Na današnji dan prije 35 godina, 5. listopada 1991., u tijeku srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik od neprijateljske granate, kao prva civilna žrtva u napadu na Grad, u svom stanu na Pločama poginuo je pjesnik, književnik, prevoditelj, novinar i dramaturg Milan Milišić.
Rođen u Dubrovniku 1941. godine, poginuo je mjesec dana nakon navršenih pedeset godina. Za života objavio je zbirke pjesama: "Volile su me dvije sestre skupa", "Koga nema", "Živjela naša udovica", "Having a Good Time", "Mačka na smeću", "Tumaralo", "Zgrad" te grafičko-pjesničku mapu s Lukšom Pekom "Vrt bez dobi". Bio je dramaturg Kazališta Marina Držića, član Hrvatskog društva književnika i Hrvatskog centra PEN-a, prevodio je Pintera, Frosta i Tolkiena. Pisao je eseje, putopise, kazališne kritike, uređivao časopise i biblioteke, ogledao se u radijskom stvaralaštvu, bio je suradnik Radio Dubrovnika a izvođen je i u Dramskom programu Hrvatskog radija.
Na dubrovačkoj sceni, po njegovim tekstovima, izvedene su brojne predstave, a zahvaljujući njegovoj supruzi Jeleni Trpković Milišić, objavljene su mu knjige: "Mrtvo zvono", "Otoci", "Treperenje", "Dubrovačka zrcala", "Nastrana vrana", "Oficirova kći", "Mufica", "Unutrašnje stvari" i "Stvaranje Dubrovnika", koje, kao i gotovo cjelokupno njegovo djelo svjedoče o Milišićevoj trajnoj i inspirativnoj vezi s rodnim gradom kojeg je na, sebi svojstven pjesnički način, volio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....