Cesta kroz Kulu pješacima iz ovih zaseoka skratila bi put do centra grada za tristo do četristo metara, a još je važnije da bi tako izbjegli prometno vrlo frekventnu cestu koju sada koriste. Vojarna Kula datira još iz austrougarskih vremena. Radilo se o maloj vojarni na velikom kompleksu. Poslije Drugog svjetskog rata malobrojni vojnici taj su prostor obrađivali. Na njemu su sadili razne vrste sezonskog povrća. Tako je bilo sve tamo do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je JNA na tom prostoru odlučila formirati inženjerijski puk, pa su se na dotadašnjim oranicama uvelike uhvatili izgradnje. Podigli su četiri objekta za smještaj ročnih vojnika, upravnu zgradu te cijeli niz pratećih objekata.
- Nama su zatvorili prolaz odmah poslije 1970. godine. Pješice smo još prolazili dok se gradilo, ali od 1977. godine na obje strane ceste kroz Kulu postavili su kapije i stražare pa prolaza više nije bilo, kazuju nam mještani.
U koga su ključevi?
Vojarnu Kula poslije odlaska JNA, a bilo je to 4. listopada 1991. godine, preuzeo je HV i pretvorio je u središte za obuku ročnih vojnika. Još prije desetak godina u vojarni je bilo smješteno više od dvije tisuće ročnika. A onda se broj ročnika počeo rapidno smanjivati da bi prije sedam, osam godina došlo do prestanka služenja vojnog roka. HV je i dalje zadržao Kulu u svojem posjedu, s malom posadom, da bi je početkom prošle godine definitivno napustio, proglašavajući Kulu neperspektivnom za potrebe HV-a i predajući je Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUDI).Kad su pripadnici HV-a napustili Kulu, počela je njezina devastacija. Prostor u koji se, dok je o njemu skrbio HV, moglo smjestiti dvije tisuće osoba, danas je neupotrebljiv, i iz dana u dan sve devastiraniji. Iz njega je već pokradeno sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, ali je na obje strane ceste koja bi Župićima, Pavićima i Kokotima skratila i učinila sigurnijim put do centra grada.
- Ne znamo u koga su ključevi sjeverne kapije. Ali na ovoj južnoj strani, do nas, vidimo da svakodnevno otključavaju balotari. Oni su u jednom hangaru napravili boćalište. Dolaze i igraju svakodnevno sve do kasnih večernjih sati - kažu nam mještani.
Obraćali su se i DUDI-ju, tražili da im se omogući korištenje puta kroz Kulu kao nekada, ali odgovor nisu dobili.
Vidjevši da nas ignoriraju, odlučili smo pomoći sami sebi. Otvorili smo malu kapiju za pješake pa sada prolazimo pješice. A ako nam iz Zagreba ni poslije još mjesec-dva ne odgovore, prerezat ćemo lance s katancima na obje kapije i koristiti cestu, jer ona je oduvijek bila naša, kažu mještani.