Prelila se čaša strpljenja roditeljima djece s teškoćama u razvoju zbog, kako kažu, sustavnog zanemarivanja djece tijekom njihova prijevoza od kuće do škole koju pohađaju, i natrag. Prijevoznik Denis Smodlaka, koji već 10 godina takvu djecu iz Kaštela vozi do splitskog centra “Juraj Bonači” i centra “Slava Raškaj”, kako su nam kazale majke Danijela Parčina i Vanja Lončar, do danas nije osigurao pratnju koju djeca moraju imati tijekom vožnje, zbog čega se u vozilima događalo svega i svačega. Djeca bi im kući dolazila s ogrebotinama na licima, raščupane kose, uplakana, prestrašena.
- Uspostavljanjem linijskog prijevoza za djecu s teškoćama u razvoju od mjesta njihova stanovanja ili lokacija u njihovoj blizini do vrtića i osnovnih škola u Splitu, i natrag, nažalost, kontinuirano nailazimo na nepremostive probleme. Uvažavajući sve potrebe i probleme s kojima se susrećemo, mi roditelji invalidne djece, te djece s poteškoćama u razvoju s područja grada Kaštela, dužni smo skrenuti posebnu pozornost na nepravilnosti i propuste kojima svjedočimo svaki dan.
Naime, riječ je o organiziranom prijevozu djece specijalnim kombi-vozilima, koji je za korisnike besplatan, a pruža ga koncesionar, u ovom slučaju prijevoznik Denis Smodlaka. Godinama se u njegovim vozilima vozi bez odgovarajuće pratnje koja mora biti u vozilu. Zamislite što se u vozilu događa dok su djeca prepuštena sama sebi. Osim invalida, riječ je i o djeci s autizmom, mentalnom retardacijom i sličnim poremećajima.
Čupaju se, tuku se. Svi su oni posebni, ne rade to djeca zato što bi htjela, nego zato što su bolesna. Baš zato im i treba pratnja. Jednu godinu Smodlaka je zaposlio invalidnu osobu kao pratnju, bilo je donekle u redu, no nakon toga sve je ostalo po starom SEnD kazuju nam ove dvije majke, a Danijela Parčina odustala je od korištenja Smodlakina prijevoza i dijete u školu vozi vlastitim automobilom.
‘Nama roditeljima to je nepojmljivo i neprihvatljivo’
Inače, kako nam je kazala Gordana Burić, predsjednica Udruge roditelja djece s posebnim potrebama “Naša dica” iz Kaštela, korištenje prijevoza specijalnim kombi-vozilom treba regulirati određenim pravilnicima, jer je ovakav način vožnje opasan za život djece.
- Svako kombi-vozilo koje prevozi korisnike mora imati u pratnji najmanje jednu osobu, što Smodlaka nema - veli ona. - Ako koncesionar nema najmanje jednog pratitelja u kombi-vozilu, držimo da je Grad Kaštela dužan iznaći drugoga prijevoznika koji je takvu uslugu dužan osigurati. Nije na odmet ukazati na svrhovitost takve obveze. Dakle, pratiteljeva briga o korisniku počinje nakon vezivanja korisnika sigurnosnim pojasevima u sjedalo, odnosno nakon ukrcaja korisnika koji se prevozi u vlastitim kolicima u kombi-vozilo i završava nakon iskrcaja korisnika. Dakle, tu je i pripomoć korisnicima pri manipulaciji s ručnom prtljagom, kao i fizičko uvođenje i izvođenje korisnika u kombi-vozilo te privezivanje i odvezivanje sigurnosnih pojaseva.
Nadalje, tijekom vožnje pratitelj je dužan kontrolirati ispravnost smještaja, vezivanja i ponašanja korisnika na način da tijekom vožnje pratitelj sjedi uz korisnike. Sve navedeno nije slučaj kod Denisa Smodlake jer, kako on kaže, “nema novaca za pratitelja jer mu Grad Kaštela duguje više od 400.000 kuna za usluge prijevoza”, što je nama roditeljima nepojmljivo i neprihvatljivo - pojašnjava nam Gordana Burić, navodeći kako su se zbog nastalih problema obratili i gradonačelniku Jošku Berketu. Nije rijetkost, kažu nam naše sugovornice, da se djeca u kombiju potuku, otvore prozor i slično.
- Mi smo kao roditelji dali pisanu suglasnost o uključivanju djece u linijski prijevoz, te takva suglasnost podrazumijeva da su sve sigurnosne pretpostavke ispunjene, uz permanentnu prisutnost pratitelja. Dakle, ako se ne osigura pratitelj našoj djeci, mi smo kao roditelji u tom slučaju dužni uskratiti suglasnost prijevozniku Denisu Smodlaki, te rješenje za navedene probleme i sigurnost naše djece potražiti pred nadležnim institucijama - kažu zabrinute majke.
Smodlaka: Nema novca za to
Već su poduzele određene korake, osim gradonačelnika, o cijelom slučaju obavijestile su pravobraniteljicu za djecu te stručne službe Centra za odgoj i obrazovanje “Juraj Bonači”, a od njih su, kako nam kažu, dobile svesrdnu podršku i savjet da se obrate Gradu kako bi se problemi i riješili. Nadalje, zabrinute majke postavljaju pitanje zašto navedeni prijevoznik poslove sve ove godine u Kaštelima obavlja preko Udruge tjelesnih invalida Kaštela, a ne putem javnog natječaja. Prozvani Smodlaka kazao nam je kako nije dužan osigurati pratnju za djecu jer mu Grad Kaštela to ni ne plaća. Učinio je to jednu godinu o vlastitu trošku, no više nije mogao.
- Nemam novca za to. Pratnje nema nigdje, ni u Splitu, ni Solinu. Što se tiče ozljeda djece, one su se mogle dogoditi i u školi. Nije valjda da se djeca tuku samo u mojim vozilima, kojih je sada tri. U svakom bude po osmero djece - veli Smodlaka, odbacujući bilo kakvu odgovornost sa sebe i izražavajući žaljenje što roditelji, prije medija, za eventualne probleme nisu kontaktirali osobno njega.
- Trudimo se koliko god možemo da na što kvalitetniji način djeci osiguramo put do škole i natrag - zaključio je Smodlaka. Novac za prijevoz djece i invalidnih osoba Smodlaka ostvaruje s tri strane, od Udruge tjelesnih invalida Kaštela, Centra “Juraj Bonači” i Grada Kaštela.