Ovih je dana Ministarstvo turizma s ponosom objavilo rezultate istraživanja "Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj – TOMAS Ljeto 2017.”. Pokazalo se da je porasla platežna moć turista koji nam dolaze, ali i da oni kao jedan od najprivlačnijih elemenata naše ponude ističu - ljepotu prirode i krajolika.
Ukratko, krajobraz, posebice u priobalju, sastavni je dio "punjenja" državnog BDP-a. No, može li se dogoditi da naš ozelenjeni krški pejzaž naglo izgubi estetsku vrijednost kao poželjna “scenografija” za odmor i rekreaciju sve bogatijih turista? Dva su aktualna uzroka devastacije krajolika, jedan su ljetni požari, a drugi sušenje borova, koje je najizraženije na Marjanu, iako se javlja i drugdje u Dalmaciji.
Da stvar bude gora, ista ta 2017., kad su nas turisti blagonaklono u anketi stavili ispred konkurencije (Portugala, Španjolske, Italije, Turske, Francuske, Grčke, Slovenije i Crne Gore), bila je najgora po požarima otkad je neovisne Hrvatske. Najviše je gorjelo u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Kako je slikovito kazao Željko Sutlar, zamjenik glavnog vatrogasnog zapovjednika RH, na priobalju je opožarena površina nešto veća od Međimurske županije. I to samo u prošloj godini! Dapače, vodeći ljudi vatrogasaca i Ministarstva obrane su na konferenciji koju je sazvao Jutarnji list zaključili da nas zbog klimatskih i drugih faktora očekuju iste ili još gore nevolje s požarima na koje se trebamo pripremiti. Još jedna nevolja na koju se nismo pripremili opasno nagriza dalmatinski krajolik. Riječ je o potkornjacima koji napadaju borove. Uzročnika pošasti na Marjanu, mediteranskog potkornjaka (Othotomicus erosus) identificirao je dr. Milan Pernek. No, on nije jedini koji izjeda borove, i kojeg je potrebno pratiti, kod Vrpolja je prof. dr. Boris Hrašovec prije mjesec dana uočio potkornjaka Tomicus destruensa.
Progresivna najezda
Na predavanju koje je početkom siječnja u Splitu održao Pernek sa Hrvatskog šumarskog instituta, čulo se da je samo 80 posto od 64.000 stabala na Marjanu zdravo. Odnosno, oko 13.000 ih nije u toj kategoriji.
Početkom 2017., iz Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan su davali izjave da je oko 700 stabala stradalo, što znači da je riječ o itekako uznapredovaloj progresiji sušenja borova. Iako većina borova još nije zahvaćena, vizualni dojam ovog mitskog i opjevanog splitskog brda propao je do te mjere da se današnji Marjan ne može reklamirati kao atraktivna turistička ponuda.
Sušenja su zabilježena na Pašmanu kod Tkona, na Ošjaku kod Korčule, Vrpolju kod Šibenika… U ovom trenutku nitko sa sigurnošću ne može reći hoće li se i do koje mjere proširiti najezda potkornjaka na dalmatinske borove. Najdrastičniji primjer za kojeg je čuo svijet, nedavno se dogodio s potkornjakom u SAD-u, gdje su izjeli stotine milijuna borova, zbog čega su bile nedavne blatne poplave u Kaliforniji jer je došlo do erozije tla.
Entomolog sa Šumarskog fakulteta prof. dr. Hrašovec smatra da se kod nas ipak neće dogoditi “kalifornijski scenarij”. Kaže da bi neke šume mogle propasti, ali ne i borovi u čitavoj Dalmaciji.
- U Americi se dogodila katastrofa, bio sam tamo. To samo dragi Bog zaustavlja, ili ne znam kakva klimatska promjena. Ni jedna industrija svijeta ili gospodarstvo ne može.
- Neke šume će ostati, neke mogu propasti, ali kod nas je prednost što su borova staništa fragmentirana. To nije kontinuum. Stvar je kao s požarom. Kad imaš razvijen požar na puno manjih segmenata, nije jednostavno, ali su manji požari. Veliku frontu kakvu ima Amerika i Kanada je nemoguće zaustavljati. Ali, puno manjih situacija se intenzivnim radom može držati pod kontrolom. Smisao šumarskog rada je da se potkornjaka s 10 smanji na veličinu od 0,1 u šumi, on na toj razini više nije razmahan - napominje Hrašovec.
On ističe da potkornjaci nisu po sebi uzrok propasti šume, nešto drugo mora biti “okidač”. Osim klimatskih promjena, u Dalmaciji su uzrok njihova razmnožavanja požari. Oni oslabe stabla i pretvore ih u atraktivnu metu za potkornjaka. Zbog brojnih požara prošle godine koji su išli na ruku potkornjacima, Hrašovec smatra da se lani još nije manifestiralo što će se događati s kukcima ove godine.
Predstojnik Zavoda za šume Hrvatskog šumarskog instituta za dr. Pernek autor je Akcijskog plana za suzbijanje potkornjaka na Marjanu. Kaže kako potkornjak koji je detektiran do sada nije pravio štete, ali je zbog klimatskih promjena zabilježeno da je osim bolesnih počeo napadati zdrava stabla, radi čega je postao primarni štetnik.
