Invalid zamalo izgubio glavu zbog divljeg parkinga: 'Kada idem na terapiju prisiljen sam parkirati na ledini punoj blatnjavih rupa. Neki dan mi se tu oštetila guma i pukla u vožnji, nasred magistrale'

Obraćam vam se u dobroj namjeri, a vezano uz jedan naš gradski problem koji bi se uz malo dobre volje, minimalnog troška i truda, veoma brzo moglo sanirati.

Tim riječima počinje svoj apel 82-godišnji Omišanin Damir Kalafatić, osoba s invaliditetom, koji s godinu mlađom suprugom Marijom barem jednom mjesečno dolazi na pregled vida u privatnu kliniku na Trsteniku. Veliki problem predstavlja im parkiranje, jer je samo jedna površina predviđena za osobe s invaliditetom, pa su zbog nedostatka mjesta često primorani parkirati na razne ledine koje im, malo je reći, ništavaju vozilo.

- Invalid sam 100-postotnog tjelesnog oštećenja, a posljednju godinu dana imam velikih problema s vidom tako da sam mjesečno redovni pacijent privatne klinike u Ulici Borisa Papandopula. U pratnji sam svoje supruge Marije, koja dolazi u funkciji vozača, automobilom koji ima oznake "pristupačnosti", a na preglede i terapiju putujemo iz Omiša u pravilu jedanput mjesečno. Tako je bilo i prije dva dana, mjesta za parkiranje na gornjoj, uredno označenoj i betoniranoj platformi, jasno, nije bilo jer se radi tek o desetak označenih mjesta i samo jedno za osobe s invaliditetom. Stoga smo pokušali naći mjesto ispod, na divljem parkingu koji je pun rupa, blatnjav i nakon kiše prekriven lokvama. Nimalo lijepa slika jednoga turističkoga grada, i to u samom centru, gdje je smješteno više klinika u istoj zgradi koje posjećuju upravo pacijenti - invalidi s očnim manama ili motoričkim invaliditetom - tuži se 82-godišnjak, koji je do tretmana gacao po blatu, obavio terapiju koja podrazumijeva bolno primanje injekcije direktno u oko i nakon toga ga je čekalo vraćanje istim blatnjavim putem, blatnjavih cipela do blatnjavog automobila. I natrag u Omiš.

Ali to nije kraj Damirovih i Marijinih putešestvija. U međuvremenu im je i automobil zakazao.

- Na pola puta te famozne dionice Split-Omiš odjednom je naš automobil počeo teturati. Jasno, pukla mu je guma koja je prethodno bila oštećena, odnosno razderana po boku, od "nevidljive" rupetine na divljem parkingu! Hvala Bogu što u momentu puknuća nije naišao nijedan automobil iz suprotnog smjera. Čekali smo 90-ak minuta pomoć na cesti, popravak i zamjenu gume te se nekako doteturali do Omiša... guma je bila za otpad pa smo kupili novu za 700 kuna - prisjeća se nedavnog događaja Damir, koji naglašava da ne traži materijalnu odštetu od Grada Splita.

Gradske oce pod Marjanom jedino moli da se barem, u svrhu sanacije, osiguraju dva kamiona šljunka kako bi se hitno zakrpale rupe ove sramotne i za život opasne površine na kojoj se parkiraju automobili. Opis nesretnog događaja i svoju molbu Damir i Marija Kalafatić uputili su i gradonačelniku Andri Krstuloviću Opari, od kojega, kako tvrde, još nisu dobili odgovor.

- Ovo pismo poslao sam prije pet dana e-mailom gradonačelniku i još nema odgovora! Stoga vas molim da pošaljete reportera i pokrenete akciju kako bi se ove rupe barem sanirale, imajući u vidu da se "parkingom" služe mahom invalidi, odnosno njihova pratnja. I invalidi su ljudi, zar ne!? - za kraj će revoltirani Omišanin.