‘Gradit ćemo i bungalove za seoski turizam’

Riješeni imovinsko-pravni odnosi, urbanizirana gradnja, sve električne i ostale instalacije, uključujući i podzemnu kanalizaciju, nogostupi, javna rasvjeta s kandelabrima, teniski i teren za male sportove, bazen, prometni rotor, cvijeće na svakom balkonu, garaže, pomoćni obiteljski objekti, kapelica, spomen-obilježje, uredno dislocirani objekti za stoku, lijepo uređen središnji trg, susretljivi ljudi...

Pomislit ćete da se nalazimo u nekom europskom gradu ili u nekoj visokorazvijenoj sredini kojoj je primarni cilj zadovoljstvo ljudi. I kad vam kažemo da sve što smo spomenuli možete doživjeti i vidjeti korak od Imotskog, u sjeveroistočnom dijelu Imotske krajine, u Vinjanima Gornjim, u zaseoku Leke, nećete povjerovati. A kako biste kad je samo u Imotskoj krajini danas više od 60 posto što obiteljskih, što gospodarskih objekata, što poljoprivrednog ili građevinskog zemljišta koje još uvijek nije uredno uknjiženo u zemljišne knjige.

Spomenimo i da nema sela i zaseoka u Imotskoj krajini gdje vam nad glavom ne vise električne žice s drvenih stupova, da se u nekima, primjerice u Glavini Donjoj, kanalizacija već mjesecima izlijeva na prometnicu, te da su u nekim selima svinjci i kokošinjci tik uz obiteljske kuće. Da ne govorimo o nekakvim seoskim lijepo uređenim središnjim trgovima na kojima se ljudi okupljaju, razgovaraju, druže se.

Prepucavanja ostala

No, Leke su nešto drugo. Tu je pet-šest stambenih objekata, nešto popratnih pomoćnih građevina, tu stanuje tridesetak ljudi. E, nećeš ti velikog posla da bi se uvelo reda s toliko malo kuća i ljudi, netko će reći. No, Leke nisu iznimka, i u njima je bilo i bit će prepirki i prepucavanja susjeda, zajedljivosti. Ali Leke su to ostavile po strani kad je u pitanju lijepo življenje u njihovu mjestu.

− Sve smo mi to 1992. godine lijepo riješili. Bilo je pitanje iseliti se nekamo ili ostati na rodnom ognjištu. Ovdje u brdu po mnogima nije bilo perspektive. Prašnjave prometnice, nema vode, žarulje samo žmirkaju... Sve je to ljude činilo nervoznima pa su se htjeli odseliti, u Imotski ili nekamo izvan Imotske krajine. Bilo je svakodnevnih prepucavanja oko toga čija je ono međa, livada, šuma, vrt... I tako mi je palo na pamet da se može naći dogovor, i da iskustva koja sam stekao u većim gradovima možemo primijeniti na naš zaselak − rekao nam je jedan od glavnih pokretača procvata zaseoka Dinko Leko.

− Sjeo sam sa svojim susjedima Nediljkom, Nedom, Antom, Zoranom, Lukom, Željkom, Ivanom i ostalima i rekao im: “Ajmo, ljudi, zaboraviti na svađe, međašna kamenja, prepirke, jer ovdje se u Lekama može lijepo i ugodno živjeti. Doći će vrijeme kad će stići i asfalt i voda, telefoni i bolja struja, hajdemo mi među sobom riješiti pitanja naših nekretnina.” I složiše se ljudi, a da nisu riječ prozborili. Krenusmo u posao.

Uknjižio ja Željkov vrt na svoje ime, on moju livadu pokraj svoje kuće na svoje ime, Nedo se dogovorio s Ivanom, Ivan s Antom, i tako napravismo svoju internu komasaciju zemljišta. A kad smo zadovoljiti svoje potrebe, svi se usuglasismo da trebamo dati i svoju zemlju za nogostupe, za rotor, za igrališta. Ni to nije bio problem. I eto, uz pomoć imotske lokalne samouprave danas imamo ovo što vidite − s ponosom nam govori Dinko.

Pomoć Grada Imotskoga

− Na tome treba zahvaliti svima nama, ali i svim gradonačelnicima grada Imotskog, od prvoga Tomislava Misira do sadašnjega Ante Đuzela. Svi su pomogli jer su vidjeli koliko smo složni. Sada kad od glavne prometnice Imotski – Posušje skrenete za Vidoše, Bage i Leke, kao da ulazite u neki novi svijet. Vidite na svakom balkonu cvijeće, uredne okućnice..., posebno u našem zaseoku − s ponosom kaže Nedo Leko.

I tako, ako navratite u Leke, vidjet ćete lijep središnji trg, kuće da stanete i uživate u njihovoj ljepoti i urednosti. Ako vam se igra tenis, samo izrazite želju, ako hoćete parkirati svoj automobil, imate za to poseban prostor. Na ulazu u zaselak predivna je zavjetna kapelica Srca Isusova, Leka, Vidoša i Baga. Do nje spomen-obilježje u sjećanje na junaka cijelog zaseoka Leke, Ljubomira, koji je još 1991. dao život za slobodu svoje domovine.

− No, posao još nije dovršen − vele nam Leke. − Planiramo, a za to već imamo zemljište jedan kroz jedan, izgradnju bungalova za seoski turizam. Leke su na 600-700 metara nadmorske visine, imamo zdravu klimu, čist zrak, dobru i zdravu hranu, igrališta, pješačke staze i mir. To ćemo uskoro komercijalizirati − vele nam mještani najurednijeg zaseoka u Imotskoj krajini.

PIŠE I SNIMIO BRACO ĆOSIĆ