- Potkornjaci su na Marjanu u stanju mirovanja, nema novih zaraza u siječnju i veljači, jer su noći još uvijek hladne, tako da oni ne lete. Ovisno o temperaturi, izletjet će u potrazi za novom korom, novim stablom. Upravo to bi trebali spriječiti i u tom smjeru su preporuke u akcijskom planu, samo su rokovi iznimno kratki i bit će teško. Problem je što imaju više generacija godišnje, zbog čega imamo takav napad, neusporediv s napadima ikada zabilježenim u Hrvatskoj - napominje Pernek.
Akcijski plan pretpostavlja sveobuhvatnu zaštitu marjanske šume, feromonske klopke, insekticidne mreže, doznačavanje tek napadnutih zelenih stabala stabala, sječu zaraženih borova i skidanje kore. Namjerava se provesti zamjenska sadnja autohtonim hrastom crnikom.
Nema akcijskog plana
Gostujući prije dva mjeseca na HTV-u, Pernek je dao objašnjenje kako je primarni cilj vratiti autohtone vrste na Marjan.
- Ono što se sada događa je zapravo doznaka stabala koju radi sam potkornjak. Potkornjak pronalazi stabla koja su oslabljena pa i ona koja nisu toliko oslabila. Znači, stabla se brzo posuše i moraju van. To je proces koji će trajati neko vrijeme. Mi ćemo pokušati u Akcijskom planu o kojem govorimo sniziti populaciju potkornjaka, čisto da spriječimo da se to dogodi odjednom. Jer ako se dogodi odjednom, onda opet nije dobro, imamo opasnost od erozije tla i tako dalje. Prema tome, to je jedan dugi plan, koji može trajati desetak godina, da polako taj alepski bor dolazi do nekakvog manjeg postotka u ukupnom broju stabala, a da se autohtona vegetacija digne. Tamo gdje je potkornjak prisutan, stabla su se rušila i već se digla autohtona vegetacija. Crnika, zelenika, oni su jedva dočekali na neki način. Tako da će se taj prirodni proces događati - objasnio je Pernek.
Hrašovec smatra kako je bitna i "volja naroda" u ovakvim slučajevima.
- Gradski parkovi su strateško-političko pitanje. Što je Splićanima Marjan? Je li prirodna šuma ili nešto drugo? Puno je jednostavnije kad se to raščisti. Ako hoćemo imati cedrovu šumu, poput Libanona, neka bude cedrovina. Ja nisam pobornik da mora biti klimatogena zajednica (autohtone vrste). To je volja ljudi, stvar političkog dogovora, da se odgovori na pitanje: “Što hoćemo na Marjanu?” - kaže Hrašovec.
No, što je s ostatkom Dalmacije? Za većinu krajolika ne postoji akcijski plan!
Priča o boru nije bez paradoksa. S jedne strane, bor je lako zapaljiv. S druge strane, baš zato što je invazivan, mnoga područja koja bi ostala goli krš - ozelenio je gotovo besplatno. Podigao je tako vrijednost krajoliku i nekretnina, i omogućio laku zaradu od turizma domaćem stanovništvu koje grinta protiv njega, naročito u srednjoj Dalmaciji, gdje je najteže uzgojiti stabla.
Koliko je prije sadnje borova koju su počeli Austrijanci u 19. stoljeću bilo jadno stanje krajolika u Dalmaciji, svjedoči izvještaj generalnog providura za Dalmaciju Vicka Dandola poslan Napoleonu u kojem opisuje ondašnje stanje šuma: "…Oko Nina su se sačuvali tek tragovi privatnih i općinskih šuma… Na Pagu ostadoše neoštećene samo maslinke… Oko Zadra, premda ima obilnog šumskog tla, nema dovoljno goriva ni za pučanstvo. Ne samo da se sijeku ostaci stabala, već se gule i žile što onemogućuje sami zametak novim šumama… U okolici Šibenika spašeno je nešto kukavne šumice, ali ni tu se ne štedi. Oko Skradina je još gore… U trogirskoj okolici i šume su uništene… Oko Splita uništeni su i zadnji ostaci šuma… U Neretvi koja je nekada iz svojih šuma slala silan materijal za brodogradnju na Korčuli, sad je sve uništeno…“.
Pretjerana hajka na borove
Urednik časopisa “Hrvatske šume” Goran Vincenc smatra da je napad na borove pretjeran, jer bi se opasnost od požara smanjila da se parcele urednije održavaju, te ističe kako u Istri naši najuspješniji hotelski lanci "Valamar" i "Maistra" na svojim parcelama sade upravo borove i čemprese.
