U Pločama je svečano obilježena 37. godišnjica osnutka prvog Općinskog odbora HDZ-a u Hrvatskoj, kojega su osnovali 18. listopada 1989. godine u baćinskom restoranu Čarli petorica Pločana: Velibor Kikerec, Filip Šalinović, Luka Šiljeg, Vedran Sršen i Joško Damić, uz goste iz Zagreba i Metkovića; Josipa Manolića, Pericu Jurića i Luku Bebića, piše Dubrovački vjesnik.
„U proteklih 37 godina puno se toga dogodilo, nekih ljudi više nema, u političkim borbama bilo je pobjeda i poraza, ali hrabrost, zajedništvo, vizija i vjera da se nešto može promijeniti vas koji ste osnivali prvi ogranak HDZ-a u Hrvatskoj ostaju. To su dobri temelji koji nam i danas daju snagu i hvala vam na tome. Bilo vam je teško, ali niste posustali i to je ono što treba voditi naš Gradski odbor i kompletnu stranačku infrastrukturu. Prije 4 i pol godine preuzeo sam odgovornost za HDZ na području Grada Ploča kako bismo promijenili određene stvari.
Nažalost, u tom trenutku stranka nije bila prepoznata na terenu i trebalo je puno rada da se stvari pokrenu, da se vrati želja za promjenom i da ljudi vrate samopouzdanje. Nikada nije lako. Ponosan sam što smo vratili snagu, duh i nadu, počeli smo aktivno raditi, otvarati vrata i simpatizerima i stručnim ljudima koji su spremni donijeti promjenu u našu sredinu. Kako bismo stranku dodatno otvorili javnosti, na zadnjoj sjednici Gradskog odbora pokrenuli smo inicijativu da formiramo sedam stručnih odbora sukladno temama koje su bitne za naš grad. Želimo na taj način otvoriti vrata i za stručne ljude s iskustvom koji nisu članovi stranke da donose dodatnu svježinu i nove ideje i snagu. Najvažnije je da su nam, zahvaljujući utemeljiteljima, temelji jaki, to je u Pločama uvijek postojalo i tu vatru treba samo potpaliti i o njoj se brinuti. Treba nam puno više zajedništva, rada i projekata, to je put za povratak na vlast u Pločama“, poručio je Ivan Škarić, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Ploča.
Jedan od petorice utemeljitelja, bivši gradonačelnik Ploča i predsjednik županijske Zajednice utemeljitelja dr. Franjo Tuđman, Joško Damić, govorio je o atmosferi koja je u to vrijeme vladala u gradu, olovnim vremenima i hrabrom srcu odvažnih ljudi koje je kucalo za Hrvatsku. „Bilo je to neponovljivo vrijeme, vrijeme odanih, a ne prodanih, vrijeme ponosa i slave, vrijeme preporoda, vrijeme srca i duše, hrvatske duše, divni i dragi ljudi, glava na panju, ali odlučili smo slijediti Tuđmana. I danas protokom vremena, mi utemeljitelji bi trebali biti, a siguran sam da to i jesmo, moralni korektiv i autoritet, sol i savjest stranke, faktor kohezije.
Citirat ću jednog od osnivača Filipa Šalinovića: „Bili smo beskompromisni nositelji nacionalne misli u najtežim vremenima, s nama je bila naša baština da Lijepa naša bude još ljepša, da bude svjetlo života, svjetlo slobode“. Bili smo jasni i principijelni, držali se temeljnih zasada na kojima je HDZ osnovan i stvorena i obranjena Hrvatska, pazili smo da timun ne bježi tamo-amo, a ne daj Bože skrene ulijevo. Podržavamo svako djelovanje koje će ojačati stranku i Hrvatsku u cjelini, ali ne po cijenu možebitne marginalizacije, zaborava vlastitog identiteta i časnih i malobrojnih utemeljitelja stranke i države. I našeg creda: Bog, dom i domovina.
Dužni smo čuvati zajedništvo jer današnje vrijeme je nepredvidivo, turbulentno i na najvišim razinama u centrima moći lišeno moralnih skrupula i obzira. I u našoj domaćoj političkoj zbilji, pored naših grijeha koji su ljudska osobina, valja dobro otvoriti oči, biti mudri, ali i odlučni, ne vjerovati manipulatorima, dodvoricama, posebno ne instruiranim i dirigiranim medijima, braniti se istinom i snagom domoljublja nasuprot agresivnim i besprizornim likovima. Ključna riječ je dostojanstvo, dostojanstvo života i smrti svih na ovom svijetu, a posebno onih koji su nas najviše zadužili, koji su živjeli, patili i umirali za Hrvatsku. U dostojanstvu i slobodi se ne kalkulira, to je sveta datost, odrednica i putokaz. Dostojanstvo osobe i naroda, samopoštovanje i jasan nacionalni identitet, bez lutanja i moralnih vrludanja. I zato, ne dajmo na Hrvatsku, to je naš vjekovni san, to je naša muka i naša ljubav, naše žrtvoslovlje i naša radost“, rekao je, između ostaloga, Damić.
