No, niti pet minuta razgovora s obnašateljicom dužnosti gradonačelnika, što joj je formalna funkcija u gradskoj vlasti, dovoljno je da shvatite kako je na čelu Sinja osoba koja jako dobro zna što hoće. Umjesto na bilo kakvo politiziranje, ideološke ili svjetonazorske priče, radije se poziva na iskustva stečena u tzv. realnom sektoru. Ne pravda se naslijeđenim "kosturima iz ormara", ne razvija teorije urote, nekako mi se čini da više vjeruje u ono što se tek mora napraviti.
U politici je relativno kratko, nekih šest godina, kada su je pozvali da se pridruži nezavisnoj listi dr. Stipislava Jadrijevića.
– Trebao im je netko tko se razumije u financije i tako sam postala dio tima dr. Jadrijevića, iako većinu ljudi s liste tada nisam poznavala – sjeća se.
– Prihvatila sam poziv, iako sam u tom trenutku znala samo tko je predsjednik države i ničim drugim nisam bila involvirana u politiku – dodaje.
Kaže kako joj je, među ostalim, želja da svojim primjerom promijeni uglavnom negativnu percepciju o političarima, u čemu zasad izgleda i uspijeva, a usput je svojom energičnošću porušila još neke duboko ukorijenjene predrasude. Evo, recimo onu o tome da se u tradicionalnom Sinju teško može probiti netko sa strane, dakle netko tko nije rođen u Cetinskoj krajini.
Kristina je, naime, u Sinju 16 godina, zapravo, otkako se udala i rodila sina. Inače je rodom iz Rakitna kod Posušja. Rođena je u Širokom Brijegu, potječe iz obitelji koja je dala devetnaestero liječnika. "Ja i stric jedini smo ekonomisti", kaže kao da se ispričava. Nije kabinetski tip političara. Dobro zna i što je fizički rad, odmalena je sudjelovala i u raznim poljskim radovima, i danas se zaleti u polje kad god stigne, pomaže suprugu na farmi, gdje drže i tri konja, nije joj mrsko otići i u vinograd, posadili su i ljutiku...
Kristina Križanac svakodnevno zorno demonstrira i da, što se nekima činilo još težim "zadatkom" od uspjeha nekoga tko nema sinjske korijene, žene mogu voditi sredinu koju se na prvi, nerijetko i svaki drugi pogled doživljava kao neprobojnu utvrdu patrijarhata. Međutim, ako znamo da je upravo u Sinju utemeljen Klaster žena poduzetnica "Kolo", da je na čelu Gradskog vijeća profesorica Ivana Šabić, također s Nezavisne liste dr. Jadrijevića; zatim da i Turističku zajednicu, kao i marketing Alke te Poduzetnički centar vode žene; da su na čelu gradskih upravnih odjela za gospodarstvo i financije također žene... jasno je da u alkarskom gradu pušu neki novi vjetrovi.
– Mi, na neki način, ispisujemo novu povijest Sinja. I lijep je to osjećaj, moram priznati. Stvara se nova slika o Sinju kao urbanom gradu pogodnom za život, u kojem i žene imaju važnu ulogu – ne može Križanac sakriti osmijeh.
– Žene u politiku unose jedan drugi "touch". Ja osobno nisam imala neku neugodnu situaciju. Zapravo, smatram da je biti žena u politici velika prednost. U slučaju neke potencijalno konfliktne situacije nekako lakše možete spustiti tenzije. Sinj jest viteški grad, ali mogu vam iz iskustva kazati da ipak poslušaju kad neka žena ima što kazati – kaže Križanac.
– Na koncu, žene su prisutne i u Alki, samo su tu manje vidljive. Jer, ni jedan alkar ili alkarski momak ne bi mogao onako lijepo izgledati da u njegovoj sjeni ne stoji žena, koja sve to odradi i pripremi, kazali bi, uputi ga u svijet – nastavlja Križanac.
Dobro, nije sad da se zalaže za to da i žene trče Alku, ali svaka sličnost između sinjskih promjena i pojave "trećih opcija" na nacionalnoj razini očito nije nimalo slučajna. Štoviše, "treći put" se Sinju dogodio upravo kroz pojavu i uspon liste dr. Jadrijevića, koja je iznjedrila i neka nova lica na (zasad) lokalnoj političkoj sceni.
– Ono što se diljem Hrvatske dogodilo 2009. godine na lokalnim izborima, kad su nezavisne liste pobjeđivale i tako postale važan akter na političkoj sceni, to se sada dogodilo na nacionalnoj razini.
Što mislite, što birače motivira na traganje za trećom opcijom? – pitamo.
