pa momci na požar smiju ići tek nakon što postanu punoljetni i završe tečaj.
– Prije je to bilo puno kvalitetnije. Smatram da mladići s napunjenih 16 godina slobodno mogu ići gasiti požar. Nema logike da su momci od 16 godina sposobni za vojsku koja ih smije "dignuti", a za požare nisu – ističe zapovjednik Glavina, koji tu funkciju obnaša od 1993. godine.
Dalibor Barbir, predsjednik DVD-a, dodaje kako je zbog dobne zabrane teško zadržati mlade koji su postali dio Društva.
– Do 18 godina mladići mogu ići samo na natjecanja, i to im često nije dovoljno. Da zbog tih zabrana ne bi odustali, potenciramo razna druženja i uvježbavanja. Vatrogastvo je prije svega human posao i nit vodilja svih naših momaka za učlanjenje je pomaganje – veli Barbir.
– Ima li žena?
– Ima žena u našim redovima, ali dosta manje nego muškaraca. Prve su žene Društvu pristupile 1938., kad se osnovao Samarićanski odjel Vatrogasne čete. Do danas je stotinjak žena prošlo kroz DVD. Sada ih je 15-ak, ali radimo na tome da se i to promijeni – kaže Glavina.
Ponos i slava
DVD Makarska osnovan je 22. ožujka 1936., na čelu s prvim zapovjednikom Josipom Smodlakom. Tijekom 80 godina društvo je postupno razvijalo djelatnost te je izraslo u uzornu organizaciju. Postiglo je izvanredne rezultate, te se ubraja u jedno od najbolje organiziranih i opremljenih dobrovoljnih vatrogasnih društava na području županije.
Osobito je bilo značajno tijekom Drugog svjetskog rata, kad su vatrogasci čuvali svoj grad. Članovi DVD-a Makarska, koji su se od početka fašističke okupacije opredijelili za antifašistički pokret, u NOB-u su izgubili osam članova, a Društvo se posebno iskazalo i u Domovinskom ratu.
Na vjenčanje s navalnim vozilom
Sklopljena su i dva-tri braka između makarskih vatrogasaca i vatrogaskinja, a kako je izgledala svadbena "procedura" – otkrili su nam naši sugovornici.
– Prvo se odvozila mladina roba. Postavili bi vatrogasne ljestve i odnijeli iz kuće sve, od robe do prozora. Na dan vjenčanja u koloni se išlo vatrogasnim vozilima, a nakon izlaska iz crkve mladence bi se simbolično "prekrstilo" vodenim topom – kažu nam Glavina, Barbir i Milunović.
Upalila sam se, dođite...
Jeste li imali neobičnih poziva tijekom noćnog dežurstva?
– Bilo je svakakvih poziva. Jednom nas je jedna gospođa nazvala i rekla: 'Upalila sam se, možete li me doći izgasiti...' govore nam Glavina, Barbir i Milunović kroz smijeh. Nisu nam otkrili je li netko od vatrogasaca gospođu izbavio iz "nevolje".