„Rekao bih, gdje je bilo najteže, rodio se HDZ. Činjenica je da je to napravljeno tada u Pločama, a dan-danas znamo kako nam je u Pločama živjeti, raditi, funkcionirati i predstavljati HDZ, onda vidim da je ono što je napravljeno u to doba bilo za primjer. Čestitam na hrabrosti svim utemeljiteljima. Možete biti ponosni jer danas je vaše dijete, vaš HDZ, najveća i najsnažnija politička opcija u Republici Hrvatskoj.
Već deset godina imamo premijera i Vladu, a mi kao županijska organizacija imamo na što biti ponosni, tu je ministrica Marija Vučković, Branko Bačić je potpredsjednik Vlade, imamo državne tajnike… Držimo do digniteta Domovinskoga rata, do naših branitelja i ravnomjerno razvijamo sve dijelove Lijepe naše. Već peti mandat nosimo odgovornost na našoj županiji, imamo vlast u 17 od 22 općine i grada. Velika mi je želja da preuzmemo odgovornost za vođenje Ploča, rad i priprema za to traju četiri godine. Podržavam Ivana u svemu što radi, treba još stisnuti, treba još raditi, očito je, svugdje je teško, a ovdje u Pločama je najteže i ako ne budemo svi zajedno radili, rezultat će izostati“, poručio je dubrovačko-neretvanski župan Blaž Pezo.
„U Pločama, tadašnjem Kardeljevu, nije bilo lako osnivati HDZ, jer komunistički poredak s UDBA-om, milicijom, vojskom i Savezom komunista bio je strahovito jak. Osnivali smo stranku na nejavnim mjestima. Mnogi od nas znali su što će nam se dogoditi ako put prema slobodnoj Hrvatskoj završi tragično, završit ćemo u jamama, na križnim putovima. Kada su se komunističke nomenklature svugdje urušavale, jedino se u Jugoslaviji nije događalo ništa u smislu demokratizacije, nego, dapače, Slobodan Milošević i Srbija su krenuli s fašističkim programom. Milošević je fašist, kao što je njegov nasljednik Vučić srpski fašist. U njihovim planovima bilo je istrebljenje hrvatskoga naroda.
Nakon osnutka HDZ-a, ni pet para nitko u Europi i svijetu nije davao za hrvatsku samostalnost. SAD, Engleska, Francuska, svi su bili za očuvanje Jugoslavije. Božićnim Ustavom 1990. mi projektiramo stvaranje slobodne, demokratske Hrvatske, ali nema pripomoći iz svijeta. Srbijanske horde potpomognute povampirenom JNA spremaju se na završni udarac Hrvatskoj. 20. lipnja 1991. u Beogradu američki savezni sekretar, u ime predsjednika SAD-a, poziva predsjednika Tuđmana i predsjednika Kučana, te Miloševića i Kadijevića u odvojeni razgovor i predsjedniku Tuđmanu kaže: „Da se vi Hrvati niste usudili krenuti prema nekoj nezavisnosti. Mi podupiremo Jugoslaviju, istina treba ju demokratizirati“. Tuđman i Kučan su se dogovorili da 26. lipnja obje države proglase samostalnost.
Ja sam, kao predsjednik Ustavne komisije i radne skupine, sastavio ustavnu odluku kojom se Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom i pokreće postupak razdruživanja i međunarodnog priznanja. Račan je predložio amandman, da se istovremeno s postupkom razdruživanja pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika. Englezi i Francuzi tražili su da proglasimo moratorij na odluku, htjeli su, posebno Englezi, da se Hrvatska vojno uništi i skrši.