– To je očiti izraz nezadovoljstva ljudi. Nisu zadovoljni dosadašnjim akterima na političkoj sceni i tražili su nešto novo, nešto drugačije, neko osvježenje i nova lica... Moje skromno iskustvo kaže da je najviše nezadovoljstva usmjereno na račun prakse zbrinjavanja političkih uhljeba. To je nešto što ljude zaista iritira, jer zbog takvih netko stručan, primjerice u javnoj upravi, nema šanse napredovati. Utoliko su nezavisne liste unijele novi sustav vrijednosti. Uvriježilo se mišljenje da političari apsolutno ništa ne rade. A to nije istina! Nisu svi političari isti, na kraju krajeva. Samo, još uvijek postoje prepreke da bi se povećala učinkovitost... Po mojem mišljenju, u javnoj upravi bi trebalo ukinuti kolektivne ugovore. Držim da je to jedan od preduvjeta učinkovitosti javne uprave.
Netko će zbog ovoga kazati da ste protiv radničkih prava? – podbadamo.
– Bože sačuvaj, nisam protiv radnika, ali moje iskustvo pokazuje da pročelnici u gradskoj upravi mogu biti samo profesionalci i priželjkujem da su to nestranačke osobe. Zaposlenici uprave, po mojem mišljenju, ne bi se smjeli baviti političkim radom koristeći poziciju svog zaposlenja. Zašto ne bismo preslikali situaciju iz poduzetništva, što bi otvorilo mogućnost da onaj tko radi više i zaradi više?! Teško je u upravi kazniti ili nagraditi zaposlenika, a ako me pitate imam li hrabrosti za to... imam je, ali dokazljivost i otpori koče ovu moju namjeru.
Često se u tom kontekstu postavlja i pitanje što će nam Zakon o državnim službenicima, koji se, s obzirom na to da postoji i Zakon o radu, nerijetko doživljava kao nekakva pretjerana zaštita?
– Kad je u pitanju taj zakon, mislim isto što i o kolektivnim ugovorima. Ja kao dužnosnica nemam lijepu riječ za njega. Ipak, ljute me generalizacije o političarima. Znate ono, "svi su oni isti, ne rade ništa, a plaća ide...". Nije to baš tako, jer ste kao dužnosnik gotovo 24 sata na raspolaganju, svi od vas očekuju neki rezultat, ne mareći za to koliko ustvari vremena treba proći da bi se nešto konkretno i ostvarilo! Non-stop ste izloženi kritikama. Sve u redu, poštujem argumentiranu kritiku, ali kad mi netko kaže "to nije dobro" ili "vi to ne znate", a da nije u stanju argumentirati i predložiti bolje rješenje, to me ne zanima! Argumentirana kritika uvijek je dobrodošla. Ja ću u takvom slučaju prva reći, da, pogriješila sam, idemo napraviti što je bolje moguće za naš grad, ali kritika treba biti utemeljena.
Kad ste postali vijećnicom, pretpostavljam da niste ni pomišljali da ćete se vrlo brzo naći i u ulozi gradonačelnice?
– Ne, nikako. Ja sam u politiku ušla zapravo kao čisti operativac. Nažalost, naš dragi kolega Ivica u međuvremenu je preminuo i ja sam preuzela tu ulogu. Smatram da je posao gradonačelnika odgovoran i častan, vrlo dinamičan, interesantan, pa čak i kreativan...
– Čekajte malo, ovo ste sad rekli kao da ste preuzeli neki novi predmet u uredu, a ne i dužnost gradonačelnika?! Niste se premišljali, bojali novih obveza?
– Apsolutno ne! Imam iskustvo iz poduzetništva, a u prethodnom sazivu gradske vlasti kratko sam bila vijećnica, direktorica "Parkinga" i direktorica "Hipodroma". Nije mi bilo teško raditi i po dvadeset sati dnevno. Ako ste organizirani, možete naći vremena za sve. To jest bila nova materija, novo gradivo za mene, a tu je i politička uloga, ali vrlo brzo sam savladala i taj dio. Smatram da bismo u Sinju mogli puno toga i bolje napraviti kad stranačke boje ne bi koji put prevagnule. Moramo raditi kao profesionalci, a ne na način "ako nisi naš, onda nećemo"...
Nemate većinu u Gradskom vijeću?
– Nemamo i nije jednostavno raditi u takvim uvjetima. Nastojimo dobrim projektima osigurati podršku svih onih koji razumiju i podržavaju razvoj našeg Sinja. Naša oporba zna reći da imamo skroman proračun, da nije razvojan. A htjeli bi da bude i socijalan. Da, skroman je, ali je realan. Ne treba nam nerealan i fiktivan proračun. Evo, sad smo pred usvajanjem novog... Znate, Sinj je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji sve svoje obaveze plaća na vrijeme, nemamo ni lipe duga, a nismo ni kreditno zaduženi. Sretna sam zbog toga.
Što biste, da možete, promijenili u funkcioniranju vlasti, imajući u vidu vlastito iskustvo?
 |
Šest godina? Nešto slično često čujem i od poznanika zaposlenih u ministarstvima. Ministar Branko Grčić govorio je kako bi Vladi trebao mandat od barem pet godina, pa ga je dio javnosti ismijao...
