Viktorija Knežević se, vidim, zna i sama obraniti od muškog idiotizma. Što je trebalo reći, ona je već sama rekla i zato ovaj tekst ne pišem zbog nje. Pišem ga zbog sebe i svih onih muškaraca koji nisu "Željko Raguž".
Neko vrijeme me držalo uvjerenje da su očevi koji dobiju kćer barem za jotu bolji muškarci. Jer, ruku na srce, poštovanje prema ženama nismo dobili s majčinim mlijekom. Ona nas je hranila i bezuvjetno štitila čak i kad je postala none. Poštovanje prema majci nije nužno rezultiralo poštovanjem prema ženama. Ali kad mamin sin dobije kćer, odjednom osvijesti potrebu da joj treba zaštita baš zato što je žensko.
Kroz odgoj kćeri muškarac osvijesti kako će se ona suočavati sa seksualnim uznemiravanjem, predrasudama i nejednakostima, na poslu i u društvu. Ne želi da ona u životu bude "drugotna", svedena na kuhanje, pranje i čišćenje. Zato sam, eto, bio uvjeren da su očevi koji imaju (i) kćer makar za dlaku bolji ljudi.
Ali onda vidiš lika koji ih ima pet i ništa mu ne pomaže. Tukac nije shvatio ni kad mu je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica iste sekunde dao opomenu i zaprijetio izbacivanjem sa sjednice. Među nama muškarcima ima testosteronskih fundamentalista, maminih sinova, idiota koji će do groba idealizirati svoju majku, a sve ostale žene smatrati kurvama. Takvima nema pomoći.
Ali kad dva metra visoki grmalj s govornice Gradskog vijeća ženi kaže da je raspuštenica, kad veliki hrvatski muž sa saborske govornice poruči ženi da ona nije za mudraca, nego za madraca, valja mi se ustati i reći – ajde sad fermaj! Ne treba skakati na svaku riječ. Spominjati babe može biti ok ako je namjera bila dobra, a kontekst ispravan, a Frankovićev jest. Zato njegova, nekima pogrešna opaska, nije uvreda "prima facie".
Ali kad se Željko Raguž nakon uvrede ženama krene vaditi na svoje kćeri, valja mi se ustati i reći – fermaj! Budi muško, budi frajer, stani za onu istu govornicu i svim dubrovačkim ženama, uključujući i svoju, reci – oprostite, pogriješio sam, svjestan sam koliko sam vas uvrijedio i iskreno mi je zbog toga žao. Tek se onda možeš vratiti među muškarce i objasniti da nisi takav čovjek, nego ti se, eto, omaklo. Kao što nam se svima ponekad omakne.
Jest, nedopustivo je žene ponižavati na temelju bračnog statusa, pogrešno je razvod koristiti kao uvredu prema ženi. Samostalnost žene nije sramota, nego je sramota misliti da se takvim stavovima može nekoga ljudski i politički poniziti. Antonija je to već rekla i siguran sam da bi ispriku prihvatila.
A dvije točke dnevnog reda prije ili kasnije, jedna je druga žena, Olga Muratti, predložila da se u Gradu postave automatski defibrilatori. Nisam gradski vijećnik, ali imam amandman – da se u Gradsko vijeće postavi automatski dispenzer za tablete. Siguran sam da će struka prema ponašanju nekih vijećnika lako odrediti koje bi najbolje pomogle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....