StoryEditorOCM
Dalmacijasve više ljudi napušta svoj kraj

Iz Cetinske krajine iselio se svaki četvrti stanovnik

Piše PSD.
11. lipnja 2013. - 00:37
/ Imam 41 godinu, suprugu koja je, na sreću, zaposlena, troje djece i roditelje koji mi pomažu i bez čije pomoći ne bih mogao iako sam u životnom zenitu. Po naobrazbi sam stručni suradnik informatičar. Kao dragovoljac sam proveo 11 mjeseci u Domovinskom ratu. Poslije demobilizacije zaposlio sam se u jednoj privatnoj tvrtki. Radio sam 14 godina, a onda je tvrtka otišla u stečaj, a ja sam od prosinca 2011. godine na Zavodu za zapošljavanje. Kao branitelj nisam tražio ni koristio nikakve beneficije. A nuđeno mi je.

- Pitali su me hoću li u mirovinu. Bio sam lud pa sam odbio, ali za tim ne žalim. Ni danas ništa ne tražim osim da mi se omogući raditi. Pritom se više ne zavaravam da mi branitelji imamo bilo kakvu prednost pri zapošljavanju u državnim institucijama ili tvrtkama u javnom vlasništvu. Obilazeći šaltere u potrazi za poslom, uvjerio sam se da, s druge strane, branitelja opće nema. Puno korisnija referencija od braniteljskog statusa jest pripadnost političkoj stranci na vlasti ili biti miljenik nositelja vlasti – kaže Bruno Barać, jedan iz armije od oko 5000 Sinjana i Cetinjana koji mjesecima, godinama, a poneki, bogme, i desetljećima uzaludno traže posao.

Sezonski poslovi u turizmu

Prema statističkim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, grad Sinj je među rekorderima nezaposlenosti u Hrvatskoj, koja će, pak, kad za dvadesetak dana postane članicom EU-a, ponijeti barjak relativne nezaposlenosti od Egejskog i Crnog mora do Atlantika.

Tako je HZZZ objavio da je sa stanjem 31. siječnja grad s najvećim udjelom nezaposlenih u radno aktivnom stanovništvu bila Petrinja, s udjelom od 19,5 posto, potom Đakovo sa 16,3 posto, a na trećem, neslavnome mjestu bio je Sinj s 15,8 posto. S takvim udjelom Sinj je apsolutni rekorder u Splitsko-dalmatinskoj županiji i cijeloj Dalmaciji.

Prošlog petka u sinjskoj Ispostavi Zavoda za zapošljavanje evidentirali su 4182 osobe koje traže posao, od kojih su na području grada Sinja 2834 nezaposlene osobe, grada Vrlike 146, općine Dicmo 225, Hrvaca 343 i Otoka 634. U odnosu na kraj ožujka stanje se bitno popravilo. Tada je broj nezaposlenih u sinjskoj Ispostavi premašivao 5000, a samo na području grada Sinja bilo ih je 3059. Od tada do danas 177 je manje nezaposlenih Sinjana i, što je najvažnije, oni su zaposleni. Najviše ih je otišlo na sezonski rad u turizmu, na Brač, Hvar, makarsko područje, u Istru...

Propast proizvodnje

Oko 30 radnika dobilo je posao u pogonu za preradu ribe “Olasagasti“ u gospodarskoj zoni Kukuzovac, a smanjenju brojke nezaposlenih pridonijeli su i javni radovi. Optimisti očekuju da će se zahvaljujući turističkoj sezoni broj nezaposlenih u alkarskom gradu još više smanjiti, dok se s druge strane strepi kolikim će Sinjanima koji su do sada bili zaposlenici “Brodosplita” novi vlasnik trajno otkazati ugovor o radu.

Potpuna devastacija proizvodnih tvrtki tijekom posljednjih 20-ak godina u Sinju i cetinskom kraju rezultirala je gašenjem oko 8000 proizvodnih radnih mjesta. Posljedice toga najviše su se osjetile kroz demografske pokazatelje. Dok je u bivšoj općini Sinj 1991. godine bilo 61.500 stanovnika, poslije 20 godina popisano ih je samo 48.349. Općina Sinj desetljećima je bila demografski potentna.

U međupopisnom razdoblju, tijekom 10 godina, broj stanovnika imao je porast od oko 3,5 posto. Da se taj trend nastavio od 1991. godine, gradovi i općine nastali od bivše općine Sinj danas bi, unatoč ratnim posljedicama, imali oko 63.500 stanovnika.

U 20 godina broj stanovnika povećao bi se za oko 4000, a kad se od toga oduzme oko 2000 pripadnika srpske nacionalnosti koji su se odselili, dobio bi se broj za oko 15.000 veći od današnjeg broja stanovnika na tom području. Iz tih se podataka iščitava da je u proteklih 20 godina broj stanovnika cetinskoga kraja smanjen za 25 posto, odnosno iselio se svaki četvrti stanovnik.

Posao za djecu političara

Ako bi se provelo sveobuhvatno istraživanje o toj emigraciji, rezultati bi zasigurno potvrdili uvjerenje da iz Sinja i Cetinske krajine, u potrazi za poslom i prihvatljivom budućnosti, odlaze mlade školovane osobe, intelektualno i biološki najpotentnije. Odlaze diljem Hrvatske, ali i izvan granica, u Europu pa sve do Australije i Kanade. A kraj iz kojega odlaze pretvara se u gerijatriju. Unatoč medenim ustima političara, između čijih je obećanja i realnosti nepremostiva provalija.

U takvim okolnostima ne čudi što su nam dvije Sinjanke pristale ispričati svoju žalosnu priču o potrazi za poslom, ali pod uvjetom da im se ne navodi ime. Jedna je sa završenom gimnazijom, a talijanski govori kao i materinski hrvatski. Spremna je raditi svaki pošteni posao, ali ne ide, u posljednjih 10 godina još nije dobila ni jednu ponudu iako je kucala na brojna vrata.

A druga je diplomirana pravnica s uspješno završenim vježbeničkim stažem. Već se bila ponadala da će dobiti posao jer je udovoljavala svim uvjetima natječaja na koji se prijavila. Osim što nije imala oca političara čija je kći zasjela na to radno mjesto, bez dana radnog staža iako je uvjet bio i radno iskustvo, s još neosušenom tintom na diplomi.

Toni Paštar

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. rujan 2024 00:47