- Treba biti objektivan, stranci nas prepoznaju po suncu, moru i mirisu borovine. Očuvana priroda je jedan od bitnih segmenata. Kada sam prijatelje Amerikance vodio uz Pašman, Ugljan i Dugi otok, oni su bili oduševljeni. Jer Mediteran povezuju s borovinom. Meni je suludo da se toliko energije troši da bi se sotonizirala jedna vrsta kojoj je tu mjesto. Nije problem u boru, nego u čovjeku koji je zapalio šumu, fascinantno je kako sad svi obrću tezu. Crnikina šuma je gusta i nije tako prozračna, odmaranje u njoj nije toliko ugodno kao u borovoj šumi uz aromu iglica, specifičan miris smole i puno više zraka. U borovoj šumi ležite u hladu i ugodno vam je. A u crnikinoj šumi se upari, stvori se vlaga i nije toliko ugodno - smatra Vincenc.
Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić preporučio je da se na opožarenim područjima sadi hrast crniku koji je teže zapaljiv. Ali, predstojnica Odjela za šumarstvo u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita dr. Lukrecija Butorac, tvrdi da je sadnja hrasta bez zaštite koju mu pruža sjena bora na području srednje Dalmacije nemoguća.
- Svaka biljka zahtjeva određene uvjete, pošumljavalo bi se crnikom odmah da se može, ali njoj treba do nekog stadija hlad, a onda se može otvoriti suncu. Na Marjanu se česmina stvara ispod borova. Institut je radio pokuse, na goloj površini sadile su se česmine, borovi, lisnjače, četinjače… Najbolje je uspio bor. Česmina uopće nije uspjela. Nije da netko nešto neće, nego ne uspijeva!
- Izgubimo li šumu, izgubit ćemo tlo! Velike su kiše, tlo se kod nas sporo stvara, veliki su nagibi terena. Zamutila nam se voda od požara, sve vuče jedno drugo. Učinak šume se vidi tek dugoročno, a kad se dogodi šteta, onda se ona vidi odmah. Kad se zapali šuma, onda se tek vidi što nam znači. Nećemo imati turizma, vode, ničega, a i dalje smo protiv šume - kaže dr. Butorac.
Savjetnica za privatne vlasnike šuma, Ksenija Franulović iz savjetodavne službe Ministarstva poljoprivrede, o pitanju opasnosti od potkornjaka preporučuje vlasnicima šuma da prate preporuke struke, na vrijeme i kontinuirano provode radove biološke obnove šuma te vode računa o higijeni šume, odnosno šumskom redu.
- U slučaju epidemije većih razmjera, možemo očekivati naredbu Ministarstva poljoprivrede da se ide na uklanjanje štetnika bez suglasnosti vlasnika parcele, koji mogu sudjelovati ako žele - smatra Franulovićeva.
No, pravi problem, kaže, mogle bi, baš kao i u slučaju požara, biti zapuštene poljoprivredne parcele obrasle borovinom.
Međutim, kako doznajemo od Maje Bukovac iz Savjetodavne službe u Delnicama, u Gorskom kotaru u sanaciji smrekova potkornjaka takve stvari nisu bile problem. Šumari su zbog hitnih mjera sjekli šume na privatnim posjedima i ako nisu bile upisane u katastar pa ni u šumarski plan. Ali, nevoljama u Gorskom kotaru se nije stalo za vrat. Dapače, nedavno je olujno jugo izvalilo pola milijuna hektara jelovine.
- Zakasnilo se dobre dvije godine u sanaciji, prošle godine smo krenuli intenzivno u sječu koja je otvorila velike površine šume. Sada je došao vjetar kojeg nema što zaustaviti. Ledolom nam je 2014. pokosio bukvu, onda nam je smreku pokosio potkornjak, i ostala nam je jedino jela. E, sad nam je vjetar poizvaljivao jelu. Što će nam ostati? - pita se Bukovac.
Nema mjesta za paniku
Koliko vam treba za oporavljanje krajolika? - upitali smo.
- Koliko brzo šuma raste? Što se tiče stvari koje su vama bitne turistički, možete posaditi dio velikih sadnica, starih 10 ili 15 godina, iz vaših rasadnika. To je, naravno, jako skupo, ali za prvu ruku se da malo zakamuflirati. Ali, ako ćete ići na veća područja, da biste zaštitili tlo od erozije i slično, onda vam trebaju sadnice koje su stare godinu ili dvije. Prema tome, vi ste samo dvije godine ušparali, a šuma raste sljedećih sedamdeset. Nezgodno - poručuju iz Gorskog kotara.
U Dubrovniku nisu jedinstveni u prognozama mogućih posljedica. Ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko - neretvanske županije Ivica Grilec, izjavio je za jedan lokalni medij kako kod njih nema mjesta za paniku, jer “potkornjak nije leteći kukac pa širenje osim sa stabla na stablo nije očekivano. Ovdje se ne radi o problemu poput palmine pipe”. No, s druge strane, djelatnica iste Javne ustanove, Marijana Miljas Đuračić, nedavno je u Splitu rekla kako na području Dubrovačko-neretvanske županije postoji mnogo područja gdje su primijećena veća sušenja bora.
- Uskoro ćemo krenuti u istraživanje, utvrdi li se kod nas postojanje istog potkornjaka, trebali bismo se svi udružiti i problem dignuti na nacionalnu razinu, kako se ne bi ponovio problem Like - kazala nam je Miljas Đuračić.