– Ja govorim iz svojeg iskustva s lokalne razine. Svaki projekt treba vremena od ideje do realizacije. Evo, recimo, imamo ideju valorizacije naše kulturne baštine, s kojom idemo prema fondovima EU-a; prošle su dvije godine samo dok smo prošli konzultacije sa svim resornim ministarstvima. Pa su nas na Gradskom vijeću pitali – što vi to radite? Odgovorili smo da radimo na pripremi projekata. Odgovor im nije bio prihvatljiv... Priprema projekta ogroman je posao. A gdje su razrade projektnog zadatka, prikupljanje dokumentacije... I zato je šest godina optimalno vrijeme da bi se vidjeli konkretni rezultati.
Naša se sugovornica smješka na često spominjanje pojma "decentralizacije". Prije svakih izbora slušamo istu priču, a onda sve po starom. Što bi joj decentralizacija olakšala u praksi?
– Decentralizacija je nužnost. Mi prihvaćamo obveze, ali tražimo i prava. Mislimo da najbolje prepoznajemo potrebe naše zajednice, bolje ih vidimo, jače ih osjećamo, jer ih svakodnevno živimo. Solidarnost mora postojati, ona je temelj svake države, što podrazumijeva ujednačen razvoj svih dijelova. Mi smo, nažalost, manje razvijen kraj, iako nam koeficijent razvijenosti govori nešto sasvim drugačije.
Što je s vojnim objektima na području grada?
– Na području grada nalaze se dvije velike površine koje su u vlasništvu države, a bile su posebne vojne namjene. To su prostorni resursi koji sutra mogu biti značajna osnova budućem razvoju, ako država kao vlasnik osmisli njihovu namjenu ili prepusti Gradu da upravlja tom imovinom. Grad ima jedini interes da stvori okvir za povećanje zaposlenosti...
Ekonomistica u fotelji gradonačelnice ima odgovor na još jedan stereotip hrvatske današnjice. Onaj da za mlade ovdje nema nikakve perspektive.
– Perspektive ima! U redu, možda to nisu poslovi koje bi mladi priželjkivali na prvi pogled, ali mislim da bismo svi zajedno trebali biti malo više orijentirani prema selu. I Sinj je nekad živio od velikih poduzeća. Njih više nema, ali imamo predivne prirodne resurse koje premalo koristimo. Sinj i okolica danas imaju 24.852 stanovnika i oko 2500 nezaposlenih. Mi kao lokalna vlast imamo ulogu generatora razvoja, ne možemo zapošljavati, ali na nama je da stvaramo preduvjete za to.
Nama je Sinjska alka dala vidljivost, prepoznati smo kao sredina, i krajnje je vrijeme da valoriziramo i ostale resurse kojima raspolažemo. Jasno, nije mali posao brendirati jedan grad i područje, ali platforma je stvorena. Sad je na ljudima da prepoznaju šanse – da, primjerice, obiteljsku kuću preurede u kućicu za odmor, jer očito nam nedostaje smještajnih kapaciteta, ili da uvide što su spremni proizvesti i plasirati na svoje domaće tržište, od krumpira pa nadalje.
Razumijem o čemu govorite, ali nekako sumnjam da će ideja povratka poljoprivredi mlade posebno motivirati...
– Znam, zato i govorim o tome. Često čujemo, mladi odlaze, nema posla... Činimo što možemo. Godišnje na stručnom osposobljavanju imamo i do dvadesetero mladih ljudi, dajemo im šansu, ali stvar je u tome gdje se oni vide i što žele. Tvrdim da nije nemoguće živjeti i raditi na ovom našem području! Odljev mladih ljudi nije nužnost.
– Hoćete reći da za mlade i ambiciozne ljude "ima života" i izvan Zagreba, Splita i općenito izvan većih sredina?
– Naravno da ima!
Je, i kuham i čistim i peglam...Imate li problema u usklađivanju posla, supružničke i majčinske uloge? Kako sve stignete? |
Alka može biti cjelogodišnji turistički brend– Nisam za to da se Alka zbog interesa publike izmjesti sa svog povijesnog trkališta. Kapaciteti jesu ograničeni, ali naposljetku svi, pa i oni koji ne uspiju ući na trkalište, sretni su jer su iz neposredne blizine imali priliku vidjeti božanstvenu povorku – alkare, alkarske momke, osjetiti miris konja, topot kopita... Ali nije Alka jedino što Sinj nudi. Vjerujem da će na hipodromu biti otvoren interpretacijski centar Sinjske alke. Dakle, uz postav u Alkarskome muzeju, na hipodromu bi turisti mogli, uz žive konje, osjetiti čar Alke. Da ne živimo samo tri ili pet dana u godini kad su dani Alke i Velike Gospe. |