U tom tromjesečnom moratoriju Hrvatska gori, širi se oružana pobuna, pokolji, ubojstva, bombardiranja, Amerika i Engleska šute. Hrvatska uspijeva stvoriti svoju oružanu silu i pod vodstvom oca hrvatske države Tuđmana uspijevamo se obraniti i pobijediti. Prvi put u povijesti su se Hrvati u Domovinskom ratu borili pod jednim stijegom, pod jednim zapovjedništvom, imali su jednu vojsku. 1997. predsjednik Tuđman traži ustavnu promjenu koju ja sprovodim da se zabranjuje pokretanje bilo kakvih postupaka koji bi doveli ili mogli dovesti do neke nove jugoslavenske asocijacije i da je temelj demokratske i suverene hrvatske države pobjeda hrvatskoga naroda i hrvatskih branitelja u pravednom i obrambenom, osloboditeljskom Domovinskom ratu. Jedan član predsjedništva je dometnuo da bi trebalo malo više ugraditi antifašizam i Tuđman kaže: „Kakav antifašizam. Antifašizam je bio u razdoblju Drugoga svjetskog rata nasuprot NDH, a temelj ove hrvatske države je pobjeda hrvatskoga naroda i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu“.
Pobijedili smo. Nakon toga je došlo do određene nebudnosti i popuštanja prema kriminalcima i mafiozima iz pretvorbe i privatizacije i za to smo kažnjeni 2000. godine. Poslije smo se vratili. Ušli smo u NATO i EU. U zadnjih deset godina imamo Vladu premijera Plenkovića, najuspješniju u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti. Danas imamo nasrtaje i pokušaje obezvrjeđivanja bitnih rezultata hrvatske Vlade i HDZ-a, uz koalicijske partnere.
Ide se toliko daleko, kao što radi onaj panj Bulj koji proglašava Vladu i premijera veleizdajničkom. Ili ona hulja i nitkov nad nitkovima Grmoja koji govori da treba uništiti hrvatsko pravosuđe. Nema s njima cile-mile. Imate medije od kojih je jedan dio pod srpskom kontrolom, imate Vučića koji govori o nekom drugom poluvremenu, o srpskom svetu, nisu se ni milimetar odmakli od planova da slome Hrvatsku, sada lažu da se miješamo u njihove izbore, podržavaju ratnog zločinca Mladića, Porfirije i SPC su na istoj valnoj dužini, ista priča, isti snovi. Moramo se pripremati i na mogući sukob. Moramo raditi na složnosti i zajedništvu hrvatskoga naroda“, naglasio je, između ostaloga, Vladimir Šeks, jedan od tvoraca Ustava iz 1991.
„Sretan 37. rođendan stranke želim svima, a posebno onim najhrabrijima. Ova okupljanja prilika su i za podsjećanje koja je politička stranka jasno u svom programu imala istaknuto pravo hrvatskoga naroda na državu, kojoj je sloboda hrvatskoga naroda bila u temeljima i koja je imala pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana ispravne snove, smjer i ciljeve za budućnost koju smo ostvarili.
Obljetnice su, dakle, podsjetnik na prošlost i prilika da u takvom kontekstu, prisjećajući se naših branitelja i njihove žrtve, razmišljamo izvršavamo li povjerene dužnosti i kako možemo biti bolji. Dobro je prisjetiti se 1989., osnivanja prvog Općinskog odbora HDZ-a, ali dobro je prisjetiti se i šireg konteksta tog vremena uoči teške borbe hrvatskoga naroda za slobodu. U 1989. godini, kada se osnivao HDZ, bilo je svježe sjećanje na 1971. godinu, na način na koji je pokušano trajno ušutkati hrvatski narod. Zašto je HDZ odmah bio drugačiji od drugih? HDZ je bio i ostao više od stranke, to je pokret, kojeg obilježava narodnjaštvo, koji okuplja, ima jasne ciljeve i zna u svakom vremenu, osobito kad je najteže, preuzeti odgovornost. Ploče su danas puno više od točke na zemljovidu, one su vrata Neretve prema Srednjoj Europi i cijeli naš kraj možemo pretvoriti u perspektivno, vedro mjesto za život.
Deset godina je prošlo otkad HDZ i Vladu vodi Andrej Plenković. Kad je Plenković preuzimao odgovornost za Hrvatsku, hrvatski BDP je iznosio oko 45 milijardi eura, danas je sto milijardi eura. Neki će reći da brojke nisu važne, ali brojke su jako važne. Nezaposlenost je bila blizu 17 posto, danas je ispod pet posto. Realiziraju se prometni i drugi strateški projekti, ulažemo u obranu, ne zapostavljamo one koji su u riziku siromaštva, razvijamo bogatu državu za poduzetnike i za mlade“, rekla je, među ostalim, ministrica zaštite okoliša Marija Vučković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....