HEP-ovca kojeg su izboli stršljeni prebacili na 'PTSP bolovanje': Šest sati sam bio klinički mrtav, a iz tvrtke me nisu ni nazvali! Ostale su mi trajne posljedice, uništeni su mi živci, spolni organ...

Čist san ka sveto ulje, ne prezam prid nikim i svakome od mojih šefova ću reć ono šta ih ide. A to je da me boli njihov odnos i odnos firme prema meni ka radniku koji je 31 godinu u HEP-u i koji je nastrada radeći svoj posa. A otkad mi se to dogodilo, niko me od njih nije nazva, pita jel šta triba. Pari da san pas, a ne čovik – govori nam ogorčeno 54-godišnji Željko Tomasović iz Imotskog, radnik već spomenutog HEP-a, odnosno imotskog pogona "Elektrodalmacije", koji je prije nešto manje od dvije godine jedva živu glavu izvukao kada ga je, dok je s kolegom bio na terenu na predjelu Gradina kod Aržana, napao roj stršljena.

Popeo se tada na drveni stup kako bi odvojio žice od glavnog voda, a na visini od metar i pol bilo je gnijezdo stršljena koji su ga napali. Izboli su ga 20-ak puta po licu, vratu i rukama, a kako je bio alergičan, pao je u anafilaktički šok.



– Bija san šest sati klinički mrtav, doktor nije moga virovat da san se probudija. Od otrova tih beštija ostale su mi trajne posljedice, uništeni su mi živci, spolni organ, gubin snagu u rukama i nogama. Od tog dana san na bolovanju, prvo je to bilo zbog ozljede na radu, šta ovo šta mi se dogodilo i je, a onda su prominili da sam na bolovanju zbog PTSP-a jer je tad niža naknada za bolovanje i neman pravo na rentu! Bogati, a nisan ima PTSP kad san, bez obzira na to šta san bija u Domovinskom ratu, radija, tad im to nije smetalo.

- Uspija san priko odvjetnika Petra Bačića postići da mi vrate punu naknadu, ali i dalje tvrde da je uzrok PTSP. Papira za utvrđivanje invalidnosti prida san još u prvi misec i od tada ni glasa. I još moran reć, kad su me mrtvog gonili iz Aržana za Split, digli su mi koeficijent, tako da mi je plaća nekih iljadu kuna veća. Mislili su da će me time zalipit, da ću šutiti. Kad san izaša iz bolnice, direktor Kraljević primija me i obeća novčanu pomoć, koju naravno nikad nisan dobija. A drugi san put mora potezati stranačke veze da dođen do njega – kazuje nam Željko, dodajući da je prije godinu dana pokrenuo tužbu za naknadu štete, u kojoj traži oko 450 tisuća kuna.

– Tija san da se nagodimo ka ljudi, ali nisan naiša na razumijevanje – zaključuje.

Odgovor HEP-a na tužbu vrlo je zanimljiv. Naime, tvrde da ne postoji njihova odgovornost jer se "u konkretnom slučaju napad stršljena ima smatrati višom silom na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njene posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu".



– Radi se o događaju kojeg tuženik nije mogao predvidjeti niti je na njega objektivno mogao utjecati budući da se radi o vanjskom, neočekivanom, nepredvidivom i izvanrednom događaju. Navedeni zatraženi iznos naknade štete (u prvoj se tužbi koja je poslije nadopunjena tražilo 335 tisuća kuna – op.a.) nerealno je i previsoko određen i za daleko težu povredu prava osobnosti od one koju tužitelj navodi. Obzirom da je šteta koju potražuje nastala uslijed djelovanja više sile, a ne propusta tuženika u organizaciji radnog procesa, HEP nije odgovoran – navodi se u odgovoru na tužbu odvjetničkog ureda koji zastupa HEP.

Usprkos njihovu evidentnom stavu, ipak smo im poslali pitanja u kojima smo ih pitali je li HEP navedenom radniku ponudio naknadu za pretrpljenu štetu, koliko je dugo on djelatnik HEP-a, je li još uvijek u radnom odnosu te je li mu poslodavac pružio bilo kakvu pomoć?

– Sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, ne možemo davati osobne podatke ni o sadašnjim ni o bivšim djelatnicima HEP-a – birokratski nam je odgovorila HEP-ova Služba za odnose s javnošću.